Kada država pljačka narod, kome treba prijaviti krađu?
When the state is robbing people, who should complain to regards the looting?
Ninus Nestorović
MOMO KAPOR dobitnik nagrade "Radoje Domanović" za 2009. godinu...
"Naravno da sam počašćen nagradom "Radoje Domanović" za satiru, mada smatram da satira više ne postoji i da sam dobio nagradu za nešto nepostojeće. Kada se čitaju satire Radoja Domanovića, vidi se da je imao mnogo razloga za njihovo pisanje. Danas satira pripada prošlosti, onoj koju je završio pad Berlinskog zida, kada više nije bilo ničega što bi trebalo probijati glavom", smatra Kapor.
"Živimo u usitnjenom svetu, sitnih podvala, prozirnih laži i malih karijera - kakva je to tema za satiru? Nikakva. Ipak, lepo je što moje kolege misle dobro onome što sam pokušao da napravim i ja sam im veoma zahvalan za to", izjavio je dobitnik nagrade "Radoje Domanović".
***
Reagovanje na vest da je Momo Kapor dobio nagradu “Radoje Domanović” i na izjavu koju je tim povodom dao RTS-u
MOMO KAPOR POSTAO SATIRIČAR… A DA TOGA NIJE NI SVESTAN
Dobi i Momo Kapor nagradu za satiru! Čudi se Momo, kako to da je dobio nagradu za satiru, kad satire više nema?! Momo od rušenja Berlinskog zida na ovamo ništa više ni ne čuje, ni ne vidi! Kaže Momo u izjavi koju je dao RTS-u, to što nam se sada dešava, to su sve same sitnice... Valjda mu je upala zvezdana prašina u oči, pa krupnije stvari i ne vidi! Čestitam ti Momo na nagradi! Nisi baš Radoje Domanović, al možeš da prodješ kao satiričar... bar što se žirija za dodelu nagrade “Radoje Domanović” tiče!
satiričar Ninus Nestorović
***
Satira je obezglavljena. Od smrti Radoja Domanovića. No Antlantida je pronađena u liku i djelu Mome Kapora. Arheolozi duše, u odsjaju žirija za dodjelu nagrade "Radoje Domanović", avaj, tražiše satiru, a otkopaše Kapora - Satiričnog.
Sabahudin Hadžialić
***
Nagrada oličena u imenu našeg najvećeg satiričara Radoja Domanovića, kako je cenjeni žiri krenuo da je dodeljuje, nas više ne može iznenaditi, ali može iznenaditi naredne godine i celu srpsku vladu na čelu sa aktuelnim predsednikom Srbije, jer ipak su oni najzaslužniji za pisanje satire i za ovoliki broj koji je piše danas!
Kada je predsednik bio bravar, sva vrata su bila otvorena. Bankar nas je ogulio do gole kože. Aktuelni nas posmatra i radi sličan posao kao dva prethodnika. Naredni bi trebao biti vodoinstalater, možda bi oterao sva govna iz Srbije - Ako nas aktuelni ne udavi u istima?!
When the president was the locksmith, all the doors were opened. Banker barked us till the naked skins. Actual one is just watching us and do the similar job as two predecessors. The next one should be the plumber, and maybe would chase off all the shit outside from Serbia-If the actual one does not choke us in it?!
Amerika je jedina zemlja koja je išla od barbarizma ka dekadenciji bez civilizacije između.
America is the only country that went from barbarism to decadence without civilization in between.
OSCAR WILDE
OSCAR WILDE
Aforizmi / Aphorisms:
A cigarette is the perfect type of a perfect pleasure. It is exquisite, and it leaves one unsatisfied. What more can one want? Cigareta je savršen tip savršenog zadovoljstva. To je fino, i ostavlja te nezadovoljnim. Što više čovjek može poželjeti?
A cynic is one who knows the price of everything and the value of nothing. Cinik je osoba koja zna cijenu svega i vrijednost ničega.
A grand passion is the privelege of people who have nothing to do. Velika strast je privilegij ljudi koji su besposličari.
A little sincerity is a dangerous thing, and a great deal of it is absolutely fatal. Malo iskrenosti je opasna stvar, a mnogo je apsolutno kobno.
Action is the last refuge of those who cannot dream. Akcija je posljednje utočište onih koji ne mogu sanjati.
Action: the last resource of those who know not how to dream. Akcija: zadnji resurs onih koji ne znaju kako sanjati.
All bad poetry springs from genuine feeling. Sve loše pjesme (poezija) izviru iz iskrenih osjećaja.
Always forgive your enemies; nothing annoys them so much. Uvijek oprosti svojim neprijateljima, ništa im ne smeta kao upravo to.
Anybody can be good in the country. There are no temptations there. Svatko može biti dobar u zemlji. Nema iskušenja tamo.
Anyone who lives within their means suffers from a lack of imagination. Svatko tko živi u okviru svojih sredstava pati od nedostatka mašte.
Arguments are to be avoided; they are always vulgar and often convincing. Argumenti su tu da se izbjegavaju, oni su uvijek vulgarni, a često i uvjerljivi.
Art is the most intense form of individualism that the world has known. Umjetnost je najintenzivniji oblik individualizma koji je Svijet poznaje.
Being natural is simply a pose. Biti prirodan je jednostavno poza.
Bigamy is having one wife too many. Monogamy is the same. Bigamija je imaju jednu ženu previše. Monogamija je ista.
Chastity is the greatest form of perversion. Djevičanstvo je najveći oblik perverzije.
Divorces are made in heaven. Razvode je napravilo nebo.
Experience is one thing you can't get for nothing. Iskustvo je jedna stvar koju ne možete dobiti za ništa.
I am not young enough to know everything. Nisam dovoljno mlad da znam sve.
Ignorance is like a delicate exotic fruit; touch it and the bloom is gone. Neznanje je kao delikatno egzotično voće, dodirneš ga i cvjetanje prestane...
Svet satire u satiri Sveta World satire in satire of the world
OSCAR WILDE (1854-1900)
Oscar Wilde rođen je 16. listopada 1854. godine u Dublinu u Irskoj, dvije godine nakon brata Wiliama. Pohađao je "Trinity College" u Dublinu od 1871. - 1874. godine. Dobio je stipendiju za "Magdalen College" u Oxfordu koji je počeo pohađati 1875. godine. Najveći utjecaj na Wildea kao umjetnika u to vrijeme imali su: Svinbern, Walter Peter i John Raskin. Pohađajući Oxford, zbog svog ekscentričnog ponašanja imao je problema s profesorima. Tijekom 1875 i 1876. godine Wilde objavljuje poeziju u nekoliko literarnih magazina. Zbog smrti oca 1876. godine vraća se u Irsku i nastavlja s objavljivanjem poezije, a 1878. godine dobiva "Nagradu za englesku književnost". Uskoro napušta Oxford i odlazi u London gdje polako stječe popularnost među književnicima. Stekavši popularnost kao književnik, 1882. godine odlazi u Ameriku. Poslije povratka iz Amerike, nekoliko je mjeseci živio u Parizu. 1884. godine ženi se s Constance Lloyd u Londonu i dobiva dva sina, Cyila i Vyvyana. Tokom tih godina, Wilde je radio kao novinar, a uz to je i dalje pisao poeziju i drame. 1890. godine objavio je svoje najčuvenije djelo, roman "Slika Doriana Graya". U to je vrijeme Wilde doživio najveću slavu. No, u ljeto 1891. godine upoznaje lorda Alfreda Douglasa, u kojeg se zaljubljuje. U to vrijeme postaje i alkoholičar, a njegova slava počinje polako blijediti. 1895. godine osuđen je na dvije godine prisilnog rada zbog "nakaznog ponašanja". Poslje povratka iz zatvora seli se u Pariz, gdje napušten od sviju umire 30. studenog 1900. godine.
Priče
"Slavuj i ruža" (1888.)
"Sretni kraljević" (1888.),
"Sebični div" (1888.),
"Odani prijatelj" (1889.),
"Neobična raketa" (1888.),
"Zločin lorda Artura Sevila" (1891.),
"Duh iz Cantervillea" (1891.),
"Mladi Kralj" (1891.),
"Ribar i njegova duša" (1891.),
"Dijete – Zvijezda" (1891.).
Poeme u prozi
"Umjetnik" (1895.),
"Sljedbenik" (1894.),
"Gospodar" (1894.),
"Učitelj mudrosti" (1894.).
"Slavuj i Ruža"
Roman
"Slika Doriana Graya" [The Picture of Dorian Gray] (1891.).
Drame
"Vera ili Nihilisti" [Vera, or The Nihilist] (1880.)
"Vojvodkinja od Padove" [The Duchess of Padua] (1883.)
"Salome" (1894.)
[Lady Windermere's Fan] (1892.)
[A Woman of No Importance] (1893.)
"Idealni muž" [An Ideal Husband] (1895.)
"Važno je zvati se Ernest" [The Importance of Being Earnest] (1895.)
"Florentinska tragedija"
"Teško je biti idiot"
***
Life is too important to be taken seriously. Život je previše važan da bi se trebao uzeti ozbiljno.
Man can believe the impossible, but man can never believe the improbable. Čovjek može vjerovati u nemoguće, ali čovjek nikad ne može vjerovati u nevjerojatno.
Ja ponekad mislim da je Bog, u stvaranju čovjeka, precijenio Njegovu sposobnost.
I sometimes think that God, in creating man, overestimated His ability.
Na pijadestalu isključivosti su šovinisti. Ruke im ljube socijaldemokrati a pod skutima se kriju nacionalisti!
On the pedestal of the exclusivity are chauvinists. There hands are kissed by the social-democrats and under their gown are hidden nationalists!
Sabahudin Hadžialić
Rade Đergović
STATUT
Srbija je vrlo zanimljiva zemlja. U njoj se kao na filmskoj traci smenjuju događaji, pa građanima nikada nije dosadno. Inflacija, kriminal, nemoral, politička prepucavanja, nemaština i ostale sitnice stalno pune stranice dnevnih i nedeljnih novina. Čovek prosto ne može pošteno da zadrži pažnju na jednom događaju ili aferi, a već se javi nov.
Eto, ovih dana je došao na red Statut Vojvodine. Severna nam pokrajina hoće nadležnosti koje joj po Ustavu pripadaju, kao i lovu koju joj je po mišljenju vojvođanskih političara, do sada mažnjavao Beograd. Hoće vojvođanski političari da Novi Sad bude glavni grad pokrajine, na šta su se odmah digli poslanici opozicije u srpskom parlamentu. Dugo se vodila borba oko termina - glavni grad- , ili administrativni centar Vojvodine.
Što se običnog sveta tiče, njemu je sasvim svejedno gde će Vojvodina, kao što nije mogao da utiče ni na odlaske mnogih drugih pre severne pokrajije. Važno je ovom narodu da na dnevni red onih koji o nama brinu dođe standard građana, zdravlje i sve ono što čini svakodnevni život. Sve dotle, neće nam biti mirna ni Bačka, a ni neki drugi delovi Srbije koji se pripremaju da odu.
U našoj dravi je primetna poplava aforizama, vlast priprema dzakove sa peskom !
In our country is visible the flood of aphorisms and the Government is preparing the sack bags!
Pavle Popović
Mića M. Tumarić POGAČA
Nekada davno, kad se nije znalo za globalizam, većina ljudi je složno radila. Orali su. Sejali. Žnjeli. Vršili. Zajedno pšenicu mleli. Od zajedničkog brašna mesili pogaču.
Dok su radili za sebe. Bez posrednika. Bez uplitanje države i međunarodnog kapitala.
Pogaču su delili na jednake delove. Bilo da je velika ili mala. I svi su bili siti i zadovoljni.
Onda je vremenom zajedništvo iščililo. Neznano kud. Hleb, često sa sedam kora, zamenio pogaču. Kao i deobu na ravne časti.
Ljudi su se odavno otuđili. Ne rade za sebe već za gazde. Iznemogli seju. Gladni žanju. Žedni vrše. Obespravljeni mese hleb. Siromašni služe prebogate. Mršavi dvore debele...
Svi oni sanjaju isti san: pogaču jednakih delova.
Nakon rušenja tamnice naroda, naše ropstvo dobilo je novu dimenziju.
After the ravaging of the dungeon of the people. Our slavery has received a new dimension.
Looks like that the one who really cares about the job is – Sisyphus!
Milan Pantić
Aleksandar Čotrić KONKURENCIJA
- Vremena su se promenila, moramo i mi da se menjamo. Ne možemo da se požalimo da smo do sada loše živeli od reketa, ucena, trafikinga, dilerisanja, preprodaje i ostalih poslova, ali je došlo vreme da se transformišemo. Moramo da idemo ukorak s novim trendovima. Sada su u modi transparentnost, borba protiv korupcije, evropske integracije, tržišna privreda, ljudska prava, prava ugroženih životinja, društvena odgovornost kompanija, protokol iz Kojota, borba protiv one rupe... – nabrajao je šef pred članovima svoje „ekipe“.
– Šta je, tebi danas, Bizone? Da nisi od ranog jutra malo šmrknuo kokišku? Kakve te rupe spopadaju? – pitao je Kole Pajser, vođin prijatelj iz detinjstva i desna ruka u klanu. – A i šta je nas briga za modu, mi smo potpuno demode i šta nam fali?!
– Od danas, uvaženi gospodine Mladenoviću, ja sam za vas gospodin Janković.
Članovi ganga nisu uspeli da se suzdrže, pa su prasnuli u smeh.
– Uh, od ovog može i da se rikne! Pa ti, Bizone, nisi čitav. Koji ti je đavo? Što nas, čoveče, zasmejavaš? – prvi se povratio Luka Krokodil.
– Nikada nisam bio ozbiljniji! – namrštio se Bizon u nastojanju da povrati autoritet pred svojim saradnicima. - Do sada ste me slušali i bilo vam je okej. Jesam li vizionarski uvek govorio kada je vreme da pređemo na nameštanje rezultata fudbalskih utakmica, kada robu iz Kolumbije treba zameniti onom iz Avganistana, a kada će se Ukrajinke tražiti više od Moldavki?
– Jesi, brate Bizone, izvini, hoću da kažem, gospodine Jankoviću, bili ste u pravu puno puta – počeo je da popušta Kole Pajser.
– Ako je tako, onda ima da me slušate i ovog puta. Naša država nezaustavljivo ide u evropske i atlantske integracije, a uskoro će i u pacifičke. Zato je potrebno da se uspostave demokratske i odgovorne institucije, raspisuju javni tenderi i sprečavaju zloupotrebe javnih ovlašćenja u privatne svrhe – vođa je sricao reči s jednog papirića - Svi moraju da rade po zakonu! – Bizon se polako transformisao u gospodina Jovanovića.
– Zar i mi? – pitao je dečački naivno Miki Britva, najmlađi član klana. – Kako to mislite da radimo po zakonu, kad nikad u životu ništa zakonito nismo radili? Da li to znači da prekidamo sa prodajom oružja, krađom kola, privatizacijom, reketiranjem, dokapitalizacijom...?
– Ne, daleko bilo – odsečno ga je prekinuo bos.
– A u čemu je onda razlika? – pitao je mladi Britva - Šta ćemo to mi raditi po zakonu?
– Radićemo sve kao i do sada, samo po zakonu! Ti više nisi Kole Pajser, već potpredsednik Mladenović, ti nisi Luka Krokodil, već podparol Milekić, ti više nisi Miki Britva, već predsednik Glavnog odbora Aleksić. Od sutra da ste te dukseve, farmerke, patike i kožne jakne zamenili lister odelima, kravatama do pupka i cipelama s pačjim kljunom. Registrovaćemo se po novom zakonu kao politička stranka i delovaćemo u institucijama sistema! I da znate da nas od sada očekuje još žešća konkurencija!
Mi svetu svakodnevno pokazujemo samo svoje ružno lice, jer znamo da je lepota prolazna!
Every day to the World we are showing only our ugly face, because we know that beauty passes with time!
Zoran T. Popović
Andrej Glišić ŠIBICARI
Lepljivo, u sipljivim naplastima, a potom u valovima, magla tuli žučkastu svetlost ulične svetiljke i, propada ka zemlji skoro vunena i teška, kao i vreme, tojest breme, oko nas. Pomislih u sebi: - Pa šta? Magla je gusta, nekako se stvrdnula, i obrušila se put zemlje. Baš takva, kakva i daje, prilična je likom i prilikom, sveopštoj magli u politici, u glavama, pa i u stavovima dokonih političara... Konačno, ako uopšte postoji konačno, magla je podobna za preslicu... može da se prede, i prepreda, isto kao i u „Vunenim vremenima“ – Bog da ga prosti... mislim na vreme, jer bivše nikako nije valjalo... a, i ovo novo je još lošije... Tako je to sa nama, i u vremenu, i u prostoru... svi bi krst da nose, al' rep im se izdašno izdužio, i vuče u tragovima... Od ljudske gramzljivosti i samodovoljnosti, ničeg goreg... ako, ako... sve teče i sve se menja, osim budala i velikih htenja...
Tri dana nisam izlazio iz samostana, odlučih da krenem... pa nek pukne, kad puknuti mora... dojadi samovanje... novi virus je mutirao, na bolje, ili na lošije? Ko će ga znati, čudan je to eksperiment... vreme vrti gde burgija neće... niti se da zaustaviti... ne, to nikako ne... Jednostavno ne volim biti u saksiji, nit' ruža, nit' trn – sve dok je u meni volje, široko mi polje.
Upitah se: - Da li da ih žacnem? Mislim na pajtaše. Da, normalno i svakako, to sam nasledio od gospođice koprive, dok sam je skupljao na topčiderskom brdu, pa tek, ako još i biva, da u takvu mandžu ubaciš i projeno brašno, milina oblazni žvalu, prste da obližeš... Vole mangupi neslane šale... treba ih posetiti... Jakako!
Bedni su siromasi duha, treba im zapapriti i zapržiti priprem- ljeni podvarak, al' da ne zagorča. Možda se okrene na bolje?
Krenuh prečicom, ka Cunetovom SUR-u „Domino“, na dobar dan, pomaže li Bog pajtaši, kako ste mi bratijo... No, mudrijaš, ko mudrijaš... nastavih sa probijanjem kroz maglu, onako na slepo i po sećanju, duž rošave podloge, šlepam džonove od prepke do prepke... od prepreke do prepone, i tako bauljajući osetih nešto meko pod nogama, zakefta i zacvile... Dreknuh: - Isprepade me... majku ti kreču, gde si se uputio ko guska u maglu? A, potom, s'one strane povodca, priđe mi gospođa, i odbrusi: - Sram Vas bilo kako se to ophodite sa životinjama... Na šta ja, sa uvažavanjem, i biranim rečima, uz blagonakloni proskinezis, odgovorih: - Oprostite gospođo, nisam vas video, znate... ja... ja, nisam mislio na vas, kad sam... ono, rekao keri... mislim vi me razumevate... bilo je stresno stanje...
Ne osta' ni ona meni dužna: - Znam ja vas dobro, vi ste onaj što obleće kučke po Kotežu. Sram vas bilo, da vas bude... Naruži me gospa tako, a ja se zaglibih dublje u maglu. Ko da se raspravlja sa jeftičavu ženu... a i bife je još samo koj korak, i gotovo...
Ulazim u antre „Domina“, a ono ne znaš da li je veća magla u bifeu ili napolju, pozdravim se sa špic cimerima, naručih vruću i šta pije trojka za stolom, koja je igrala prefu... Razgledam i prokomentarišem: - Svi smo na okupu, noćas niko nije pandrknuo, teško penzionom fondu – žalosti vo se obratih auditoriju. Utom mi priđe gosn Grebić, pa reće: - Čokalija daj da zapalim, još nisam dobio penziju. Razmetnem se, onako naglas:
- Vidi ti njega, juče se penzionisao, pa odmah na grebu. I koliko da ti bude jasno nisam ja čokalija. Uostalom, i ne znaš šta znači Čokalija. To ti je, mamlazu jedan, bogati Alija. Sad drži cigaru i briši, da ti ne govorim o Ustavnom pravu, zagađuješ mi društveno okruženje, tužiću te kod gosn ministra, obrao si bostan.
Razvali se prostorijom smejurija na račun Grebića. Našta će on: - E, baš mi se ti razumeš u Ustavno pravo, ko Marica u krivak... - Vala, kad baš želiš jado, i da ti reknem. To ti potiče od reči ustava, jel' ti to sad pri pameti, a? Gledam, da nije. Uzmi ovako, Kanal Dunav-Tisa-Dunav, pa onda ti kanali, i kanalčići imaju prepreke, ustave i brane... A, zašto jado moja? Pa stoga da bi se postavile ustave, i da bi voda išla, tamo đe nije išla – to ti je melioralizacija. Potom, znači i stav, može se doći i u stavu mirno, ako se drugačije ne naredi. Eto, tebe radi, da ti reknem i to, imadosmo mi i Ustav iz 1974. nije nam valjao te ga ukinusmo, kipelo, kipelo pa prekipelo. A, valjao je valjao, al' se i dovaljao... jes neverovatno ali i istinito, jarane.
- Zašto mešaš Kanal Dunav-Tisa-Dunav, on je ionako zapr- ložen, niko ga ne čisti... ko da je vukojebina...
- Što jes' jes'. Valjda će ga sa Statutom očistiti. Ko zna šta će činiti Ustavobranitelji, a šta će činiti Ustavorušitelji. Ne pomaže tu istorija, slabašna je to učiteljica, jer se neđe uzimalo sa kašičicom, neđe sa kutlačom, a narod je vazda lizao varjaču.
- Čuj de! Daj mi šibicu, utuli mi se pikavac...
- Drži je deder, šibicaru jedan, možda ti od penzije neće ostat ništa. Sad je vidiš, sad je nevidiš... tako ti je to, moj brale, kad rade šibicari.
Nismo mi loši plivači, nego smo sami sebi teški.
We are not bad swimmers, but we are heavy to ourselves.
Peko Laličić
Elvis Huremović NEKI ZIDOVI
Balkan, kako to slatkasto zvuči a vala daleko je od toga. Sve mi se čini kako ne postoji na dunjaluku ni najmanje mjesto koje u tolikoj mjeri živi od zavjera kao mi (jes', jes' i ja isto) na Balkanu. Nama su zavjere eurovizije, baraži, tamo neke političke odluke sve nam je zavjera u svemu je vidimo i nađemo. Čak nam je zavjera i Ćevljanska korida još malo pa će nam i Teletabisi biti zavjera. Ustvari, nije to do zavjere koliko je do nas, kad si crn tražiš i najmanji trun razloga da se opravdaš zbog ugarenosti. A najlakše se opravdati tako što ćeš drugog okriviti za sve. Vazda je bilo barem u nas, bolje pljuvati po drugom neg' po sebi. Eh, kad bi samo jednom i na sebe pljunuli, šta pljunuli ma hraknuli bilo bi nam ljepše zasigurno u nekoliko narednih decenija.
Nekoć na tv gledam i slušam na nekim ovdašnjim programima pričaju o padu Berlinskog zida i sve te stanice zajedno sa svojim gostima vide neku zavjeru (kako li se složiše a svi različitih političkih opredjeljenja...baš po demokraciji) da je taj pad prouzrokovao zidove među nama Balkancima. Vala, odmah mi se smučila u isti mah i emisija i ta priča. Tamam te njihove tvrdnje i tvrdnje njihovih kompetentnih gostiju bile metafore po milion puta. Kakav crni Berlinski zid i njegovi padovi i pojava zidova među nama. Onda, koliko se to zidova obaralo ili koliko ih je padalo kroz cijelu historiju s obzirom koliko smo se puta međusobno mlatili kroz istu tu historiju al' Boga mi i kroz povijest zajedno sa drugaricom joj istorijom. Prema ovim kompetentnim cijeli svijet je satkan od zidova koji povazdan ili barem svako nekoliko decenija maksuz padaju ili se obaraju radi nas. Kako bi se mi čim prije počeli hvatati za vratove. Jes', jes' sve je to dobro osmišljena bjelosvjetska zavjera protiv nas divnih, mirišljavih, slatkastih Balkanaca koji ponekad eto tuknemo, memli postanemo jer je to ćejf svijetu. Kad bi umjesto ovih tzv. džambo plakata kojih ima više i češće nego li cipiripi reklame onomad, postavljali na svakom koraku ogledala pa da se svaki dan i to povazdan ogledamo u istim. Možda bi tad shvatili je li do Teletabisa ili do nas. A, ne bi bilo loše da se ujutro umjesto umivanja hraknemo onak' kako valja, ne bi li nam došlo odozdo ka gore. Čuj pad Berlinskog zida doveo do naših zidova......e, moja metaforo na šta si sve spala.
Garant da ćemo se međusobno mlatiti još vijekovima nam je haman Kineski zid. Eto, nam prilike i to kakve da svoju buduću memljivost opravdavamo povazdan.
Nasmešite se malo na odru. Da vaši neprijatelji vide koliko ste srećni što ih više nikada nećete videti.
Please, do smile on the catafalque. That you enemies sees how much happy you are because you will not see them any more.
Mitar Mitrović
Dražen Jergović PACIJENT PERO
Pacijentu Peri padaju pahulje po palcu. Pametni paničar pili panjeve pa potom papigica papa paradajz. Parafrazirajući potaknutu paranoju, počeli partijci paničariti poput parazita. Partnerice pasivno pate pitome pastire pomoću patlidžana pekavši panirane patke. - Pazite, paučina!! – povikaše pazikuća poslije pauze. Pedantni pedagozi penzioniraju pedijatre, perače prozora, pekare, pisare, pijanice... Percipirajući perfektnost peripatetičkih persiflaža, parovi petkom pjevaju pesimistične popjevke. Petnaestogodišnjaci pritom petrolejkom plaše pripito pikantne pijetlove. Po pidžamama pljuju piljevinu pilotski piljeći po punoljetnim pionirkama. Pipničarke prijateljski pipaju priglupe partnere pišući perom po pomokrenim pivopijama. Pištoljima počeše pročešljavati pizzeriju. Pri propitivanju pjeni pjenušac, pregorijevaju pljeskavice. Po pijesku pješače plačljivi plaćenici. Plahi plamićak plamti plašljivo po planinarkama. Plavičasti plin plače prema plavookim plemićima. Plemeniti plesači pletu pulovere plijeneći pozornost plitkoumnih političara. Potom plivači popločiše plodne plohe pljačkajući pritom pljesnjiva peciva. Pohlepnici pohotljivo pohrliše prema podignutoj podsuknji priglupe primadone. Pohvalu poimanju perverzne pornografije poistovjećujemo pojačanom, pokajničkom pristranošću. Prispodobe pokatkad prikazuju pokloništvo pokornosti. Pokretači pokrivenog pokućstva pokunjeno polažu poletarce poleđice. Poštovaoci poštarovih potankosti potekoše pod pashom potencijalnih potepuha. Poznavaoci povuci-potegni primjera praktički pravovaljano prebacuju prapovijesni prah preko praznoglavih pravnika. Prebrojani predlošci predočavaju predsmrtno predviđanje prekosutrašnjeg preferansa. Pregovarači pregledavaju prekomjerne prijelome premlaćenih prepredenjaka. Presijecajući preteške priče pridonosimo prihvaćanju primjenjivih prijedloga.
Imali smo višestranačje, pa jednostranačje.
Sada imamo višestranačje sa jednoumljem naroda.
We had multi-party system, than one-party system. Nowadays we have multi-party system with one-mind of the people.
Znamo mi odakle vetar duva. Zato i pomeramo vetrenjače.
We know very well from which side winds blows. That is why we are moving windmills.
Rade Đergović
Mića M. Tumarić KVAROVI
Došla teška vremena.
Preteška.
Pogotovo za normalne.
I poštene.
Kidaju se rođačke veze.
Pucaju prijateljstva.
Trune poštenje.
Topi se moral.
Nestaju ideali.
Propadaju države.
Defektni su automobili.
Havarisani avioni.
Tonu brodovi.
Kvare se ljudi.
Progresivno.
A nigde nekog normalnog.
Ili bar ozbiljnog.
Da sve to popravi.
***
Danja Đokić RUŽIČASTE DESNE
Imam
dvije lijeve ruke i
dvije desne noge
dva uha
korekcijom uljepšana
dvije nosnice
obogaćene polipima
dva oka okrunjena
kontaktnim lećama
jedna usta što izdišu
iz ovog jednog jadnog
aritmičnog srca dok
puzim ovom zemljom
obezglavljenom
***
Srbobran Matić ČLAN
Skovao strašan sam plan,
od sutra postajem član.
U vreme opšte frke i zbrke,
i ja bih da malo omastim brke.
Otkačiću svu svoju muku,
kad budem počeo da dižem ruku.
Vođu ću ljubiti uvek kad stiže,
u čelo, ruku nekad i niže.
A kad na sednice krenem vruće,
mozak ću ostavit kod svoje kuće.
Kod nas i slepci danas vide,
zašto nam ide kako nam ide.
Ništa se ner menja iz dana u dan
briga me, važno je da sam član.
***
Miodrag Stojadinović OVCA
Možete me progoniti i ubiti
Možete me ostaviti gladnog i bez novca
Ali, nikad me nećete naterati
Da postanem glupava ovca
Mozete me ismevati i pljuvati
Iseći mi granu na kojoj sedim
I možete pričati po celom gradu
Kako ni za šta nikom ne vredim
Možete zapaliti največu lomaču
I reći da sam veštac kog treba spaliti
Dovesti decu da za mnom plaču
Sve ću istrpeti i neću žaliti
Al jedno vas molim nemojte činiti
(Bolje da gledam sopstvenu sahranu)
Nemojte me hvaliti da ne pomisli Bog:
"Mio-Drag stade na "njihovu" stranu?!"
Jer ja ne želim da Bog misli
Da vera moja krhkija je od stakla
Pa da zajedno s "vama", Sudnjega Dana
Pognuto stojim pred vratima pakla.
Slobodan Maksimović ČETIRI KRALJA
U zemlji Stradiji
opet nešto ne valja,
za manje od deset godina
četiri promenila kralja.
Prvi beše Rista Biciklista:
pritiskao dole, popusto gore,
niko nije znao šta je hteo,
dok Galeniku nije preoteo.
Drugi beše Dobri Ćosa,
ostareo od inata i prkosa;
taj nije imao moć i nije morao doć,
nije znao šta donosi dan, a šta noć.
Treći beše Brka Cvikeraš,
al’ kraljevao nije, tek da znaš,
bio je dobar kao figura,
za četvrtog da se tu ugura.
Sad četvrti u Stradiji vlada,
a Stradija opet strada;
on narodu obećava egzistenciju
dok mu NATO ruši rezidenciju.
Stradalnici bi petog kralja,
al’ ne znaju da biraju kako valja;
boje se da ne izaberu i gluve i slepe
pa zato pale sveće i lupaju u šerpe.
Moj Milenko legao da spava -
od te buke zabole ga glava,
baš ga briga koji vođa će da dođe;
kako koji dođe, tako će i da prođe!
Za slučaj da se Stradi ne dosete, reč je o Milanu Paniću, Dobrici Ćosiću, Zoranu Liliću i Slobodanu Miloševiću i, naravno, o mom Milenku.
OTAC I DECA
Dok su bili mala deca,
po jednu polovinu meseca,
obećavao otac da im kupi,
misleći da su klinci glupi.
Ali nisu bila glupa deca,
sada majka plače, otac jeca:
Klinceza bi radio-teve na dlanu,
Klinac bi balkansku mehanu...
Kad nastade narodno veselje
Klinac i Klinceza ispuniše želje
a ocu ostade samo veseljem da vlada
i da zažmuri, kad se u veselju strada.
Klinceza se od sreće uhvati za glavu,
kad dobi radio i te-ve Košavu
Klinac dobio mehanu "Kod svetog Petra"
i čamčić mali - od dvanaest metra...
Nemaju sva deca roditelje tako fine,
pa su im igračke i proste i jeftine;
tu decu roditelji teraju da uče i rade
lažući ih da tako mogu i da zarade!
***
Sabahudin Hadžialić PANDORINA KUTIJA
Novembar/Studeni je mjesec
kada bi trebalo hladno biti!
...
Novembar/Studeni je mjesec
kada se džemperi nose!
...
Više ne!
Do daljnjeg!
...
Novembar/Studeni je mjesec
toplih dana!
...
Novembar/Studeni je mjesec
lagane odjeće!
...
Još da vidimo Decembar/Prosinac mjesec
pa da se mre!
?
Klimatski osviješten!
***
Hrvatska(anti) perspektiva
"Što smo mlađi, to smo tužniji.
Sve što stariji, sve smo ružniji.
Čim smo bliže, tim smo sužniji.
Sve sve dalje, sve sve dužniji..."
Građevinski materijal je sve skuplji.Zato gradimo kule od karata.
Construction material is getting more and more expensive. That is why we are building the castle of cards.
Vasil Tolevski
Poštovani,
Obaveštavamo vas da se najstariji humorističko-satirični list "JEŽ"
ponovo može naći na kioscima, a pokrenuto je i elektronsko izdanje
"Ježa" na adresi: www.ejez.co.cc . Na ovoj adresi su postavljeni i
prethodni brojevi.
Srdačni pozdrav, redakcija JEŽ-a.
Jači sam od Obame. Sa jednim udarcem ubijam dve muve.
I am stronger than Obama. With one strike I kill two flies.
Atanas Krlevski
Slobodan Simić ŠVEDSKI STO
Bio rešio Milojica da se ženi.
Mi se normalno obradovali ko roditelji.
Ali nas uvatila muka.
Nije problem svadba nego gosti!
Ta njegova mlada iz neke radikalske familije.
Zagriženi za politiku do zla boga!
Kod nas politički šareno, ali svi listom protiv radikala!
A dodatno kod nas problem.
Niko ni sa kim ne govori!
Moji godinama posvađani sa ženinim.
Ženini se skoro posvadjali oko neke imovine.
A moji se obavezno posvađaju na svakom veselju.
Kako takve goste da stavimo za istu sofru?!
Muka živa!
Seti se žena, ona je čudo.
Kaže, Milisave, da turimo švedski sto!
I da vidiš, tako i uradimo.
Postavimo ogroman astal na sred avlije.
A stolice skroz po livadi.
Pa svako uzeo šta je hteo i seo gde je hteo.
Samo su se malo svađali kad su uzimali, ali na sitno.
I lepo nam prođe svadba.
Bogami nas spase taj šveski sto.
Svaka čast šveđanima što su to smislili.
Ali nešto mislim, nije ni njima lako.
Mora da su ti šveđani mnogo prgav narod...
Srbija i Turska ne mogu da uđu u EU. One će obnoviti Otomansko carstvo.
Serbia and Turkey can not enter EU. They will renew Ottoman E Empire.
Željko Marković
NIKola Č. Pešić N U L A
Čekajući u redu za crni hleb, oslušnuh razgovor dva poznanika ispred mene:
- …a šta misliš ako na proleće budu izbori!? Koga ćemo !?
- Ne znam! Nisam pametan! Više ni u koga nemam poverenja. Svi obećavaju, lažu, a posle ništa…
- Čekaj, kako beše na prošlim, za koga ti ono glasaše ?
- Pa, kao i ti, za one što nam obećaše po hiljadu evra u akcijama !
- More, priča se da će sad te akcije otkupljivati !
- Epa, onda ćemo opet da ih glasamo, ako to stvarno učine. Pa, i krajnje bi vreme bilo. Koliko ih je već poumiralo ne dočekavši… Mada, mi je malo sumnjivo! –zaćuta malo, razmisli pa ponovo upita. A po kojoj ceni, šta kažu ?!
- Po nabavnoj, zna se ! Ha, ha, ha…!
Što ti je naš čovek, pomislih.
R A T
Ponet pohlepom za materijalnim, zaboravio je vreme u kome živi i svoga bića ljudskog, po kome se razlikuje od ostalog živog sveta na planeti. Poleteo je da osvoji neosvojivo, da pokori nemoguće. A da je samo malo razmislio o životu…
Limeni kovčeg- povratna ambalaža NATO zlikovca
Poštovani birači. Pred vama je budućnost, a ispred mene je moja prošlost.
Respectable voters. In front of you is future, and in front of me ia my past.
Ekrem Macić
Sabahudin Hadžialić EUTANAZIJA ILI ODGOĐENA SMRT
Nije odavno mislila da joj je potrebno bilo šta drugo do buđenje. Da, jednostavno buđenje iz sna nadanja da živi nečiji drugi život do sopstveni. Nije se osjećala nimalo dobro. Od kada su joj promijenili ime i prezime i omogućili razdijeljenost njenog bića amputiranih ekstremiteta koji nisu imali nikakve povezanosti sa centralnim nervnim sistemom osim same činjenice da su bili dio tijela. I ništa više. Kao listovi na jesenjem vjetru koji samo što nisu zauvijek otpali i postali gnojivom zemlje same. Nije se mogla kretati jer njen motorni sistem nije bio usklađen sa osnovnim željama zdravih dijelova njenog bića - dijela mozga koji se odnosio na nekih pet odnosno šest procenata moždane mase. Oči su još gledale ali nisu vidjele. Uši su još uvijek nešto i čule. Ležala je šutke dok su horde prelazile preko nje kao preko višestruko silovane djevice koja je oguglala na svo zlo ovoga Svijeta. Ime joj je....Ime joj je..Bosna i Hercegovina...Anno domini 2009.
REVIZOR NA PRAVNOM FAKULTETU
U Sarajevu, da ne povjerujete, najomraženije ličnosti nisu političari koji vladaju današnjim pravednicima. Štaviše, koliko stoke za njih glasa moglo bi se reći da su među najpopularnijim. Elem, revizori su najnegativniji likovi sarajevske svakodnevnice. U tramvaju, autobusu, trolejbusu po dvojica, trojica grmalja ulaze nadmeno u dvore vlastite sudbine kao moderni dželati naših sudbina. Istovremeno mi, građani pokorni, strijepimo čak i sa kupljenom kartom jer možda je nismo „poništili“ kako treba a još ako smo je, nervozni kakvi jesmo, i pocijepali, problem nastaje. Ljutite studente zaobilaze, ali mlade studentice, i još ako su same, su im desert. Na sljedećoj stanici kao stršljenovi oblijeću oko nje dok ona izgubljena kaže kako su joj ukrali novčanik jutros baš na polaznoj stanici tramvaja dok je, još uvijek bunovna, išla na fakultet. Ne vjeruju joj. I nikada neće. Revizori. Pišu kaznu, uzimaju broj lične karte, osobne iskaznice, studentskog indexa. Mi šutke, sažaljivo prolazimo pored njih, orlova ljutitih dok srna i dalje čeka konačni udarac. Iznenada, jedan od njih izvadi mali papirić i tutnu joj u ruke odvojivši je od ostalih. Ona, sva radosna, mu se zahvali i ode. Ostala dvojica ostadoše zatečeni sa upitnim pogledom u trećeg. „Šta vam je!“, uzviknu...“Samo sam joj napisao broj vlastitog telefona. Uostalom, ona je student Pravnog fakulteta u Sarajevu a koliko znam, tamo se sve plaća u „naturi“, pa što ne bi i karta!“...
PREDSJEDNIK ISLAMSKE ZAJEDNICE BOSNE I HERCEGOVINE
Vjera je privatna stvar svakoga čovjeka. U Bosni i Hercegovini nije! Krivična prijava je meritorni pokazatelj amoralnosti ličnosti. U Bosni i Hercegovini nije! Potvrđena krivična prijava od strane nadležnog Kantonalnog suda je odgovarajući nagovještaj ostavke na javne funkcije koju optuženi obnaša. U Bosni i Hercegovini nije! Odgovor na nagradno pitanje se nalazi u naslovu ove priče. Dok me ne uhapsi šerijatska milicija! Ili zatekne fetva! Prizivam je. Ponosan što mi sude bivši zatvorenici, udbaši, komunistički doušnici a današnji novovjekovni pravovjernici koji sramote moju vjeru na mojoj zemlji. Bošnjaci-muslimani, nedorečini oblici ljudske vrste i dalje kao ovce bleje čekajući da im se baci koja mrvica sa pladnja surovih nadanja. I opet ću kazati da ne želim govoriti ništa protiv braće Srba i braće Hrvata...Ovo govorim protiv bande u mome narodu. Kako komunističke, oportunističke opozicije socijaldemokratske provijenencije, tako protiv ovdašnjih novih komunjara, što se zaštitnicama schovinističkih stranaka zovu. Bošnjak sam. Musliman. Ali da li sam? Ovdje to nisi dok ne dokažeš. Članstvom u stranci za koju oni glasaju. I šta sad? Za koga glasati? Sačekaću sutrašnje novine da vidim za koga kameleon vabi ovaj put. Kameleon? Molim provjeriti pod riječju- REIS..ovdašnji.
SVE ĆE TO MILA MOJA PREKRITI RUŽMARIN, SNJEGOVI I ŠAŠ
Tog dana nije ni otišao na posao. Nisu ga ni tražili, ali ni zvali. Zabrinut, oko podneva je otišao do firme. Tamo kao da nisu ni primijetili da ga nije bilo puna četiri sata. Ponovo je isto učinio i sutra, i prekosutra. I svaki dan narednog mjeseca. Naplaćivao je pune iznose plaće. Bez problema. No, jednoga dana, na njegovom radnom mjestu je osvanula nova osoba, lik mlađi od njega desetak godina. Mlad, pametan, obrazovan. Otišao je do direktora da priupita o čemu se radi. Direktor se samo nasmiješio rekavši mu da su prezadovoljni njegovim radom i da je unapređen na mjesto Zamjenika direktora firme. U tom trenutku je gromki, snažni glas uzviknuo:“ Mehmede, Milane i Mario...vrijeme je za terapiju..nema luftanja“...I otključala su se vrata zapadnog krila umobolnice. „Sutra preuzimam novu dužnost, dobro je...“, na trenutak je pomislio utonuvši u san pravednika. Kao Mehmed, ali kao i Milan, da ne kažem Mario.
Nemamo više ništa zajedničko.Sve je privatna imovina.
We do not have nothing common. Everything is private property.
Stevan R. Stević
Slobodan Maksimović Iz ''Karavanovih pitalica'':
Tema 11: Kakva je razlika između ugla i ćoška?
Razlika je u tome što čovek iz ugla
može da prođe bez rugla, a čovek iz ćoška uvek prođe ko pokisla kokoška.
Razlika je u tome što moćan čovek uvek bira najbolji ugao, a čoveku kome je loše uvek ostaje najgore ćoše.
U sredini su normalni,
oni u uglu uvek nešto mute,
a oni u ćošku stalno ćute.
Ne znam kako je onima na uglu,
ali znam da je uvek loše kod Toše na ćoše.
Tema 15: Kakva je razlika između festivala i karnevala?
Razlika između festivala i karnevala je u odelima; iste karakondžule jednom nose festivalska, a drugi put karnevalska odela.
Festivali i karnevali su razni;
na festivale idu oni koji mogu dobro da plate, a na karnevale oni kojima su džepovi prazni.
Festival ima na sceni učesnike, u sali gledaoce, iza scene nameštaljke svake,
a karneval samo učesnike - veseljake.
Nema razlike. I festivali su postali karnevali.
Tema 18: Šta je bonton?
Bonton je skup pravila pomoću kojih se
lepim ponašanjem prikrivaju nepoštene igre.
Bonton je kad gledaš šta ti rade,
a ne znaš šta ti rade.
Bonton je uvozna zamena
za nedostatak lepog vaspitanja.
Bonton je, valjda, dobarzvuk ili nešto slično što je prijatno da se čuje i lepo da se vidi.
Tema 19: Kako skuvati muškarca?
Muškarca ne treba kuvati ako mu je ušla voda u uši ili mu je pao marak na oči,
takav je već skuvan - treba ga samo upotrebiti.
Svi su mušakrci kuvani, samo oni neprobani izgledaju kao nekuvani.
Muškarac se kuva na vatri žudnje,
u sosu obećanja i sa začinom nade.
Kuvajte ga kako god hoćete, al’ da znate svaki mušarac je bolji ako malo zagori.
Muškarac će se i sam skuvati hoće
ako se žena potrudi da izgleda kao zabranjeno voće.
Tema 20: Kako otkriti neverstvo?
Kad god zaželim da znam da li me žena vara i laže, ja komšinici Mici kažem: "Zdravo, kurvo!", a ona mi odmah sve što treba i ne treba kaže.
Za ženino neverstvo svaki muškarac može da sazna na vreme ako svakodnvno proverava da li su počeli da mu rastu rogovi.
I mlada žena može biti sigurna da je muž vara ako sama primeti ili joj neko dobaci da je stara.
Neverstvo ne treba otkrivati; partner koji ne vara i ne vredi!
***
Naš čovjek voli svoju zemlju,a najbolje živi u – Tuđini!
Our man loves his country, but lives the best – abroad!
Definicija političkih partija: Mikrosvet destrukcije, koji rastura makrosvet življenja!
Definition of the political parties: Micro world od destruction who destroys macro world of living!
Darko Mihajlović
"Naličje demokratije" - Mića Tumarić
Priče
Izdavač: "Tusami-Grafobogdanov", Novi Sad
Recenzent Radivoj Lazić.
„Zašto muškarci ne slušaju, a žene ne znaju čitati zemljovide“ priče Allan & Barbara Pease
REZENCIJA KNJIGE „NALIČJE DEMOKRATIJE“
AUTORA MIĆE M. TUMARIĆA
Miću M. Tumarića, vrsnog novira i odličnog pisca poznajem decenijama. Zajedno smo se otisnuli u spisateljske vode, svako na svoj način. Zato mi je čast da ukratko (znam da se Tumarić grozi kilometarskih tekstova i besmisleno dugih rečenica) napišem svoje mišljenje, zapravo recenziju rukopisa za knjigu „Naličje demokratije“.
Ako me pamćenje ne vara, ovo je njegova trideseta knjiga i na tome mu čestitam.
Mića M. Tumarić nam u svojoj zbirci satiričnih priča „Naličje demokratije“, u svom stilu i maniru, donosi pregršt priča. Kratkih i britkih. Ovde je došao do izražaja njegov prepoznatljiv stil. On koristi veoma kratke rečenice i time postiže, što samo znalci umeju, poseban tempo. Zato se njegova dela čitaju u jednom dahu.
Moglo bi se reći da su sve priče u ovoj knjizi zapravo jedan lucidan pregled onoga što nam se događalo u proteklih dvadesetak godina. Od nastanka višepartijskog sistema i ratova, do ustoličenja demokratskih procesa. Sve to je prikazano na jezgrovit i, naravno, satiričan način. Priče su upakovane u alegoriju, sarkazam, fantastiku... Mada se nigde ne kaže o kojoj državi je reč, više je nego jasno da se radi o nama sa ovih balkanskih prostora.
U knjizi „Naličje demokratije“ ima tačno 50 priča. Ako ih pažljivo pročitate, one će vas vratiti u stvarnost. Možda će vas zabrinuti. Uznemiriti ili zaprepastiti. A upravo je to pisc i hteo. I uspeo je.
Radivoj G. Lazić
Priče
KRALJ I LUDA
– O, kralju moj, najveći na kugli zemaljskoj! – dodvorički tepadvorska luda svom šefu.
Vladar se zadovoljno meškolji na tronu, a luda nastavlja u istom tonu:
– Kralju kraljeva! O, najveći i najpametniji.
Suveren se topi od zadovoljstva.
– Najmudriji među mudrima! O, premudri!
NJ.K.V. ima širok osmeh, onaj koji pokazuje žute zube od previše slatkog i nikotina.
– Intelektualna kraljevska gromado! – neumorna je luda.
Osmeh vladara se širi, poput plime.
– Najlepši vladoče u vasceloj vasioni! A sada, plemeniti, imam jedno pitanje.
– Pucaj! – veli vidno odobrovoljeno veličanstvo.
Kada ćete mi, najveći, povećati platu?!
Kralj nervozno ustade sa prestola i besno opsova. Zatim ode u trpezariju. Ljutnju je jedino hranom mogao obuzdati.
Naravoučenije: kraljevi i šefovi jesu samoljubivi i obožavaju hvalospeve, ali više od svega vole novac.
***
SLOBODA GOVORA
– Dosta mi je - zaurlao sam jednog dana, kad me sustigao
žuti minut – stvarno mi je svega dostaaaaa!!!
Tek što sam izgovorio, bolje reći izrikao, ove reči, oko mene se okupila grupa kratko ošišanih momaka u odelima. Sa pištoljima zadenutim za pojas. Stvorili su se odjednom. Kao s neba da su pali.
– Ne mogu – nastavio sam da urličem – ne mogu više da ćutiiiim!
Korpulentni momci, pretećih pogleda, prišli mi još bliže. Mumlali uglas nešto u bubice ispod revera sakoa.
– Sve ću – gotovo sam vrištao – sve ću da kažeeeeem!!!
Tad je nastao opšti metež. Trokrilni ormari na dve noge se pomamili. Zavrtali mi ruke. Tukli me malim gumenim pendrecima. Po glavi i bubrezima. Vukli za uši i, da prostiš, za jaja.
– Ja – hroptao sam – ja ću da kažem...
Jedan od momaka stavio mi lepljivu traku preko usta.Drugi me odalamio po gubici. Zatim su me srušili. I dobrano izudarali nogama, pre nošto su me ubacili u kombi bele boje nekih čudnih registarskih tablica. Za čas sam se obreo u zatvoru. Tamo su me odvezali, skinuli traku sa usta i povez sa očiju.
– Sad možeš da laprdaš koliko hoćeš – rekli mi momci i otišli.
I ja sad govorim. Neprestano. Svaki dan. Pričam šta mi padne na pamet. Tako će biti sledećih pet godina. Ovo je demokratska zemlja gde je sloboda govora zagarantovana.
Naslov izvornika:
Allan & Barbara Pease- Why Men Don+t Listen & Woman Can't Read Maps-Copyright - Allan Pease 2001; Izdavač: Mozaik knjiga-Mladinska knjiga; Prevela sa engleskog Željka Škrinjar; Urednica: Ivanka Borovac; Oblikovanje naslovnice: Hana-Petra Mrčela; Grafički urednik: Domagoj Katičić; Za nakladnika: Zdravko Kaforl; Tisak: Zrinski d.d., Čakovec, 2007
Iz Prikaza:...
Jeste li se ikad zapitali kako to da žene mogu prati zube hodajući i ut to raditi druge stvari, a muškarci ne mogu?...Zašto žene toliko pričaju kad su pod stresom?...Zašto muškarci mrze šoping?..Požalite li koji put što uz partnera ne dobivate i upute za uporabu?..Ova će vam knjiga objasniti sve ono što vas oduvijek začuđuje, razljućuje ili oduševljava kod suprotnog spola. Pročitajte ju i doznajte – napokon! – zašto s erazlikujemo i kako možemo popraviti međusobne odnose...ZAŠTO MUŠKARCI NE SLUŠAJU, A ŽENE NE ZNAJU ČITATI ZEMLJOVIDE, obavezna je lektira za žene i muškarce koji se vole, koji se mrze ili jednostavno žive jedni uz druge...“
Zašto su muškarci takvi debelokošci
Muškarci imaju deblju kožu nego žene, što objašnjava zašto žene imaju više bora nego muškarci. Koža na muškim leđima četiri je puta deblja nego koža na njegovu trbuhu, što je naslijeđe iz njegoved četveronožne životinjske prošlosti koje je osiguravalo više zaštite od napada s leđa. Većina dječakove osjetljivosti na dodir gubi se do njegova puberteta i njegovo se tijelo priprema za napore lova. Muškarci su trebali neosjetljivu kožu da mogu trčati kroz bodljikavo grmlje, hrvati se sa životinjama i boriti se s neprijateljem a da ih bol ne usporava. Kad je muškarac usredotočen na tjelesni zadataka ili sportsku aktivnost, vjerojatno neće biti svjestan ozljede: Dječak zapravo ne gubi osjetljivost kože u pubertetu, Ona se samo povlači na jedno područje.
Kad muškarac nije usredotočen na neki zadatak, prag njegove boli mnogo je niži od ženina. Kad muškarac stenje: „Pripremi mi malo pileće juhe/svjež sok od naranče/daj mi bocu s vrućom vodom/pozovi liječnika i provjeri je li moja oporuka u redu!“, to obično znači da ima laganu prehladu. Muškarci su također manje osjetljivi na ženu koja trpi bolove ili neugodu. Ako se ona previja od boli, ima visoku temperaturu i drhti pod pokrivačima, on će reći:“Je li sve u redu, draga?“, ali mislit će “Ako to ignoriram, možda ćemo voditi ljubav – ionako je u krevetu,“
Muškarci su osjetljivi kad gledaju nogomet ili agresivne sportove. Gledaju li muškarci natjecanje u boksu na TV-u i bude li jedan od boksača srušen niskim udarcem, žena će reći: „Oooh...to mora da je boljelo“, dok će muškarci jaukati, presavinuti se i stvarno osjećati bol.
Zašto muškarci mijenjaju TV kanale
Muškarac koji mijenja kanale daljinskim upravljačem jedna je od ženi najomraženijih stvari. On sjedi tamo kao zombi samo mijenjajući kanale, ne obraćajući pozornost ni na jedan poseban program. Kad muškarac to radi, on mentalno sjedi na svojoj stijeni i često čak ni ne vidi što se događa na svakoj postaji. On samo traži podlogu svake priče. Mijenjanjem kanala može zaboraviti svoje probleme i potražiti rješenja kod drugih ljudi. Žene ne mijenjaju programe – one gledaju program i traže siže, osjećaje i odnose onih koji su uključeni u priču. Ovisnost o novinama služi istoj svrsi za muškarce. Žene trebaju razumjeti da kad muškarci čine te stvari, ne mogu mnogo čuti ili upamtiti, pa je teško pokušavati s njima razgovarati. Umjesto toga, dogovorite sastanak i dajte mu dnevni red. Sjetite se, njegovi su preci proveli više od milijun godina sjedeći bezbrižno na kamenu promatrajući obzor, stoga je njemu prirodno i osjeća se ugodno dok to čini.
I muda imaju mozak
Dr. Robin Baker sa Škole bioloških znanosti na Sveučilištu Manchester vodio je jedno iznimno istraživanje koje je pokazalo da muški mozak može nesvjesno osjetiti iz ženina ponašanja kad je u nje nastupila ovulacija. Njegovo tijelo onda računa i luči točno onoliko sperme koliko je potrebno u danom trenutku da stvori najveću mogućnost začeća. Na primjer, prakticira li par seks svaki dan, oko vremena ženine ovulacije njegovo tijelo može izlučiti 100 milijuna spermatozoida tijekom jednog snošaja. Nije li ju vidio tri dana, njegovo će tijelo izlučiti 300 milijuna spermatozoida tijekom odnosa, a 500 milijuna ako ju nije vidio pet dana – čak i ako je prakticirao seks svaki dan s drugim ženama. Na osnovi biološke kalkulacije njegova mozga, njegovo tijelo luči upravo dovoljno da obavi posao začeća i otjera svaki drugi natjecateljski spermatozoid koji je možda prisutan.
Kako postići da muškarac sluša
Odaberite neko vrijeme, dajte mu dnevni red, ograničite vrijeme i recite mu da ne želite rješenja ili planove akcije. Recite: „Voljela bih razgovarati s tobom o mom dlanu, Allane. Hoće li ti odgovarati da to bude nakon ručka? Ne trebam nikakva rješeja problema – samo bih htjela da slušaš.“ Većina muškaraca će se složiti s takvom molbom jer ona ima svoje vrijeme, mjesto i cilj – sve stvari koje su privlačne muškom mozgu. I od njega se očekuje da nešto radi.
VESTI/VIJESTI
SATIRA NA PLJEVALJSKIM NOVEMBARSKIM SVEČANOSTIMA
Filmsko književni karavan Sabahudina Hadžialića i Ratka Orozovića iz Sarajeva gostuje, u okviru PLJEVALJSKIH NOVEMBARSKIH SVEČANOSTI (povodom Dana opštine Pljevlja), Velika sala Doma Vojske u Pljevljima, četvrtak, 26.11.2009.g. sa početkom u 19:00 sati. U auli Doma ce biti postavljena i izložba povodom 30 godina književne i pisane riječi Sabahudina Hadžialića i 45 godina filmske umjetnosti i književnosti Ratka Orozovića uz promociju knjige aforizama, crtica, peckativa i satiričnih drama "ABECEDNA AZBUKA" Sabahudina Hadžialića (januar 2009.g.) i reprint izdanja knjige aforizama " OD ŽIVOTA SRAMOTA" iz 1970.g. Ratka Orozovića. Autori ce takodjer predstaviti poetiku uvrštenu u svjetske i domaće antologije kao i satiru koja je dio BiH i Balkanske antologije. Uz predstavljanje odabranih karikatura iz ZIKISON-a, u nastavku večeri slijedi pet kratkih filma Ratka Orozovića: „Ambasadori mira“ koji je snimljen na ovim prostorima 1978.g., zatim najnoviji kratki filmovi: ''Gaga i Ziga kojoj je maca pojela večeru I i II dio'', ''Čarli Čaplin klon bosanski'' i ''Moja je kuća ispod mosta putujuća''.
***
U petak, 20. novembra TV B92 počela je sa emitovanjem kratke forme satričnog karaktera pod nazivom - "Iz nepoznatih razloga". "Iz nepoznatih razloga" je satirična emisija koja u formi televizijskih vesti komentariše politički život Srbije. Emisija je napravljena po uzoru na 'Weekend update - Saturday night live', u tradiciji politički angažovane stand up komedije, kakvu smo do sada mogli da gledamo u emisijama Konana O’Brajena, Lenoa i Latermana, a autor je Srđan Češić, tvorac populanog satiričnog šoua "Nikad izvini".
"Iz nepoznatih razloga" može da se prati i na B92 INFO kanalu, na sajtu B92.net i na www.iznepoznatihrazloga.com .
VESTI/VIJESTI
POZIV KNJIŽEVNICIMA ZA ONE KOJI PIŠU
Ako
želite postati dio historije/istorije/povijes ti književnih snoviđenja
na prostoru ex-Yugoslavije unutar DIOGENES-a, dostavite na naše adrese:
Urednik sajta-Sabahudin Hadžialić, Grbavička 32, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
i/ili
Direktor- Zoran Matić Mazos, Kneza Ive od Semberije 20, 35250 Paracin, Srbija
..vaše objavljene knjige poezije, proze, eseja, romane, crtice...koje
ce dobiti promociju kakvu zaslužuju kroz:
1. Predstavljanje na posebnom linku uz informacije o autoru
2. Književno-kritičku analizu djela
3. Mogućnost da neki novi izdavači dođu u dodir sa vašim snovidjenjima
i na taj način nastavite svoje književne reminiscencije
4. Uz knjigu je potrebno da dostavite u posebnoj koverti zaista
zanemarljiv iznos o kojem cemo vas obavjestiti ako nas kontaktirate
E-mailom na sabihadzi@gmail.com i/ili mazospn@gmail.com . To je
sveobuhvatan oblik književno/advertising/PR/i nternet prezentacije
vašega djela.
Dear colleagues and friends,
If you want to become part of history of literary dreams in the area of
ex-Yugoslavia within the DIOGENES, a delivery to our address:
Editor site-Sabahudin Hadžialić, Grbavička 32, 71000 Sarajevo, Bosnia and Herzegovina
and / or
Director-Mazos Zoran Matic, Kneza Ive od Semberije 20, 35250 Paracin, Serbia
your published books of poetry, prose, essays, novels, hyphens ... and
it will get what deserve as the promotion through:
1. Presentation on a special link to information about the author
2. Literary-critical analysis of works
3. The possibility that some new publishers come in touch with your
dreams and thus continue his literary reminiscences
4. With the book is required to submit in a separate envelope truly
negligible amount of money about which we will inform you if you
contact us by E-mail sabihadzi@gmail.com and / or mazospn@gmail.com.
This is a comprehensive form of literary / advertising / PR / Internet presentation of your work.
Ko kaže da smo na ivici provalije? Propadamoooooo !!!
Who said that we are on the edge of the cliff? We are falling doooooooown!!!
Boban Miletić Bapsi
Dve
najbolje knjige karikatura u Srbiji 2008. i 2009. godine po oceni
ŽIKIŠON-a... Knjiga karikatura "CV", Slobodan Srdić - Smederevo
(Izdavač "Ošišani Jež", Beograd 2008.) i Knjiga digitalne karikature
"MALA NOĆNA POŠTA", Zoran Spasojević Paske - Kragujevac (Izdavač
"Centar slobodarskih delatnosti", Kragujevac 2009.)... Od ovog broja
prikazujemo po jednu karikaturu iz knjige...
Najbolje od najboljih... Ovo su članovi redakcije ŽIKIŠON-a!
The best of the best... These are the members of the Editorial board of ZIKISON!
Slobodan Srdić - SERBIA
Zoran Spasojević - SERBIA
Two
of the best books in Serbia in 2008 and 2009 by the assessment of
ŽIKIŠON and... Cartoon book "CV", Slobodan Srdić - Smederevo (Publisher
"clipped Hedgehog") "Ošišani Jež", Belgrade 2008. Book and digital
cartoon "A Little Night Mail", Zoran Spasojevic Paske - Kragujevac
(Publisher "Centar slobodarskih delatnosti") "Center of freedom
activities", Kragujevac in 2009... From this issue and onwards, we will
show one cartoon per issue from the book...
Prvi
privatni satirično-humoristički list posle II svetskog rata u Srbiji,
Golać broj 1, prvi put na netu... Pojavio se maja meseca 1991. godine u
sumrak rušenja SFRJ i potom svih nesrećnih dešavanja proteklih 18
godina na ovim prostorima, izašlo je ukupno 6 broja Golaća i tri broja
ŠLB... Koji će uskoro svi biti na netu...
Ovde možete pogledati tri broja ŠLB 1998/99. godine, specijalno
izdanje lista GOLAĆ i Golać broj 8 koji je ujedno i poslednji broj
Golaća, izašao u februaru 1999. oko mesec dana pre bombardovanja
Srbije...
Samonikli korov strip - Franja Straka - SERBIA
ComicSTRIP GALLERY
Koreni srpskog stripa / The roots of the Serbian comics 1 and 2
"...ZIKSON
IS SET ON THE PATH TO CARRY OUT THE COVER TASK OF UNITING THOSE WHO ARE
YET TO UNITE ...RUMOURS MAKE THE WORLD GO AROUND..."
"...USKORO ŽIKIŠON REALIZUJE TAJNI ZADATAK OBJEDINJAVANJA NEOBJEDINJENOG... PRIČA SE...
Prvi elektronski nedeljni časopis za političku satiru, humor, karikaturu i strip na Balkanu
The first electronic weekly journal of political satire, humor, cartoons and comics in the Balkan
Izlazi svake srede ili četvrtka* Prvi broj je izašao 25. 06. 2008.
Founder, director and editor, KIKSZikison - SERBIA, Glavni i odgovorni urednik: Zoran Matić Mazos, Paraćin, SRBIJA; mazospn@gmail.com;
Zamenik glavnog i odgovornog urednika ŽIKIŠON nedeljnika: Sabahudin Hadžialić, Sarajevo, BiH; sabihadzi@gmail.com;
Redakcija:
SRBIJA: Radomir Smiljanić, Aleksandar
Čotrić, Slobodan Simić, Nikola Otaš, Beograd; Ninus Nestorović, Mića M.
Tumarić, Novi Sad; Dušan Mijajlović
Adski, Niš; Zoran Spasojević Paske, Zoran Zlatičanin,
Kragujevac; Goran Ćeličanin
Čelik, Varvarin/Kruševac; Andrej
Glišić, Pančevo; Slobodan Žikić, Jagodina; Rade
Đergović, Šabac; Slobodan Srdić, Smederevo; Živojin
Denčić, Zaječar; Boban Miletić Bapsi, Knjaževac; Franja Straka, Beočin;
AUSTRIA: Petar Pismestrović,
One of the founding members of the croatian cartoonists association (HDK) Zagreb, CROATIA.
Jedan od osnivača hrvatskog društva karikaturista (HDK) Zagreb, HRVATSKA.
BIH-Federacija Bosne i Hercegovine: Sabahudin Hadžialić, Ratko Orozović, Sarajevo; Suno Kovačević, Zenica;
