ЖИКИШОН / ŽIKIŠON 76/ Prvi elektronski nedeljni časopis za političku satiru, humor, karikaturu i strip na Balkanu

broj 76

ЖИКИШОН/ŽIKIŠON/ ZIKISON

Glavni i odgovorni urednik: Zoran Matić Mazos
Zamenik glavnog i odgovornog: Sabahudin Hadžialić

Izlazi svake srede ili četvrtka
Prvi broj je izašao 25. 06. 2008. / 03. 12. 2009.

Prvi elektronski nedeljni časopis za političku satiru, humor, karikaturu i strip na Balkanu ŽIKIŠON

The first electronic weekly journal of political satire, humor, cartoons and comics in the Balkans ZIKISON

International competition, cartoons and comic short "KIKS ZIKISON" , Paraćin, Serbia kiks.zikison@yahoo.com zikison.mazos@gmail.com caricature.comics@gmail.com zikison13@nadlanu.com

ZIKISON / ŽIKIŠON 58

ZIKISON / ŽIKIŠON 59

ZIKISON / ŽIKIŠON 60

ZIKISON / ŽIKIŠON 61

ZIKISON / ŽIKIŠON 62

ZIKISON / ŽIKIŠON 63

ZIKISON / ŽIKIŠON 64

ZIKISON / ŽIKIŠON 65

ZIKISON / ŽIKIŠON 66

ZIKISON / ŽIKIŠON 67

ZIKISON / ŽIKIŠON 68

ZIKISON / ŽIKIŠON 69

ZIKISON / ŽIKIŠON 70

ZIKISON / ŽIKIŠON 71

ZIKISON / ŽIKIŠON 72

ZIKISON / ŽIKIŠON 73

ZIKISON / ŽIKIŠON 74

ZIKISON / ZIKIŠON 75

Diogenis.0fees.net

Knjiga aforizama
VOĐA NAM NIKAD NE GINE / Danica Mašić

Poezija / Poetry - A HOUSE MADE OF GLASS Tatjana Debeljački

Poezija / Poetry - OTKROVENJE/REVELATION Zoran Matić Mazos

Poezija / Poetry - LOST SOULS/IZGUBLJENE DUŠE Sabahudin Hadžialić

© 2009 Benjamin Heine - BELGIUM

Politika je puno bure govana, a na vrhu med!!!

Politics is the barrel full of shit, and the honey at the top!!!

Rešad Sultanović

© 2009 Rene Bouschet - FRANCE

U Švajcarskoj ne dozvoljavaju gradnju džamija, odnosno minareta. Dogovoreni kontinuum Novog Svjetskog Poretka!

In Swisse they do not allow building of the Mosque, sorry... munarets. Agreed continuum of the New World Order!

Sabahudin Hadžialić

Srbija, Crna Gora i Makedonija su dobili bezvizni režim, a Bosna i Hercegovina je i dalje zadržala bezvezni režim!

Serbia, Montenegro and Macedoniy has got no-visa regime, and Bosnia and Herzegovina still keeps no-clue regime!

Rešad Sultanović

© 2009 Zoran Zlatičanin - SERBIA

Izaberite konja za predsjednika, brže ćete stići do cilja.

Choose the horse for the president, and you will get to the finish line faster.

Ivo Mijo Andrić

Karikaturisti na izložbi: (stoje) Pahernik, Šimenc, Pismestrović, Trgovčević, P.Majić, J.Kovačević, Pavečić (čuće) Bučar, Lacković, Puhin, Lekić, D.Kovačević i Puntarić.

Pismestrović sa Priznanjem Mladen Bašić Bibi i I. Šarić.

GODIŠNJA IZLOŽBA KARIKATURA
ČLANOVA HRVATSKOG DRUŠTVA KARIKATURISTA
I PETRA PISMESTROVIĆA

U utorak 17. novembra 2009. godine otvorila se godišnja izložba karikatura članova Hrvatskog društva karikaturista. Bila je to prilika da se predstave ne samo retki karikaturisti koje susrećemo na stranicama tiskovina, već i daleko veći broj onih koji crtaju samo za međunarodne i domaće festivale karikature, te za svoje zadovoljstvo.
Izložbe su postale jedan vid objavljivanja koji bar donekle nadoknađuje opšte zanemarivanje karikature u tisku. Uz izložbenu delatnost Hrvatsko društvo karikaturista potstiče i organizira slanje radova na međunarodne festivale, tako da se hrvatska karikatura s velikim brojem nagrada i priznanja izborila za jedno od vodećih mesta u svetskoj karikaturi. Na izložbi učestvuju 52 karikaturista i kroz tu šaroliku lepezu različitih crtačkih izraza mogli su se videti radovi Puntarića, Mihatova, Luetića, Pismestrovića, Nika Titanika, Haramije, ali i niza “anonimnih” autora.

Na izložbi je s velikim brojem karikatura predstavljen Petar Pismestrović dobitnik Priznanja Mladen Bašić-Bibi za doprinos i razvitak karikaturalnog stvaralaštva. Pismestrović je jedan od osnivača HDK te karikaturista Kleine Zeitunga od 1992. godine.

www.hdk.hr

Petar Pismestrovic 2009

Nemoj hodati iza mene, možda neću voditi. Ne idi ispred mene, možda neću slijediti. Samo hodaj pored mene i budi moj prijatelj.

Don't walk behind me; I may not lead. Don't walk in front of me; I may not follow. Just walk beside me and be my friend.

Albert Camus

Albert Camus

Aforizmi / Aphorisms:

Beauty is unbearable, drives us to despair, offering us for a minute the glimpse of an eternity that we should like to stretch out over the whole of time.
Ljepota je nepodnošljiva, i tjera nas u očaj, nudeći nam za minutu svjetlucanje vječnosti koje bismo trebali rastegnuti tokom cijelog vremena.
*
You will never be happy if you continue to search for what happiness consists of. You will never live if you are looking for the meaning of life.
Vi nikada neće biti sretni ako nastavite tražiti ono od čega se sreća sastoji. Vi nikada nećete živjeti, ako tražite smisao života.
*
You cannot create experience. You must undergo it.
Ne možete stvoriti iskustvo. Morate proći kroz njega.
*
There is no fate that cannot be surmounted by scorn.
Nema sudbine koja ne može biti nadvišena prezirom.
*
The welfare of the people in particular has always been the alibi of tyrants.
Dobrobit ljudi je , većinom, uvijek bila alibi za tirane.
*
The society based on production is only productive, not creative.
Društvo koje se temelji na proizvodnji je jedino produktivno, a ne kreativno.
*
The real passion of the twentieth century is servitude.
Jedina strast u dvadesetom vijeku je sluganstvo.
*
The only real progress lies in learning to be wrong all alone.
Jedini pravi napredak se nalazi u učenju da se smo za sve što nam se dešava sami krivi.
*
The modern mind is in complete disarray. Knowledge has stretched itself to the point where neither the world nor our intelligence can find any foot-hold. It is a fact that we are suffering from nihilism.
Moderni um je u potpunom neredu. Znanje se toliko rasteglo do tačke u kojoj niti svijet, niti naša inteligencija mogu pronaći oslonac. To je činjenica koja veli bolujemo od nihilizma.
*
Nobody realizes that some people expend tremendous energy merely to be normal.
Nitko ne shvaća da neki ljudi potroše ogromnu energiju samo da bi bili normalni.
*
Man is the only creature that refuses to be what he is.
Čovjek je jedino stvorenje koje odbija da bude ono što jeste.
*
In the depth of winter I finally learned that there was in me an invincible summer.
U dubini zime sam napokon naučio da je u meni bilo nepobjedivo ljeto.
*
But what is happiness except the simple harmony between a man and the life he leads?
Ali što je sreća, osim jednostavan sklad između čovjeka i života koji on vodi?
*
A sub-clerk in the post-office is the equal of a conqueror if consciousness is common to them.
Pod-činovnik u poštanskoj kancelariji je istovjetan osvajaču ako im je svijest zajednička.
*

Svet satire u satiri Sveta
World satire in satire of the world

Albert Camus (1913-1960)

Albert Camus (Mondovi, 7. decembra/ studenog 1913. - Villeblevin, 4. Januara/ siječnja 1960.), francuski književnik i filozof, dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1957. godine. Poznat je po svom karakterističnom stilu pisanja i tematikama svojih djela. Čitav njegov opus temelji se na ideji apsurda ljudske egzistencije. Modernog čovjeka naziva bludnim, ciničnim monstrumom, a kao suprotnost svijetu današnjice evocira antičku Grčku, koja je "u svemu znala naći pravu mjeru". Iako je često vezan i uz egzistencijalizam, Camus je odbijao taj pridjev. No, u drugu ruku, Camus u svom eseju Pobunjeni čovjek piše da se cijeli svoj život borio protiv filozofije nihilizma. Njegova religioznost također je bila česta tema, a on je sam u jednoj od svojih knjiga napisao: Ne vjerujem u boga "i" nisam ateist. Godine 1949. Camus je, prema knjizi Albert Camus, une vie Olivera Todda, unutar Pokreta Revolucionarne unije osnovao Skupinu za međunarodne veze koja se protivila ateističkim i komunističkim tendencijama Bretonovog nadrealizma. Kada mu je 1957. uručena Nobelova nagrada, Camus je bio drugi najmlađi primatelj (nakon Rudyarda Kiplinga), prvi primatelj rođen u Africi, a nakon njegove smrti postao je Nobelovac koji je nakon dobivanja nagrade najkraće živio (samo 3 godine). Kada je tijekom ceremonije dodjele u Stockholmu držao govor, izjavio je: Smatram da je nagradu trebao dobiti Malraux. Kada je to čuo sam Malraux, odvratio je: Camusova izjava služi nam obojici na čast. Camus je preferirao da se na njega gledao kao na čovjeka i kao na mislioca, a ne kao na pripadnika neke škole ili ideologije. Ljudi su mu bili draži od ideja. U jednom intervjuu iz 1945., Camus je uvijek odbija bilo kakvu povezanost s ijednom ideologijom.

***

The myth of unlimited production brings war in its train as inevitably as clouds announce a storm.
Mit neograničene proizvodnje postavlja rat u tračnice tako neizbježno kao što oblaci najavljuju nevrijeme.
*
It is a kind of spiritual snobbery that makes people think they can be happy without money.
To je vrsta duhovnog snobizma koji tjera ljude da misle kako mogu biti sretni bez novca.
*
Those who write clearly have readers, those who write obscurely have commentators.
Oni koji pišu jasno imaju čitaoce, dok oni oni koji pišu nerazumljivo imaju komentatore.
*
There will be no lasting peace either in the heart of individuals or in social customs until death is outlawed.
Neće biti trajnog mira ni u srcu pojedinaca ili u društvenim običajima, dok smrt ne bude stavljena van zakona.
*
There is but one truly serious philosophical problem and that is suicide.
Postoji samo jedan zaista ozbiljan filozofski problem, a to je samoubojstvo.
*
Without work, all life goes rotten. But when work is soulless, life stifles and dies.
Bez rada kompletan ćitov istrune. Ali, kada je rad bezdušan, život pada na koljena i umre.
*

Borba sama prema visinama je dovoljna da ispuni ljudsko srce. Treba samo zamisliti sretnog Sizifa.

The struggle itself towards the heights is enough to fill a man's heart. One must imagine Sisyphus happy.

Albert Camus

© 2009 Toni D'Agostinho - BRAZIL

Ne pada iver daleko od klade. Ni drvoseča ako je pijan.

Chip does not fall far away from the log. Not even woodcutter if he is drunk.

Rade Đergović

Rade Đergović
ODLUČNOST

Država je, izgleda, rešila da se obračuna sa narko mafijom. Nema dana, a da se u novinama ili na televiziji ne pojavi vest kako je pronađeno na stotine grama heroina, kokaina, ekstazija i ostale vutre po zemlji Srbiji. Droga je toliko razgranata po lepoj nam domovini, da više nema ni sela gde nema zavisnika od narkotika. Doduše, u nekim selima se droga samo gaji, ali, gde se gaji, tu su šanse i da se upotrebi. Naravno da su na selu šanse manje jer su na njemu ostali samo starci, a oni nisu zanimljiva populacija za narkodilere. Oni računaju na mladi naraštaj, pa su se zato preselili ispred osnovnih i srednjih škola, gde im posao cveta.
Naša vlast je tim povodom pred svaku Školu postavila policajca, tako da mnogi od njih imaju šansu i da se opismene.
Ali, da se vratimo na početak priče i obračun drzave sa narkomafijom. Elem, naši visoki zvaničnici nas obaveštavaju da još nisu ušli u trag glavnim narko bosovima, jer to trenutno nije na njihovom dnevnom redu, već zaplena droge i privođenje uličnih dilera koji nam truju omladinu. To me neodoljivo podseća na onog sitnog lopova koga hapse zbog krađe konzerve paštete, dok oni koji su pokrali naše nade, i našu budućnost mirno šetaju zaštićeni kao beli medvedi. U svakom slučaju, treba pozdraviti nastojanja naše države u ovoj neravnopravnoj borbi  jer će broj žrtava biti veći bez borbe.

Vladaru se mnogi uvlače pod kožu, a oni odvažniji i manje gadljivi iskazuju mu i dublje poštovanje.

Many people gets under the sin of the ruler, and he most corugaeus and less lickerish shows to him even deeper respect.

Aleksandar Baljak

Aleksandar Baljak
AFORIZMI

* Kraj koji želi da se otcepi nije pasivan.

* Skraćena Srbija je zgodnija za nošenje u srcu.

* Od zemlje su napravili takvu pustinju da je i praznina zinula od čuda.

* Oni koji su postali sami sebi cilj, ne haju za promašaje.

* I dalje ćemo se žestoko suprotstavljati najvećoj svetskoj sili, ali ne po cenu novih velikih ustupaka.

* Uvek je onaj gore jahao onoga dole. Nikad nije bilo naopako.

* U našoj komediji zabune zbunjeni su glavni nosioci radnje.

* Istina je da sam vas ja vodio, ali smo zalutali zajedno.

* Dobro, nisi pogrešio! Ali nemoj više!

* Taj ne zna ni gde se nalazi obarač na pušci, a nas hoće da uči dijalogu i pomirenju.

* Vođa je, s oproštenjem, najistureniji deo biračkog tela.

* Njega ne treba posebno predstavljati. On je jedan od mnogih.

* Kad veliki vođa piša uz vetar, njegovi sledbenici se ne bune. Svi ćute kao zaliveni.

* Diktator želi isto što i narod: hoće o svemu sam da odlučuje.

* – Takav se vođa skoro neće roditi! – Iz tvojih usta u Božje uši!

* Nemoj imati drugih bogova osim mene! To bi moglo skupo da te košta.

* Ljudi, ne napuštajte me, ja sam harizmatska ličnost!

* Mumija je poslednji stadijum u razvoju faraona.

* Ovako se dalje ne može. Zato smo pucali sebi u nogu.

* Nije tačno da mi sve ovo mirno posmatramo. Voajeri su uvek u strahu da ih neko ne otkrije.

Aleksandar Baljak [objavljeno u „Politici“: 27/11/2009]

Ako mi dozvolite još jednu filozofsku digresiju, obećavam da neću ni pokušavati da objasnim šta sam hteo da kažem.

If you allow me one more philosophical word aside of that, I promise that I will not even try to explain what I wanted to say.

Aleksandar Baljak

© 2009 Slobodan Srdić - SERBIA

Evropa je stara kurva. A mi hoćemo da uđemo u nju.

Europe is the old whore. And we would like to get into her.

Vasil Tolevski

Aleksandar Čotrić
BIOGRAFIJA

Policijski inspektor u civilu započeo je saslušanje uhapšenog koji je osumnjičen da je obio prodavnicu i pokušao da iznese robu:

– Da li priznajete da ste od dvojice pripadnika interventne brigade lišeni slobode na vratima prodajnog objekta s tri para „čajne“ kobasice, jednom šunkom u crevu, dimljenim vratom i pilećim parizerom?

– Da – čuo se tihi odgovor.

– Da li je tačno da ste sve napred navedeno držali u gornjim ekstemitetima, odnosno rukama?

– Priznajem – rekao je privedeni i produžio da gleda u vrhove svojih cipela.

– Da li priznajete da ste prethodno metalnim predmetom, tojest čekićem razbili staklo na ulaznim vratima kroz koja ste ušli u prodavnicu i da ste zatim istim tim čekićem razbili rashladnu vitrinu iz koje ste protivpravno prisvojili suhomesnate proizovde, ukupne težine tri kilograma i osamsto pedeset grama.

– Da, tako je bilo. Jedino težinu mesa nisam merio – odgovorio je suvonjavi tridesetogodišnjak s naočarima i proređenom kosom.

– Šta ste po zanimanju? – pitao je policajac koji je sve odgovore zapisivao u beležnicu.

– Nezaposlen sam.

– A šta ste po obrazovanju?

– Profesor književnosti.

– Pa, dobro profesore, što vam je ovo trebalo? Zar zbog malo mesnih prerađevina da se brukate, da vas hapsimo, pritvaramo, pišemo prijavu, predajemo istražnom sudiji? Zbog čega ste učinili inkriminisano delo?

– Gospodine inspektore, svesno sam pošao u krađu. I želeo sam da me uhapsite i da mi se sudi – skinuo je profesor naočare i obrisao stakla, vlažna od znoja, krajem karirane košulje.

– Zaista ne razumem. Vi ste neosuđivani, bili ste ugledan čovek u svojoj sredini – inspektor je bio sve začuđeniji.

– Jesam, ali šta sam imao od toga. Završio sam fakultet pre roka, diplomirao sam sa desetkom, zatim sam i magistrirao, ali već 11 godina, osam meseci i 26 dana ne mogu da se zaposlim. Zato nemam ni stan, ni auto, niti mogu da se oženim. Za sve ovo vreme sam čitao knjige i pisao prijave za posao. Najviše sam čitao biografije velikih i uspešnih ljudi, pa sam i ja rešio da postanem poznat, uticajan, moćan i bogat.

– Tako što ćete da opljačkate malu prodavnicu na periferiji – sarkastično će inspektor.

– Od nečega mora da se počne. Želim da postanem poslanik, predsednik opštine, direktor ili ministar. A samo sa ovakvom biografijom kod nas se može dogurati do tih položaja.

Mi smo oduvek bili dobri domaćini, tako da se kriza kod nas oseća kao kod svoje kuće!

We have always been good hosts, so the crises can feel itself like it is at home!

Zoran T. Popović

Mića M. Tumarić
KABINET

          Svaka država ima predsednika vlade. A on ima kabinet. Dva, u stvari. Kabinet, kao radni prostor, ima radni i konferencijski sto, fotelje, telefone... Savetnici i sekretarice mu dođu kao deo obaveznog komadnog nameštaja.
U drugoj varijanti, kabinet se sastoji od ministara. Članova vlade. Čitave gomile.
Prvu varijantu je lako sastaviti. Naručiš nameštaj po ukusu premijera. To je to.
Druga varijanta je teža. Mnogo. Hteo bi premijer da i ovde sve bude po njegovom ukusu. Ali ne ide.
Kabinet čine predstavnici stranaka i strančica. Svi su sebi važni. Misle da su najpametniji. Najlepši. Najsposobniji. Najvredniji. Najzaslužniji. Neponovljivi.
Često je sve suprotno njihovom shvatanju. Čak ne misle svojom glavom.   Već onako kako im stranka kaže.
Strankomislitelji.
Svakodnevno idu u centralu. Po svoje mišljenje.
Pre podne im glava prazna. Kroz nju juri samo promaja. Tek oko podneva, kad je napune stranačkim podacima, obraćaju se premijeru ili javnosti.
Brzo se isprazne. Onda ništa ne znaju do sledećeg punjenja. Glave, naravno.
Sa takvima premijeru stvarno nije lako. On je, recimo, iz centra. A okružuju ga tipovi s leva i s desna. Ne misle isto čak ni o vremenskoj prognozi. A treba da vode državu. Jedinstveno.
Papazjanija. Kabinetska. Zato se država ljulja. Trese. Propada. A ministri sede po kafanama. Ili na stranačkim sastancima.
Znaju članovi kabineta ponekad da naprave izlet. Da, na radost kolega, najure novinare. Javno da ih ispsuju. Na pasja kola. Proizvedu u neprijatelje. Naroda i narodnosti.
Rečnik im je tad kočijaški. Narav magareća. Znaju i da biju. Nogom i rukom. Opasan soj. Ministarski.
Kad ih premijer smori, članovi kabineta odu na more ili planinu. O državnom trošku. Kad se vrate, nastave po starom. Da psuju i biju. Sve dok im mandat ne istekne.

Demokrata sam i ne stidim se što devet godina blejim.

I am democratic person and I am not shamed because of my bleating for almost nine years.

Peko Laličić

Miodrag Tasić
Nema odmora dok traje obnova

           Drug Mrka je uspešno izgradio 20 km autoputa. Po suncu i kiši u bespućima Vojvodine na vreme je ostvaren postavljeni cilj. I za Dan Republike, 29.Novembar?, otvorene su dve deonice od po 10 kilometara. Mrka što kaže, to ostvari. Ne drži on uzalud vođinu sliku u kabinetu; mislim na Slobu. Tita nosi u srcu! Ako Bog da, uz malu pomoć Svetske i Evropske banke, MMF-a, Kine, Rusije i drugih, i uz podršku koalicionih partnera Druga Mrke (Čeda, Boris, Mlađa i comp.) koridor 10 će biti dovršen za desetak godina. Toliko se očekuje i da Vojvodina ostane u sastavu Srbije. Posle mogu da se otcepe!
           Ovaj Cvetković, za razliku od svog kolege, Dragiše, nikada neće biti rehabilitovan. Nekako, nema onu stvar da bude premijer. Glas mu se ne čuje, niko ga ne shvata ozbiljno. Ne vredi što obećava rast proizvodnje dogodine, a potpuni oporavak malo potom. Možda, malo sutra? Mnogo je, brate, bled, mek. I što ne promeni prezime u Lilić ili Milutinović? Bolje bi pristajalo!
           Državni revizor je ustanovio nezakonito trošenje državnih para u ministarstvima, upravama, direkcijama. U Srbiji ništa novo. Nije otkrio rupu na saksiji. I nije čudo što je samo dvadesetak kontrolora u nemogućim uslovima, u jednoj prostoriji i kao tek nedavno formirano telo kakvo druge države imaju i preko sto godina, uz kontrolu svakog trećeg potrošenog državnog dinara, došlo do frapantnih rezultata. Pa, mi svi to znamo mnogo dobro. Neverovatno je da se ne zna kolika je državna imovina! To govori da Srbiju vode neozbiljni ljudi. Svaki lopov tačno zna čime raspolaže, mada nikad neće priznati. A ovi što vode državu ne znaju. E, to već nije u redu!
Sad, što se krade, razumem. Razume i narod. Narod i očekuje od svake vlasti da ga potkrada. Inače, kakva bi to vlast bila? Tu je, donekle, i pogrešno shvaćena ekonomska zakonitost. Bogatu državu čine bogati ljudi. Naši upravljači su shvatili da prvo sami moraju da se obogate. Posle se obogate i njihove ljubavnice (ljubavnici!), rođaci, batleri, konobari, vozači... Na kraju će postati svi bogataši! Kad izraste nokat. Neću da kažem gde! Na kraju, zašto i da ne kradu? Krade se od vajkada, i opet ima! Kako - niko ne zna. To je enigma i za nas, ali i za druge. Mora da smo mnogo bogata zemlja. Kad bi se u Švajcarskoj ovoliko kralo, propali bi kao kliker kroz iscepane gaće. Ili, tako nekako. Pa, kad smo bogati, neka kradu. Ima šta, a ima i od koga!

Okupili smo se oko punog kontejnera, da bi proslavili Molitveni doručak.

We have gathered around full container, to celebrate Praying breakfast.

Mitar Mitrović

Elvis Huremović
Marksizam u Božijoj kući

Kako znam za se i ova naša podnevlja vazda se govorilo da se u Božiju kuću ide i ulazi sa skrušenošću ponajprije i kako ista najviše koristi za unutarnji mir, uspostavljanje duhovne ravnoteže. Eh, sad postoje i razna tumačenja takvih stavova ali ne bih o tome. Ionako, nije moj fah. Uđem skoro u jednu od Božijih kuća, priznajem nije mi prvi put, ne bi li se i ja na tren malo odmorio i maknuo od ove u najmanju ruku čudne svakodnevnice. Sjedim, ćutim i čekam glavnog u kući da koju prozbori, a bolje da nisam. On kad prozbori ne samo da izgubih mir, strpljenje i sekunde mi više nije bilo do ćutanja, već se sjedenje pretvorilo u čamenje na ekserima. Prozbori domaćin k'o najbolji na političkim skupovima s kraja septembra i početka oktobra svake druge godine. Nemam ja ništa protiv njegove volje da zbori, zbore i gori od njega a ionako je demokratija. Nego, smeta što mi helaći ćejf u Božijoj kući. Eto, k'o biva on domaćin pa može šta i koliko mu volja. Rafalnom paljbom uvaženi je osuo po Karl Marksu, koji uzgred rečeno već dugo vremena leži u ilovači i nikoga ne barače, kao čika Karl je kriv za sve. Vala ne smeta mi ni to, vazda su drugi krivi a ionako svak' danas avazi ili bolje rečeno mlati šta mu volja. Al' smeta mi što isti taj domaćin se nameračio na čika Karla a pojma nema ni šta priča. Po njemu socijalizam je kriv za ovo danas što mi imamo, socijalizam ovo, pa ono....eto, haman sve socijalizam. Ponekad imam osjećaj da je ovom socijalizmu gore nego svima nekad davno u Sivom domu. Pa, majku mu, šta god se desi, kriv je Socijalizam a i njega smo već davno sahranili i godišnjica mu se naobilježavali skoro k'o i ZAVNOBiH-u i opet nam on kriv. Tako je domaćin socijalizam okrivio za sve moguće i nemoguće a posebno za današnje stanje. Baš me interesovalo što izostavi kapitalizam?! Mada se demokratije dohvatio na kraju kad je rekao kako svi moramo glasati za demokratsku opciju. Ne znam kako je izdržao ne spomenuti i ime iste, jer je ionako sav bio pozelenio.....haman, prati ove svjetske trendove pa se koristi „bodilengvidžom“.
Kako čovjek da bude pametan kad mu se bez imalo skrupula u Božijoj kući poseru na ćejf?! Bože halali, iako se razumijemo šta je ovaj pokušaj od pisca htio reći. Sljedeći put planiram predložiti uglednom domaćinu da nam prozbori koju o Pitagorinoj teoremi, ionako možda od toga budemo imali više koristi. Kad već dotični smatra da ne treba pričati o onome za šta je plaćen, doduše možda smo po njegovom već odavno postali dobri ovi ili oni. Ko će ga znati, a danas je znanje ionako slabije i od nekadašnjeg krhkog.

I novi parlementarni izbori će nam presuditi četiri godine tamnovanja.

The new parliamentary elections will adjudicate a new four years of prison for us.

Suno Kovačević

© 2009 Goran Čeličanin Čelik - SERBIA

Nova Srbija je rođena 5. oktobra. I još uvek plače!

New Serbia was born on October 5th (2000). And still cries!

Milan J. Mihajlović

Petar Pismestrović
Rata ta ta ta

Rata ta ta ta djeca se igraju rata
Udara brat na brata
Drvenim puškama, plastičnim pištoljima,
Topovima od blata . Rata ta ta ta

Rata ta ta ta odrasli se igraju rata
Bori se brat protiv brata,
Topovi, bombe, mitraljezi.
Padaju kiše granata. Rata ta ta ta

Ratata ta ta ta djeca se igraju rata
Čuju se smijeh i cika sve do zadnjega kata
I tako cijeloga dana, dok majka na večeru
Ne pozove sa vrata. Rata ta ta ta

Rata ta ta ta odrasli se igraju rata
Posljednja dijeli se cigareta,
U mislima život se zbraja,
U rovu prepunom blata .Rata ta ta ta

Rata ta ta ta, dijete se igra rata
Da bude isto k`o tata
A tata kao njegov tata
I tako od rata do rata. Rata ta ta ta

***

Jasmina Šikić Jašiki
NEĆE ZORA JOŠ DA SVANE

Mrak se mrkli, neće još da sviće,
polubudan ulazi u kola,
na posao po svoje evriće,
do pet sati iza radnog stola.

I ne stigne da podigne glavu,
da kroz prozor vidi jel svanulo,
dal je rosa napustila travu,
i ne vidi da se razdanilo.

Internet mu prepričava vreme,
dan je divan, bez kiše, milina,
pa pretraži druge zgodne teme;
-Jooj, komšija dobio je sina!

U sedamnest kreće iz ofisa,
opet mrak je, kad će već da svane,
i u gužvi sred dimnih mirisa,
parking mesto traži da pristane.

Hiper market, nabavka ga čeka,
i umoran pred kasirku stiže,
svega ima, sunca ni za leka,
-Komšo, bonus, da li vam se diže?

Kod kuće ga željna žena čeka,
a, dečica skakuću veselo,
-Uspi draga, meni šolju mleka,
i spremi mi za sutra odelo.

***

Mitar Mitrović
K R I Z A

Da l bi hteo
Zubar Ljuba,
Izvadit mi
Trijest zuba.
Jer otkada
Jedem manje,
Ne služe mi
Za žvakanje.

***

P R E L O

Jedno veče
Neko reče,
Na prelu se
Prase peče.

Požurismo
Svi na prelo,
Dok ne smažu
Prase cello.

A stigosmo
Kada gosti,
Pobacaše
Psima kosti.

***

ISTINA

Zbog zlobe
I prljavrštine,
Predug je put
Do istine.

***

Sabahudin Hadžialić
Alija, Slobodan, Franjo
(bolno sjećanje)

Čudna
je priča
u meni!
...
Ne želim
je ispričati
svjestan da znam
isuviše...
...
Kada bih napisao
samo dio priče,
morao bih zločest biti!
...
I ubiti vas
istoga trenutka
govoreći istinu....
...
O dogovoru
koji
kuću
razgradi...
...
Velim,
čudna je priča
u meni!

***

Miladin Berić
ŠERIJAT

Neposredno nakon rata
nasta doba Šerijata.

U Saraj'vu babo Sule
zadužio čet'ri bule
te se u snu prekontava
dal' na svaku ima prava
da je mlađi barem zeru
svima bi im uz'o mjeru
kad bi mog'o noćas barem
da bar malo načne harem
pa se tješi dok je ruke
ne bi smjelo biti bruke.

Čaršija se vazda šprda
s predvodnikom svoga krda.

U krevetu kune Sule
medresaše što ga gule.
Zelena ga slaga bagra
jerbo lažna bi vijagra
zatim neko pusti buvu
da koristi špansku muvu.
Lahko li je donijet zakon
al' je teško ono nakon.

Kad bi prob'o s nečim trećim
šta bi na to reko hećim.

Gleda Sule ispod oka
svoj vlastiti buljuk koka
njih četiri kao ale
za haira i mašale
pa ga stiže uzdah plačan
što je mator i nejačan
čak pomisli da ih vrati
ko će s njima deverati.

“Jeben ovaj zakon vjere
kad se 'oće a ne mere”.

Pa još s pola glasa veli
“šućur Alah' i bezbeli
zbog lajavih srpskih pasa
nehka mi ih rad ukrasa”.

***

Slobodan Trikić
Kalabalak

idu ljudi
u Šidu udišu
u Rimu umiru
u Bejrutu u tur jebu
a
Ana voda Radovana

Sava zidar radi za vas
dok nar bere Branko D
monasi nose meso Nisanom
gola Maja jede jaja malog
a
Ana voli milovanja
а
Mica dopunjava Vanju podacima :
"Evo politika kiti lopove"
Mišu pita Dara: "Da ti pušim"
a
Ana Voli Milovana
a mene tu ni minute nema

Mi smo mala zemlja, velikih mogućnosti - za kriminal i korupciju !!!

We are small country of big opportunities – for criminal and corruption!!!

Boban Miletić Bapsi

© 2009 Hule Hanušić - AUSTRIA

Ne znamo gdje je branik otadžbine, a nestali su i drugi dijelovi.

We do not knot where is the fence of the homeland, and the other parts are missing also.

Borislav Mitrović

Poštovani,
Obaveštavamo vas da se najstariji humorističko-satirični list "JEŽ" ponovo može naći na kioscima, a pokrenuto je i elektronsko izdanje "Ježa" na adresi: www.ejez.co.cc . Na ovoj adresi su postavljeni i prethodni brojevi.
Srdačni pozdrav, redakcija JEŽ-a.

www.ejez.co.cc

Partizani su fašizam osudili na smrt! Ni sloboda nije ništa bolje prošla!

Partizans has condemned fascism to death sentence. Not even freedom went better than that!

Ninus Nestorović

REAGOVANJA na dodelu nagrade "Radoje Domanović"

Vizije: Kako se Momi Kaporu 2002. u crtežu ukazao dr Dabić

Nagrada za genocidno tihovanje

Piše: Tomislav Marković

Posebno je zanimljiva jedna ilustracija u Karadžićevoj knjizi „Ima čuda, nema čuda“ koja prikazuje čoveka koji neodoljivo podseća na Dragana Davida Dabića, nadrilekarsku masku pod kojom se krio dr Radovan. Zlobnici bi pomislili i ne bi pogrešili da je Momo Kapor još 2002. godine znao kako begunac od pravde Karadžić izgleda, te da mu je Radovan tihujući pozirao za crtež. Možda je skrivanje ratnih zločinaca ipak bio ključni razlog za dodelu nagrade "Radoje Domanović"?

Senzacionalna vest da je Momo Kapor dobio nagradu "Radoje Domanović" za, kako stoji u vickastom saopštenju žirija, "ukupan doprinos satiri" iznenadila je samo poslednje ostatke naivnih koji, pod uticajem žestoke državne propagande veruju da je Srbija postala koliko-toliko normalna zemlja. Nagradu koja se sastoji od povelje i svega 50.000 dinara našem slavnom piscu uručio je izvesni Radoslav Tilger, direktor Fonda "Radoje Domanović" u odajama Ministarstva za dijasporu, što je sasvim prirodno pošto Momo Kapor već decenijama ne živi u dijaspori, niti se tako oseća. U bogonadahnutom govoru satirični laureat je izgovorio nekoliko rečenica sloboumnim stilom: "Domanović je ceo život bio protiv vlasti, i kada je Obrenović pobedio, odao se alkoholu i umro u bedi i nemaštini, jer nije mogao da podnese što su pobedili njegovi. Kada smo imali diktatora, imali smo o čemu da pišemo, pa je tako nastao Glas javnosti, Vreme, B92 i drugi. A sada su na vlasti kulturni momci koji govore jezike, koji su završili Oksforde i Harvarde. Nose crne čarape bez rupa, uopšte ne liče na socijaliste. I kako sada da pišemo protiv njih, kad smo ih mi doveli na vlast?"

Novopečeni satiričar koji, naravno, nema nikakvih problema sa bedom i nemaštinom, jer je uvek bio na lukrativnoj liniji nacionalističkog ludila, na kraju je odlučio da uteši sve ljude kojima već godinama ide na živce napominjući da je satira u Srbiji mrtva, a da se ni on „ne oseća baš najbolje“. Časni žiri koji je radio u sastavu Srba Ignjatović, Aleksandar Čotrić, Radoslav Tilger, Dragutin Minić Karlo i Miljurko Vukadinović, nije detaljno obrazložio zašto je baš Kaporu dodelio ovo prestižno priznanje, što nas primorava da sami istražimo motive za ovu nehotično duhovitu odluku.

Teško bez Radovana: Lažni osmeh Mome Kapora

Photo: Dragan Kujundžić

Možda je Momo nagradu zaslužio dugogodišnjim članstvom u Međunarodnom odboru za istinu o Radovanu Karadžiću? Ili mržnjom prema Sarajevu koju je umetnički uobličio u svojoj Sarajevskoj trilogiji (Poslednji let za Sarajevo, Hronika izgubljenog grada i Čuvar adrese)? Ili ratnim huškanjem i podrškom zločinačkoj politici Slobodana Miloševića koju je promovisao u svojim kolumnama krajem osamdesetih i tokom devedesetih godina? Miroljubivim izjavama tipa: "Čini mi se da je u ovom trenutku Beograd, nažalost, pravi petokolonaški grad, pun smutljivaca, kukavica, lažnih pacifista, navijača za suprotni tabor. Ali to nije čitava ova zemlja Srbija, koja može sebi i u ovakvom trenutku da dozvoli taj luksuz i trpi tu menažeriju na svojoj grbači sa koje može da je strese kao onaj vepar sa Karađorđeve zastave koji stresa dosadne buve" (Borba, 7-8. mart 1992)?

Stavljanjem Milorada Ulemeka Legije i njegovog Gvozdenog rova u rang Paunda i Vijona? Širenjem ideologije krvi i tla? Ili zbog svega toga zajedno? Teško je ući u logiku žirija, ali je očigledno da su književni kriterijumi pali u vodu i ustupili mesto novoj ideološkoj podobnosti. Onaj ko zagovara etničku mržnju, podržava ratne zločince, lupeta bedastoće o ćevapčićima, kajmaku i pasulju kao dokazima srpske superiornosti - taj se automatski kandiduje za većinu književnih priznanja u zemlji Srbiji, uključujući i nagradu koja nosi ime nesrećnog Radoja Domanovića. Ukoliko se pisac, pak, usudi da misli malo drugačije - na primer, da nije baš u redu ubijati civile, žene, decu, starce, čak ni u ime srpstva; da Srbi nisu najbolji, najlepši i najpametniji; da hermetički zatvoren nacionalni tor možda i nije baš ideal kojem treba težiti - taj po hitnom postupku biva proglašen za izdajnika, stranog plaćenika, izroda i dotiranog pisca.

Model za laureata: Radovan kao dr Dabić, foto-skica

Photo: EPA/HEALTHY LIFE

Kapor, na sopstvenu sreću, nema takvih problema. On je izabrao stranu na vreme, čim je ugledao milo lice Slobodana Miloševića i zaljubio se u njegovu krvavu harizmu. Potom se Kaporova nežna emocija preselila na markantnu figuru Radovana Karadžića s kojim je uspostavio trajno malebonding prijateljstvo. Evo kako je, na primer, Kapor govorio o svom idolu nakon što je dotični uhićen: "U osnovi ličnosti Radovana Karadžića duboko leži želja da pomaže ljudima na bilo koji način. Pomogao je Srbima u Bosni da ne budu poklani kao njihovi očevi i dedovi 1941. godine, naoružavši ih i osnovavši Republiku Srpsku - dugogodišnji san svih Srba u Bosni. Pomagao im je i pre toga kao psihijatar klasičnog tipa, pomogao je Crvenoj zvezdi da osvoji mesto koje joj pripada, pomogao je svakome dok je bio predsednik Srpske, do njega je svako mogao da dođe - od seljaka do akademika. Svojom tolerantnom ličnošću pomogao je i međunarodnim pregovaračima kada se odlučivalo o sudbini Srpske. Ukratko, to je čovek čija je najistaknutija osobina pružanje pomoći drugima".

Zaista dirljivo. Nije onda nikakvo čudo što je upravo Kapor 2002. godine ilustrovao Karadžićevu knjigu koljačkih pesama za decu pod naslovom "Ima čuda, nema čuda" koju je objavio Miroslav Toholj (ratni ministar informisanja Republike Srpske) u izdavačkoj kući IGAM, specijalizovanoj za književne uratke ratnih zločinaca i njihovih jataka. Posebno je zanimljiva jedna ilustracija u knjizi koja prikazuje čoveka koji neodoljivo podseća na Dragana Davida Dabića, nadrilekarsku masku pod kojom se krio Karadžić. Zlobnici bi pomislili i ne bi pogrešili da je Momo Kapor još 2002. godine znao kako begunac od pravde Karadžić izgleda, te da mu je Radovan tihujući pozirao za crtež. Možda je skrivanje ratnih zločinaca ipak bio ključni razlog za dodelu nagrade "Radoje Domanović"?

Naše novinarstvo je istraživačko. Istražuje, koliko vrabaca na granama zna njegove vesti.

Our journalism is investigative. Investigates, how many sparrows on the twigs knows about their news.

Atanas Krlevski

Darko Mihajlović
PRAVILA

Pravila za uspeh: Kome smeštaš gomilu posla i nazadovanje, ili uskraćivanje plaćanja, ti ga javno hvali,... O ljudi pa šta je to nezadovoljnik je toliko hvaljen, a on se eto buni. Kakav je bre to čovek?

Pravila za uspeh: Kada je potrebno da se odluči nešto što povlači odgovornost ti nikako nemoj. U odgovorno ti se nikako ne faćaš (ma u bilo kakav posao, ali odgovoran je crveno podvučen), to drugi rade. Ako bude dobro prvi si tu da da kupiš lovorike, pa ti si sve rekao da baš tako treba. Ako ne valja, govorićeš kako si baš Ti govorio da to rešenje nije dobro.

Pravila za uspeh: Kad vidiš da nešto ne funkcioniše, a ti klisneš da niko živi ne može da te nađe (mobilni, naravno znaju svi, da ne voliš da nosiš). Onda kažeš da kad tebe nema baš se nešto čudno događa.

Pravila za uspeh: Kada ti ko priča što ti se ne sviđa, a ti se praviš da ne razumeš i uporno i ljubazno govoriš što ti ide u prilog,... ti kapiraš da to sagovornik hoće. Kad ga jadnog izmučiš glupostima i nebulozama prelazite na ono o čemu pričaš, jer je on baš tako hteo...

Pokušao sam da zaspim brojeći ovce, al` ne ide. Em ne miruju, em bleje.

I have tried to fall asleep with counting sheep, but it does not work. Neither they can stay still, neither they bleats.

Branislav Ribar

Andrej Glišić
PEPELJUGA

Bila jednom jedna... da, svakako život je bajka... bila jednom jedna ispušena pljuga, mislim na čik, politički pikavac, iliti politički zrikavac. Nije da je zvrčao, zvrčao, zvrčao... obesno, k’o klinci sa zvrkom, sve dok se nije, u jakom, i samoljubnom zamahu, od ohohoho metara i snazi ekvivalentnoj gluposti, razlupao... tropa, jašta tropa... jakako... baš tako!
No, da nastavim o Pepeljugi, čim je ona, zna se, od Pop Lažića (z-sa kvačicom), već Vam je pri pameti da je to osoba sa pedigreom, etiketirana sa prefinjenim manirima, i sve to u duhu sa aristokratskim ophodom.
Dabome, ona nije verolomna, koliko mi je poznato, i zaista je prepodobna za svakovrsno šikaniranje u štalskom manježu kod dva konja, a i šire...
Ah, koliko je samo suza prolila, sirota Pepeljuga, da bi dokazala nevernom Tomi da je moralna, i ne prikosnovena u sopstvenom asketizmu, posebno danas, u vreme, dok je princ sa belim konjem parkiran u Haškoj štali, u isčekivanju Godoa i njegovog miropomazanja. Jer on se, sa njegovim, takozvanim, „viškom“ nabojitog intelekta, preračuna u godinama nedora- slosti – igrajući šuge u Autokomandnom parku-zelenišu sa nedokvakanom i adolescentnom dečurlijom, slavodobitnog Banjičkog venca.
Ipak, vratimo se Pepeljugi i njenoj lošoj maćehi, koju je dobila kao supervizor-magistrata, poćim je, kako smo već rekli, princ odjahao na belom konju sa uverenjem da će pobediti belosvetsku Aždahu iz Haga, tojest Ujka Semovog kokošarnika.
Dan u manježu bio je jednoličan, kao i svaki drugi, velikodostojnici su se smenjivali po redu, prekoreda, pre reda i proskinezisom, s’visokim počitanijem, blagonaklono se ophodili jedni s’prema drugima, pritom nisu zaboravljali ni nas, kraj video portala. Istrajno se ponavlja leksička mitomanija, ti dum ja dam, iliti nije nego i budi bog snama... Scena se zatalasala, nakon što je lošoj „majci“ prebačena pristrasnost, jer Ana voli milovana i obratno – što bi se reklo tucala ih je spreda i ozadi. Nako čega je Pepeljuga, onako sićušna, đilitnula se prema lošoj „majci“. Za mig nasta muk... a, gospođa majka otera skrušenu đilitkušu iz bogom nam datog hrama... žalost i negodovanje u manježu i ostalim haustorima zdanja bili su iznenađeni i uvređeni, barem tako mi je spomenuo g-din Šojić u najgle- danijoj TV seriji, Javnog servisa Evropske Srbije. Još izvesno vreme šćućurena, bosonoga kontesa je do pauze sedela na trnju, potom se izmigoljila, tojest odpuzala do aule, kada joj je nasledni princ br. 1 slavodobitno uručuje cipelicu numero 37, sa gumenom potpeticom, jer je staklara u Pančevu odustala od proizvodnje, rekavši: - Ova je cipela vrednija od haljine Merlin Monro, i da će kao takva ući u istoriju. Čova kao da je Merlinku razgolitio, možda vi nešto znate, ja mu ne verujem... sve mislim da se radi o laži i paralaži – znali ste za tu priču, a?.
Ainsi, il est misérable, chère comtesse ...

Nisam za slobodu govora. Tu ljudi govore i ono što iskreno misle.

I am not for the freedom of speech. Than people sincerely say what they think.

Ekrem Macić

Sabahudin Hadžialić
ISPOVIJEST KNJIŽEVNOG HULIGANA

Odavno napisah kako mi nije svejedno kada vidim ko sve danas knjige objavljuje. Licemjeri, doušnici, šovinisti, bivši komunisti, komunjare, politički Srbi, politički Hrvati i politički Bošnjaci, pardon...Muslimani. U želucu me nešto zavrne bolno i onda na kratko popusti kada pročitam knjigu nekih novih pjesničko-proznih nada nad kojom već jastrebovi kruže. Gore navedeni. Koji znaju kako opipljivo dozvati, namamiti. U vremenu suludih nakana. U godinama koje su pojele hijene džehenemskog pakla. Ljudima što se zovu. Dok ljudskost ni u sjenci vlastitoj im nije. I, poneseni svim predočenim, te nove nade će trajati taman toliko koliko im trebaju. Umjetnost također. Njihova. Postidjeće se jednoga dana šta su sve napisali natjerani nesuvislim obećanjima voždova i vođa. Umjetnost sui generis ne poznaje torove besmisla, isključivosti i nebuloze nazvane „jednodnevni kratkotrzajni škart“. Opet, nadati se je da će jednom i nekada, kao i negdje, pisanije postati ljudskom karakteristikom a ne političkom manom. Nadati se je. Do tada, odoh pročitati SMS poruku na mobitelu. Poslali mi iz stranke. Valja meni 'lebac jesti.

ŠEJTANSKI VRAG

Sinoć sam razgovarao sa Šejtanom. U san mi došao. Vrag mu njegov, da bi li Vrag! Prije nego što je počeo govoriti i na zlo me navoditi, zbunih ga pitanjem koje je on nacionalnosti, odnosno, vjere, odnosno etničkog porijekla, odnosno etniciteta? Pogledao me je čudno, kao da ne zna značenje svih tih riječi, mrdajući onim svojim repićem nervozno u želji da što prije izdeklamuje svoje i nastavi dalje, upropaštavajući još jednu dušu pravednika. Odgovorio mi je:“Slušaj Sabah-Zoro, te vaše Božje šale ostaviti nekom drugom jer ja imam ozbiljnijeg posla od toga. Moram otići do Vatikana a zatim do Moskve da bi završio u Dubaiju do jutra. Dakle, kvalitet tvoga reflektivnog odraza ljudskosti se neće nikada vidjeti u tvojim djelima ako nastaviš tako. Moraš shvatiti da, kao što smo nas dvojica crno i bijelo, tako i kod tebe mora postojati crno i bijelo.“ Žurno mu odgovorih pitanjem:“A, šta je ovdje kod mene crno i bijelo?“ Resko odgovori: To da ste isključivost postavili na pijadestal sopstvenih snova. To je vlasništvo moje i NJEGOVO. I ničije više.“ U trenutku dok je polako nestajao njegov lik, kroz glavu mi je prohujala misao: “Znam, sada znam. Znam ko je Šejtan, odnosno, Vrag! Znam!“. Nasmijao se ON, šejtanski vrag odlazeći...gromko...“Reci, slobodno“, odjekivalo je u mojim mislima. „Hoću...Šejtan, odnosno Vrag je...ljudski rod!“. U tom trenutku se začu još jedan smijeh. NJEGOV. Sljedeće jutro se nisam probudio. Zaspah. Zauvijek.

SULUDI SNOVI

Uvijek se pitam šta bi se desilo da Hitler uopšte nije ubijen, kako kažu, te 1945.g. Da je, kao i Broz, možda, jednostavno sklonjen u društvo zaslužnih građana i građanki Novog Svjetskog Poretka, bivajući zamijenjen lošim, kloniranim kopijama?! Da je sklonjen među dobre i loše izvršioce naloga novovjekovnih pravovjernika da u mjestu njima samo znanom, ostanu do smrti svoje zaslužno uživajući?! Antipodi dobroga i lošega na ovim prostorima su uvijek bili upitni. Nerješivost enigme na jednoj strani je rješivi zaključak na drugoj. I dan danas. Kako je moguće da postoje tolike različitosti na jednom prostoru kao što je Evropa. Ujedinjenja, no istovremeno razjedinjena do bola. Svih nas. I kako velim, šta bi se desilo? Ništa! Ovdje se ništa ne dešava slučajno pa ni izjava Michaela Moora da je Barack Obama novi ratni predsjednik USA. I nikom ništa. Planirano. Nove četiri godine jadnih naloga. I ubistava. Rađanja. Baš kako je i planirano. Dok konačno i mene ne uklone. Planski. Do tada ću još malo da ih mezim. Makar to. Ionako „final bill“ oni plaćaju. Jedva čekam! Makar na anamo onom svijetu. Ako ga ima! Makar to!

Svi se bore za bolje sutra. Samo: ovo danas nam nešto dugo traje.

Everybody fights for better tomorrow. Just: Today for us last little bit longer than should.

Stevan R. Stević

NIKola Č. Pešić
CIPELA

          U zadnje vreme, cipela je jako inspirativan pojam. I to ne samo kod modnih kreatora, već posebno u muzici, ali i u politici. Evo, na primer, nedavno smo na Evroviziji pokušali pesmom *cipela*, i nismo uspeli ! Izgleda da nas Evropa doživljava još uvek u opancima. Ali, pesma je ostala da se pevuši!
Odlazećeg predsednika SAD Buša, pokušao je da, na konferenciji za štampu, cipelom pogodi Irački novinar. Ali je cilj promašio, a pogodio zatvor ! No, cipela je odjeknula u javnosti. Na licitaciji je, što je   neshvatljivo za zdravi ljudski um , premašila vrednost.
Ovih dana u Skupštini Srbije, u raspravi oko Statuta Vojvodine, jedna ženska cipela je postala veoma popularna. Jedna gorda Gordana (radikalka) gađala je svojom cipelom još gordiju Gordanu (demokratkinju) koja je predsedavala. I promašila ju je ! No, da li zbog toga ili iz osvete, gordija Gordana ju je, po propisima koji su joj na raspolaganju, kaznila udaljavanjem sa sednice, a nekakav Odbor joj od plate uzeo 32 hiljade. Te kazne, kažu, idu u fond za nezbrinutu decu. To je veoma humano, pomislih. Mogao bi svako od poslanika da priloži po neki dinar.
Radikali su najavili da će svoju Gordanu kazniti. I to zato što je promašila cilj. Jer ova gordija Gordana im već duže vreme zagorčava život i rad. Oduzima im reč, ispravlja ih, tumači, ne daje im pravo na repliku, ućutkuje ih, disciolinuje… A njih, izgleda, to još više inspiriše i inati.
No, cilj ipak nije promašen. Uspostavljen je dijalog izmedju raznomišljenika. Jedni su za jednu a drugi za drugu Gordanu. Narod ima temu za zamajavanje. Čak su i TV programi puni utisaka . Na jednoj televiziji je taj slučaj dobio najviše glasova zaluđenog naroda.
A dve gorde Gordane, opet na teret tog naroda primaju debele plate, pa mogu da se u skupštini igraju i *između dve vatre*. Što da ne cipelom, ako nemaju pravu loptu !? Sirotinja koja trči da ih glasa nikada neće ni doživeti da kupi takve cipele, već će i dalje nositi – opanke !

DVA PRASETA

         Imala svinja dva praseta. Jedno napredno, ješno, lepo. Drugo mršavo, musavo, nikakvo. Sama koža I kosti. Ono prvo bi ga uvek odguralo od sise. Bilo je drčno. Tek kada se ono nasisa, dozvolilo bi mršavom da povuče neki cug. A mršavče i nije imalo neki poseban apetit. Kao da mu creva nisu dobro funkcionisala.
Jednoga dana, dok je mama svinja bila odsutna, prasići su se nadmudrivala;
-Ja sam najlepše prase u okolini. Moći će sa mnom da se ponose. A ti si mršavče, žgoljavče, vidi kako si grozno ko govno ...
-Budalo, pa ti stvarno nemaš mozak. Ja sam najsrećnije prase. Mene će da čuvaju do kraja godine, da se popravim, podgojim i biću prekrasna svinja. Nemaju šta da pojedu ako me sada zakolju. A tebe će za prvi praznik da zakolju i pojedu. I stvarno ćeš biti jedno obično – govno !

Jasmina Šikić Jašiki
SARMA BLUZ

Htela sam, eto juče da uvijem sarmu.
Neće. Krt kupus, neda se, da ga smotam.
Stavim fil, onako normalno, ne previše, sve samo meso i slaninica, ja pirinča vrlo malo, luk udinstam dobro, biber, so i sve što ide, volim i malo peršuna, zdrav je i da mu nešto, ono, znaš...Obavezno pola-pola, juneće i svinjsko.
Drugačije je kad se pomeša, onako samo od svinjećeg bude otužno, teško. Junetina ga razblaži, a i zdravije je. Čitala sam u Vivi, holsterol i ti neki gliceridi, sve je to od svinjskog mesa, pa reko bar malo da sprečim.
A i ukusnije je tako, pomešano.
I krčkam, celu noć, na dvojci. Nije mi teško, oko dva ustanem, prodrmam šerpu, dolijem ako treba, pa legnem do šest, i milina.
A, moj Pera voli kad je suvlja, zato gledam da isključim pred kraj, da sama popije.

Za slavu mi umalo nije zafalilo. Gosti neće drugo, nego navalili na moju sarmu ko da samo nju imam.
A, ja naspremala!
Tri su mi komšinice samo sudove prale.
Te ruske šubare, te grilijaš oblande, te bajadera, pa pesak torta, salate, mimoza, ruska, ulučene paprike, i ona sa cveklom i kačkavaljem što je pravi komšinica Cana, e moja ako nije bolja ispala, bar je ko njena!
Nisam htela da se bakćem sa pogačom, ima bre danas u svakoj pekari, naručiš i milina, a ne dal’ valja kvasac, dal’ je brašno dobro, ovako odem, kažem kad je slava, a, Pera porani biciklom, pa zajedno u crkvu s pogačom.

A, znam ja sa testom, nego što se nema vramena, uzmem dan pred slavu, dan na slavu, pa ko da stigne!
Plus što Perini, iz Jagodine dođu dan ranije, pa ih i tu dvorim. A, tetka se raspriča o selu, pa bi bi čovek samo za nju trebao odmor da uzme. A, sedi ko svezana i priča, neće da pritrči i pomogne oko slave. Ne daj bože da se nečeg prihvati.Stigla ti gospođa u Beograd! Samo mi je ona sad trebala, mislim se, al ajde...
Njen sin, onaj iz prvog braka, kupio nekog opela na autopijaci, a on kraden, pa sad ga ovi iz mupa teraju da dokaže....

-A, jesi li uvila sarmu?

-Koju sarmu, pa kažem ti, ovi iz mupa...

-Sinoć, da li si zavila?

-Ma, zvali ga ovi iz mupa, ne daju da registruje. A, sarmu kažeš, ja ti to sve uvijam natenane, stavila sam fil, onako normalno, krenula da smotam, a ono puca.
Ne valja kupus, krt je pa neće, a ja kad spremam sarmu mešam u fil i juneće, pa slaninicu, peršun, luk po protokolu, začini...

***

Neću reći da samo lopovi vode državu-ima tu i kriminalaca.

I do not want to say that the thieves leads this country- there are criminals here as well.

Abdurahman Halilović Ahil

© 2009 Oguz Gurel - TURKEY

Pobedili smo kriminal, a onda smo svi zajedno, i pobednici i poraženi, zagrljeni otišli na večeru da proslavimo pobedu.

We have won against the criminal, and than, all together, winner and looser, embraced went for the dinner to celebrate victory.

Ninus Nestorović

„Organi(zirana)zovana anarhija“
Sabahudin Hadžialić eseji

(objedinjenji objavljeni eseji u periodu novembar 2001- avgust 2003 u Časopisu za kulturu, nauku i obazovanje MOST, Mostar, BiH)

Izdavač: Izdavač Autor, Bugojno, BiH, 2004.g.; Recenzenti: Anto Zirdum i Milan Pekić, Lektor i korektor: prof. Viktor Dundović; Design naslovnice: Edhem Kozar; Štampa: BOSNAGRAF, Visoko

„Poljska konjica“ pjesme
Marko Vešović

Izdavač: ''PLANJAX“, Tešanj, BiH, 2002.g.; Biblioteka POSEBNA IZDANJA; Za izdavača Fuad Spahić, Grafički dizajn i kompjuterska oprema: Grafički studio PLANJAX; Štampa: Štamparijea PLANJAX; Za štampariju; Medina PLANJAC; Gl. i odg. urednik: Ramiz Brkić; Izvršni urednik: Vehid Gunić; Uređivački odbor: Bajruzin Hajro Planjac, Rašid Hakić, Elvedin Bošnjak; Recenzenit: Dejan Đurićković, Enver Kazaz; lektor: Nirmala Ajanović; Korektor: Fahrudin Mujaković; Tehnički urednik: Senahida Hodžić.

Iz recenzije Ante Zirduma“... Mini-eseji objavljeni u časopisu «MOST» (ima tu nekoliko osvrta i nekoliko referata i izvješća koji se u sve uklapaju kao svjedočanstvo vremena) imaju autentičan autorski pečat, osobitost koja se posebice ogleda u činjenici da su to eseji s neobičnom unutarnjom dramaturgijom. Dva su tu lika. Student i profesor. Autor nekako sebe, svoju autorsku poziciju, više poistovjećuje sa studentom – jer student je taj koji postavlja pitanja. A profesor, koji ga je jedno učio, a danas drugo radi, pokušava to opravdati na svoj profesorski način. Profesor je zapravo autorov alter ego (drugo ja), studentov vjeran prijatelj, odnosno pomoćnik, koji treba pomoći mu da shvati kako je iz jednoga ja prešao u drugo ja. U tekstu pod naslovom «Prosjaci uma» on svoga profesora naziva «alter ego moga suicida» i time načinje pitanje identiteta tj. kako on, kao ista osoba, više nije identičan sam sebi (ljudi zaborave da stare i da postaju makar mudriji), odnosno, kako smo svi mi (ili ogromna većina) preko noći zauzeli dijametralno suprotne stavove. Kako isti profesor koji je nas učio jedno, danas našu djecu uči nešto drugo, sasvim suprotno. Da je samo ovo vrijedno u čitavoj knjizi, što naravno, i nije jedino, trud uložen u njezino izlaženje bio bi opravdan. Knjiga je to puna poticajnih, pomirljivih, promišljenih tekstova, autentičnoga stila pisanja.“
Iz recenzije Milana Pekića:“…Da li je pisac zaboravio prapočetak? Ni govora! Iako to nigdje nije napisao, isijava njegova svijest da ova zemlja, za poviješću kaska bar stotinjak i kusur godina. Točnije, nalazi se u 1848, u sjeni onda narastajuće industrijske revolucije. A ni industriju nema. Ni radništva, ni njegovog buđenja, ni radničke svijesti. Kako će s novim feudalizmom u kulturnu svijest kapitalizma? Pogotovo bez već rečenih vođa. Nije umrla sintagma da su u revolucionarnim previranjima intelektualci zahuktavači mašine za kretanje unaprijed, a društveni balast tek nakon nadgradnje ustanovljenog sistema. Zna to Hadžialić i na toj činjenici, a nije ni potrebno da se zaludu ne iscrpljuje....“

ODGOVOR JE JEDNOSTAVAN

Zbog čega sve ovo? Metodologija, nauka mogućeg je neumoljiva. I kada pomislim da se ništa od svega ovoga nije moralo desiti, ne želim tražiti odgovore tamo gdje ih nema, već jednostavnom riječju odgovoriti na pitanje- KAKO? Jer i cilj nije bio ništa drugo do licemjerna želja pojedinaca željnih manipulacija ljudskim dušama ovih prostora da uobliče južnoamerički model življenja narodima ovdašnjim.
Zbog čega je toliko droge na ulicama Sarajeva, Zenice, Tuzle, Bugojna, Travnika, Banje Luke, Mostara, Čapljine, Posušja...?
Odgovor je jednostavan.
I cilj to jeste bio. Omogućiti totalno bezvlašće, i proizvesti situaciju u kojoj će sve postati moguće. O, kako su dobre učitelje imali. Sve one što bjehu izopćeni sa ovih prostora još pedesetih godina...Vratiše se u predvečerje ratova i donesoše plan! Ne plan. Osvetu! Da, osvetu zbog svega onoga što njima bješe učinjeno u mladosti griješnoj. Upropastiti okoliš. Čovjeka. I zemlju. Bosnu i Hercegovinu. Učiše se na južnoameričkim suludim snovidjenjima koja još egzistiraju. Donesoše pošast ludila koje obuhvati širinom svojom ovdašnje prostore.
Zbog čega dojučerašnji prosjaci preko noći postadoše vladari naših duša?
Odgovor je jednostavan.
Laž! Da, priča o ugroženosti vitalnih nacionalnih interesa postade njihova besa. Riječ bez pogovora odrasla u strahu sopstvene sujete. Laž koju gebelsovski ponavljaše hiljadama/tisućama puta. Laž o zelenoj, plavoj i crvenoj boji koje zajedno i ne mogu ništa drugo dati do učmalo sivilo nestanka jedne od njih (ili čak svih zajedno?). A kolorit? Njega nema i nikada ga bilo nije. Njihova je jedina prava. Istina.
Zbog čega korupcija objedini ljudske spodobe što štitonošama novoga oblika demokratske misli se nazvaše?
Odgovor je jednostavan.
Tamo gdje svi kradu, nitko ne krade. I krug je zatvoren. Nemilosrdno zatvoren kako bi isisao i posljednju želju pravednika ka boljem životu. Onome što vodi ljudskome kraju gdje neće biti žala za promašenim godinama življenja. Uzeše mi dekadu. Deset godina patnje su jednim pokretom, potezom gumice, jednostavno izbrisali. I kada nada ponovo pokuša stvoriti kreaciju same sebe, javiće se ponovo, suludi u svojoj nakani da ubiju čovjeka u meni.
Zbog čega poslušni u prve redove?
Odgovor je jednostavan.
Ne dozvoliti da itko, što naznaku sopstvenih stavova imaše, skeptičnost vlastitu pokaže. Razlog? Ne dovoditi u pitanje riječi vođe. Stavove vođe. Mišljenje vođe. Jer Vođa je narod. A on, pojedinac što ga vođom zovu, je samo izvršilac narodnih želja. Realizator vjekovnih/stoljetnih želja za konačnim oslobadjanjem od samoga sebe. Jednom riječju- umiranjem.
Odgovor je jednostavan.
Ne složen, već zbilja jednostavan. Onog trenutka kada opći interesi budu daleko iznad pojedinačnih tada ćemo konačno prestati služiti NJIMA. Onoga trenutka kada...Do tada ću pokušati boriti se djelom da konačno postanem dio općeg dobra, a ne šutnjom orvelijanskog doba, pojedinačnim težnjama usmjeren. I kao što pjesnik reče «da li će sloboda umjeti da pjeva kao što su sužnji pjevali o njoj...?», slobodi to neću dopustiti, jer valja mi živjeti za taj dan. Dan nekih budućih generacija uobličen u temeljima sadašnjosti. Dan dobrih ljudi. Dan istine i pomirenja.
Dan kada neće biti važno KO SI ,već KAKO radiš unutar sopstvenog poslanja. Radi sebe samoga. Unutar cjeline što se društvom zove.

“MOST” broj 139 (50)..juni/lipanj 2001.g.

ANIVOGECREH I ANSOB

Prevodilac, molim!

Može li se pasti niže? Bez lažnog lamentiranja nad vlastitom sudbinom - NE MOŽE! Dobro, dragi moj apsolvente, hajde, de, - metodološki odbrani sopstvenu tezu.
Profesore, prijatelju, jednostavno je to...
Valja nam samo zagrebati ispod površine i pronaći more, šta more, okean validnih primjera:

Dok zastupnici Federalnog parlamenta najavljuju štrajk zbog potrebe za većim prihodima koji nerijetko prelaze četiri prosječne mjesečne plaće, više od 80 % (osamdeset!) stanovništva preživljava sa 60 pheninga dnevno...

Dok pojedini politički moćnici otvaraju doktorske ordinacije svojim suprugama, penzionersko/mirovinska populacija kumi i moli doktore za besplatne recepte nemajući sredstava za plaćanje lijekova...

Dok političari (nije ih potrebno navoditi, prepoznaće se!) šalju sopstvenu djecu na studij u inostranstvo uz potporu stipendija kreiranih od njih samih, studenti trudbenika ovdašnjih žive na jednom obroku dnevno uz najavu nereligioznog post-a....

Dok glasno uzvikivaše: PROMJENE!, sadašnji moćnici uhljebiše, nepotizmom omedjene, daidjiće- amidžiće- stričeviće, na mjesta što bijahu i jesu ogledalo zemlje što živjeti traži- različita konzularno- diplomatska predstavništva širom svijeta. Samo su nastavili ono što njihovi prethodnici počeše- rastakanje drage nam zemlje...

Dok transparentno najavljivaše decenije zatvora za bivše vlastodršce, oni im nerijetko postadoše nevidljivo-nametnuti «spiritus movens» vlastitog poslanja. I ruku pod ruku odlaze u noć vodeći nas kao onomad Domanović «Vođom» svojim (i našim).

Mogao bih neprestano nabrajati usud ovdašnji, ali sve ovo zaključku teži.
Jednom i jednostavnom- Politička neobrazovanost nepostojećeg javnog mnijenja i ne može ništa drugo očekivati do strpljivo stajati na peronu uskotračno -jednosmjerne pruge što vodi ka Hadu. Odnosno Džehenemu, da ne kažem Paklu.
A kako će on izgledati, dragi moj studene?

Kakvo je to pitanje ,profesore?

Valjda i sami vidite!

“MOST” broj 148 (59) mart/ožujak 2002.g.

O Autoru:

Sabahudin Hadžialić je rođen 23.9.1960.g. u Mostaru. Od 1964.g. do 1986.g. živi u Sarajevu. Od 1986.g. do 2007.g. živi i radi u Bugojnu. Od 2007.g. je ponovo u Sarajevu. Diplomirani je žurnalist. Samostalni umjetnik. Član je Društva pisaca BiH i Društva novinara BiH. Objavio sedam autorskih izdanja- knjiga poezije, eseja, drama, aforizama, crtica u BiH i van nje. Uvršten u domaće i strane Antologije poezije i Antologije aforizama. Saradjuje i sarađivao sa velikim brojem novina i časopisa u BiH i van nje. Bio osnivač i direktor prvih privatnih novina u SR BiH, POTEZ, 1990.g. Gl. i odg. urednik Izdavačke kuže DHIRA (http://dhirasbk.weebly.com/), Švajcarska; Zamjenik urednika prvog elektronskog časopisa za političku satiru na BALKANU, ŽIKIŠON (http://www.zikison-weekly.comoj.com/) i gl. i odg urednik DIOGENES-a (http://www.diogenis.0fees.net/) .

Više o autoru na: http://sabahudinh.tripod.com/
http://price-sabi.blogspot.com/
http://sabi-infovideo.blogspot.com/
http://humanitariansabi.blogspot.com/
http://sabi-satira.blogspot.com/
http://pjesme19802000.blogspot.com/
http://sabi-information.blogspot.com/
http://pjesme20002015.blogspot.com/
http://sabiediting.blogspot.com/
http://stagedrame.blogspot.com/
http://sabahudinh.tripod.com/aforizmi/

Iz recenzije Envera Kazaza:“...Poezija se prije svega zbiva u jeziku, u majstorskom baratanju riječima, pa je poslije toga ona i nešto više, nešto što se izdiže iznad poetske realizacije jezika. Ovakvu tvrdnju Vešović je nemali broj puta izrekao u svojim esejima i kritikama, u onim pronicljivim, maštovim tumačenjima literature, a poezije pogotovu. Međutim, ona u Vešovićevom slučaju dobija i dodatna značenja. Njegova literatura, a poezija prije svega, temelji se na detalju i nijansi, što ne znači da je cjelina djela ili opusa time oštećena. Majstor tvorbe detalja, pjesničke slike, imaginativne igre koja začuđuje svojom sposobnošću da iznese maksimum opalizacijskih vrijednosti stiha, Vešović je istovremeno i virtuoz izgradnje cijele pjesme, priče ili eseja, ali i čitavog koncepta knjige.
Začuđujuća moć poetskih sitnica, pri čemu pojedine metaforičke slike, sintagme, jezički spregovi ili stihovi nose toliku upečatljivost da streme samostalnosti, ne umanjuje, kako je to tvrdila tradicionalna kritika,1 sugestivnu snagu i estetsku vrijednost cjeline pjesme. Naprotiv, Vešović je pjesnik čudesnih kombinacija moćnih poetskih sitnica, počesto njihovih savršenih nizova, čak pjesnik one vrste ulančavanja vrsnog detalja u cjelinu kakvu nalazimo u poetici bejta u mističkoj poeziji, gdje svaki bejt nosi ukupne smisaone mogućnosti cjeline, a pri tom ga je moguće i osamostaliti, izvaditi iz cjeline, pri čemu on ništa ne gubi od svoje vrijednosti, čak je moguće poremetiti redoslijed bejtova a da cjelina pjesme ne izgubi svoju temeljnu smisaonost. Na sličan način moguće je i Vešovićeve moćne poetske sitnice osamostaljivati, da bi se u njima pokazala sama srž pjesničkog umijeća, iz njih naslućivati cjelinu pjesme, ali i ukupnost pjesnikove poetske filozofije.
U svaku od tih moćnih poetskih sitnica staje, zapravo, cijela pjesma, ali i cijeli pjesnik, i u svakoj od njih nepogrešivo se prepoznaje Vešovićeva poetska strategija. To istodobno znači da je Vešović samosvojan, apsolutno prepoznatljiv pjesnik, čije je djelo moguće sistematizirati i kontekstualizirati u data literarna nastojanja i poetičke sisteme, ali se pri tom svaka sistematizacija i svaka kontekstualizacija pokazuju kao nemoćni ključevi za čitanje ove poezije. Svaki oblik uopćavanja razbija se pred samosvojnošću ovog pjesništva koje, doduše, zbira iskustva tradicije, ali se i distancira od nje, koje se utemeljuje u univerzumu Biblioteke, univerzumu Slova, u iskustvu čitanja, ali i nadilizi poetički okvir logosa biblioteke, baš po iskustvu doživljavanja kao osnovi na kojoj se gradi njegov imaginarni svijet. Tu bi se, zapravo, moglo reći da je Vešoviću i čitanje doživljavanje, kao što to u stvarnosti i jeste, ali se pri tom doživljavanje svakodnevnice i zbir ličnih iskustava mjeri prema načelima ukupne književnosti, prenosi, dakle, u kuću poezije, u kojoj je jedino i moguć. To znači da je Vešovićev doživljaj stvarnosti unaprijed poetski određen, pri čemu ni stvarnost ni lično iskustvo ne postoje izvan poezije. Baš po toj organskoj isprepletenosti stvarnosti i poezije, ličnog iskustva i znanja, koje je upisano u kuću pjesništva, baš kuću, jer biblioteka je Vešoviću koliko i njegovom pjesništvu jedini mogući dom, potvrđuje se jedan od osnovnih Vešovićevih poetičkih stavova - onaj prema kojemu je nemoguće pjevati van vlastitog iskustva. Iz ovoga proizlazi i zahtjev o tačnosti pjesme i preciznosti njenog izraza, zahtjev što ga je u imperativnoj formi, poetski efektno, pomalo u ime cijele generacije, izrekao u pjesmi Ars poetica Abdulah Sidran: Pjesma mora biti tačna po svemu, / a precizna u izrazu...“

***

GROBLJE “LAV“

maglica prozirna kao listovi
za odvajanje slika u albumima
a njenu
raku
grobar kopa
svojski kao da
kopa
temelj kumovkse kuće

IZ RATNE MOLITVE IBRAHIMA LJUBOVIĆA
„I još te molim: ne dodjeljuj mi drugi život
jer ću na njega uložiti žalbu.“

MAJKA OBJAŠNJAVA KĆERKICI DA NJEN OTAC NIJE ONI ŠTO DŽ.L., N.I., R.N., E.K., M.F., S.A

TVRDE DA JESTE

što oni mrze dušo
to i valja

oni su ko ona paščad
iz našeg parka
što zapišavaju
sve uspravno
na šta
naiđu

***

ATEIST

Ta vražja teologija!

Šekspir

Jest, ne vjerujem u Starog. Doduše, nas dvojica
vazda smo njegovali dobrosusjedske odnose.
I pograničnih puškaranja među nama ti nema.
Kad god ga sretnem, uljudno naklonim se:
„cijenim i poštujem“, ali da vjerujem u njega
to nikad, ni on, od mene nije zahtjevao,
nit mu je naumpadalo.

Jer morao bi, prije toga, da svijet ovaj razida
do temelja. I ponovo ga sklopi. A to je ouno
posla. Ne isplati se, zbog mene, poduzimati
tolike radove građevinske.

Ako mu ovakav ne valjam, nek se obrati sebi.
Ali ja mislim bilo bi, s njegove strane, licemjerno
da se sad počne lupati šakom po čelu:
„ma šta ja ovo stvorih, majka mi žalosna?!“
Uostalom, šta hože, njegove dnevne naredbe,
svih deset, izvršavam uredno, na minut tačno,
to mu ispada, u neku ruku, da mi je pretpostavljenih,
iako ne postoji. I bolje što ga nema,
u protivnome, valjalo bi preispitati
njegovu odgovornost za sve što se u Bosni dogodilo.

Znam ja odlično: ljudski život je Sibir,
A bog je bunda kroz koju minusi ne prolaze.
Al šta ću kad volim cvokotati, U cvokotu je ljudska istina ponajdublja.
            Čak mislim: treba da na svijetu
Ima nevjerovanja. To isto kažu mi mnogi
eksperti za onaj svijet. Kad bi svi vjerovali,
ovaj svijet bi bio poluprazan, ko guma kamionska
dopola izduvana. Ili dopola napumpana.
To ne bi izdržalo vožnju po nebeskome,
punom rupčaga, makadamu.

I njemu treba nevjerovanje.
Pogotovo kad je gvozdeno, ko ovo moje.
Njime iznutra armira stvari. Da se ne sljuhnu.
Ne spihtijaju. Jest, u moje nevjerovanje
može se uzdati kao u punu pušku.
Ja sam ti kao oni borovi iz primorja,
što na burama jakim izrastu ukoso-
to ni Bog ne ispravi.

***

KUJA VIDOSAVA
Za Boru Đukanovića

Mi Srbi smo, kroz istoriju, najviše lagali.
Lagali su i drugi. Lagali udarnički Jedva smo ostali.
na čelu tabele. Svi narodi su lažljivi. A samo mi se svojim
lažima pričešćujemo! Niko nije vijekovima
gajio iste laži kao svilenu bubu. Kraj nas protiče
istorija, vrijeme po vrijeme prolazi,
mi ne prestajemo lagati, i kao seoski lažovi
i kao filozofi, na vazda isti način, o vazda istim
stvarima. Zato je naša laž postala kao oni
teški starinski ormari od hrastovine.
Tu smo najdalje dobacili! Ako igdje, tu smo
veliki bili. Ma hajde, majke ti! Petsto godina
srpstva, a ovamo nam prošlost – stovarište junaka!
U stvari, naše laži više i nisu laži. Kako će biti
kad za njih ginemo stoljećima? Toliko prosute
krvi od svake naše laži je svetinju načinilo!
Zato su naše laži ko stari Egipćani od Nila.
Spali te laži, i bićeš kuja Vidosava
koja je svekoliku Srpstvu spržila krila.

***

O autoru: Marko Vešović, rođen 14.3.1945 u Crnoj Gori, selu Papama kod Bijelog Polja. Gimnaziju završio u Bijelom Polju, Filozofski fakultet u Sarajevu, a postdiplomski na Filološkom fakultetu u Beogradu. Radio kao srednjoškolski profesor, u Autosaobraćajnoj školi i u Gimnaziji „Pero Kosorić“. Godine 1976. Izabran za asistenta na Filozofskom fakultetu gdje radi do 1986. Kada prelazi za urednika u „Veselinu Masleši“. Na Filozofski fakultet se vraća 1992.godine. Doktorsku disertaciju „Jezik poezije Radovana Zogovića“ odbranio u aprilu 2002.godine.
Objavio sljedeće knjige:
Poezija: nedjelja, Sarajevo, Svjetslot, 1970.g.
Osmatračnica, Sarajevo, Svjetlost, 1974.g.
Sijermini sinovi, Sarajevo, Svjetlost, 1979.g.
Kralj i olupina, Sarajevo, Svjetlost, 1997.g.
Proza: Rodonačelnik, Sarajevo, Svjetlost, 1982.g.
Četvrti genije, Sarajevo, Svjetlost, 1989.g.
Smr majstora iz Srbije, Sarajevo, Bosanska knjiga, 1994.g.
Moj svijet izgubljeni (proza i poezija), cetinje, Free Montenegro, 2000.g.
Esejistika: Na ledu zapisano, Sarajevo, Zid, 1999.g.
Prevodi: Poezija Emili Dikinson (s Jasnom Levinger), Sarajevo, Svjetlost, 1986.g.
Šarl Bolder: Cvijeće zla, Sarajevo, Zid, 2001.g.
Antologije: Antologija bosanskohercegovačke poezije (sa Enesom Durakovićem i Milem Stojićem), Sarajevo, Alef, 2000.g.

VESTI/VIJESTI

PLJEVLJA IZA NAS, SREBRENICA PRED NAMA

U okviru Filmsko Književnog karavana, Sabahudin Hadžialić i Ratko
Orozović su 26.11.2009.g. bili gosti Opštine Pljevlja u Crnoj Gori. U jutarnjim satima su gostovali na RTV PLJEVLJA gdje su, između ostalog, otvorili, ali i zatvorili određena političko-satirična pitanja što se i sami možete uvjeriti pogledavši video zapis: http://video.yahoo.com/watch/6501604/16859645 . Iste večeri su, sa početkom u 19:00 sati u Domu vojske u Pljevljima, u iskrenom, i na trenutke zaista gromoglasnim aplauzima prekidanom, druženju, predstavili satirična snoviđenja ali i poetiku kao i filmsku umjetnost. Snimku, na kojoj se nalazi i posjeta Muzeju satire u Pljevljima, jedinom takve vrste u Evropi, možete pogledati na http://www.motionbox.com/videos/d497d3b51b19e7cc5b/ . Moderator večeri je bio novinar Dejan Miličić, a kamerman Božo Gluščević. Produkcija i rezija ŽIKIŠON.

Bosanskohercegovački književnici ponovo gostuju 08.12.2009.g. (utorak), u Srebrenici u entitetu Republika Srpska, gdje će u Kulturnom centru sa početkom u 18:00 sati upriličiti istovjetno druženje kao i u ranije uobličenim večerima književnosti i filma u petnaestak gradova oba entiteta BiH do sada.

***

Opomena i vapaj za razumom

Prvu nagradu dobio je Milanko Kaličanin

POBEDNIK “Pjera”, najznačajnijeg nacionalnog konkursa za najbolju karikaturu, koji “Novosti” tradicionalno organizuju 42. put, ove godine je Milanko Kaličanin iz Kraljeva. Ovo je odluka žirija koji je radio u sastavu: Dušan Kovačević, akademik (predsednik), Petar Kralj, glumac, Voja Žanetić, satiričar i aforističar, Caja Radojčić, slikar, i Muhamed Đerlek, karikaturista i prošlogodišnji pobednik ovog takmičenja.
Prvonagrađenom autoru za njegovu karikaturu bez reči, pripašće Zlatna plaketa “Pjer” (rad Nebojše Mitrića), i novčani iznos nagrade od 100.000 dinara. Drugoplasirani, Nikola Pejkov iz Crepaje, autor karikature pod naslovom “Maske”, dobiće Srebrnu plaketu i 50.000 dinara, a trećeplasiranom, Jovanu Prokopljeviću iz Zemuna, za karikaturu bez reči, “Novosti” će uručiti Bronzanu plaketu i novčani iznos od 30.000 dinara.
U prostorijama Kompanije “Novosti”, žiri je u sredu izabrao i najbolju karikaturu portreta - novi laureat ove nagrade je Zoran Tovirac Toco iz Zemuna, za portret Ivana Tasovca, koji nosi naslov “Trilogija politička - sportska - kulturna”. Tovircu će kao nagrada pripasti Plaketa “Pjer” i 40.000 dinara.
U obrazloženju za nagrade, žiri 42. “Pjerovog” takmičenja istakao je da je na ovogodišnji konkurs stiglo 665 radova od 169 autora, da su u uži izbor izabrane 122 karikature, a u najuži 15, koje su po kvalitetu, značaju, vrednosti i originalnosti ravnopravne sa nagrađenima, ali da su glasanjem koje je obavljeno po principu bodovanja, ipak izabrana tri najbolja rada.
- Sve tri nagrađene karikature su na izuzetno aktuelan i majstorski iscrtani način ispričale priču o sudbini čoveka u današnjem svetu - rekao je Kovačević. - Univerzalne su po poruci i po bitnosti u poimanju sudbina u civilizaciji koja se planetarno urušava - na neki način, one su i opomena, upozorenje i vapaj za razumom. Ove crteže - karikature teško je prepričati, jer je njihova vrednost upravo u tome što se mogu razumeti ne samo u formi koju su autori izneli na papiru, već i višeslojnim tumačenjem i značenjem. Jer, karikatura je originalna u svojoj autentičnosti pera, a ne u mogućnosti izgovorene ili prepričane reči - istakao je u obrazloženju za nagrade Dušan Kovačević.
Ovogodišnjim laureatima nagrade “Novosti” i “Pjerovog” konkursa svečano će biti uručene 30. novembra u Galeriji “Progres”, kada će biti organizovana i izložba svih pobedničkih karikatura tokom 42 godine, koliko traje jedno od najrelevantnijih i najcenjenijih takmičenja za najbolju karikaturu na ovim prostorima.

NAJUŽI IZBOR
PORED nagrađenih, u najužem izboru za najbolju karikaturu bili su radovi Saše Dimitrijevića iz Niša (karikatura “Očistimo Srbiju”), Špira Radulovića iz Novog Beograda (karikatura bez reči), Gorana Divca, karikaturiste “Novosti”, Aleksandra Vorkapića iz Novog Sada (“Donacija”), Novice Kocića iz Beograda (“Hleb”), Vlada Volaša iz Zemuna (“Sever - jug”), Dušana Arsenijevića iz Valjeva (karikatura bez reči), Slobodana Ađanskog iz Beograda (karikatura bez reči), Ranka Guzine, jednog od naših najpoznatijih karikaturista, Radoslava Nenadića iz Beograda (“Serbija”) i Gorana Ćeličanina iz Varvarina (Bez reči).

VESTI/VIJESTI

POZIV KNJIŽEVNICIMA
ZA ONE KOJI PIŠU

Ako želite postati dio historije/istorije/povijes ti književnih snoviđenja na prostoru ex-Yugoslavije unutar DIOGENES-a, dostavite na naše adrese:
Urednik sajta-Sabahudin Hadžialić, Grbavička 32, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
i/ili
Direktor- Zoran Matić Mazos, Kneza Ive od Semberije 20, 35250 Paracin, Srbija
..vaše objavljene knjige poezije, proze, eseja, romane, crtice...koje ce dobiti promociju kakvu zaslužuju kroz:
1. Predstavljanje na posebnom linku uz informacije o autoru
2. Književno-kritičku analizu djela
3. Mogućnost da neki novi izdavači dođu u dodir sa vašim snovidjenjima i na taj način nastavite svoje književne reminiscencije
4. Uz knjigu je potrebno da dostavite u posebnoj koverti zaista zanemarljiv iznos o kojem cemo vas obavjestiti ako nas kontaktirate E-mailom na sabihadzi@gmail.com i/ili mazospn@gmail.com . To je sveobuhvatan oblik književno/advertising/PR/i nternet prezentacije vašega djela.

Dobro došli, DIOGENES
http://www.diogenis.0fees. net/

***

INVITATION FOR THE WRITERS FOR THOSE WHO WRITES

Dear colleagues and friends,
If you want to become part of history of literary dreams in the area of ex-Yugoslavia within the DIOGENES, a delivery to our address:
Editor site-Sabahudin Hadžialić, Grbavička 32, 71000 Sarajevo, Bosnia and Herzegovina
and / or
Director-Mazos Zoran Matic, Kneza Ive od Semberije 20, 35250 Paracin, Serbia
your published books of poetry, prose, essays, novels, hyphens ... and it will get what deserve as the promotion through:
1. Presentation on a special link to information about the author
2. Literary-critical analysis of works
3. The possibility that some new publishers come in touch with your dreams and thus continue his literary reminiscences
4. With the book is required to submit in a separate envelope truly negligible amount of money about which we will inform you if you contact us by E-mail sabihadzi@gmail.com and / or mazospn@gmail.com.
This is a comprehensive form of literary / advertising / PR / Internet presentation of your work.

Welcome, DIOGENES
http://www.diogenis.0fees. net/

***

XI međunarodni festival aforizama i karikature

"Strumica 2010": Konkurs na temu KARNEVAL-EROTIKA - AFORIZAM.

Autori mogu da pošalju najmanje 10, a najviše 15 aforizama u tri primerka, pod šifrom u odvojenom kovertu.

Na konkurs jedan autor može poslati više radova pod istim uslovima.

Karikaturisti mogu da pošalju do tri karikature po sopstvenom izboru tehnike, maksimalnih dimenzija A-4. Podaci o autoru navode se na poleđini karikature.
Rok za slanje radova je 10. 01. 2010. godine

Nagrade
Žiri će 15. februara. 2010. godine dodeliti po tri nagrade. Organizator zadržava pravo da dodeli i dodatne nagrade.

Adresa za slanje radova:
Centar za kulturu “Anton Panov” ( konkurs za aforizme i karikature)
24000 Strumica
Republika Makedonija

Broj telefona za informacije: +389 34 322 182
e-mail: \n trimerotikon@yahoo.com

Putevima i drumovima jedni idu u ambis a drugi u provaliju, a srešćemo se svi dole, na dnu.

Using roads and bouts some people goes to abyss and others to the chasm, but we will all meet down, at the bottom.

Pavle Popović

Dve najbolje knjige karikatura u Srbiji 2008. i 2009. godine po oceni ŽIKIŠON-a... Knjiga karikatura "CV", Slobodan Srdić - Smederevo (Izdavač "Ošišani Jež", Beograd 2008.) i Knjiga digitalne karikature "MALA NOĆNA POŠTA", Zoran Spasojević Paske - Kragujevac (Izdavač "Centar slobodarskih delatnosti", Kragujevac 2009.)... Od ovog broja prikazujemo po jednu karikaturu iz knjige...

Najbolje od najboljih... Ovo su članovi redakcije ŽIKIŠON-a!

The best of the best... These are the members of the Editorial board of ZIKISON!

Slobodan Srdić - SERBIA

Zoran Spasojević - SERBIA

Two of the best books in Serbia in 2008 and 2009 by the assessment of ŽIKIŠON and... Cartoon book "CV", Slobodan Srdić - Smederevo (Publisher "clipped Hedgehog") "Ošišani Jež", Belgrade 2008. Book and digital cartoon "A Little Night Mail", Zoran Spasojevic Paske - Kragujevac (Publisher "Centar slobodarskih delatnosti") "Center of freedom activities", Kragujevac in 2009... From this issue and onwards, we will show one cartoon per issue from the book...

© 2009 Zoran Spasojević Paske

© 2009 Slobodan Srdić - SERBIA

Golać broj 1/Galerija VREMEPLOV Golać

* Prve privatne humorističke novine u Srbiji * Godina I * Broj 1 * Cena dve črvene * Maj 1991.*

* Satirični nadstranački mesečnik srpskog megalopolisa-Đerđelina*

Design: Mazos © KIKS.Zikison 2005/2009 All rights reserved.

Back to Home

Prvi privatni satirično-humoristički list posle II svetskog rata u Srbiji, Golać broj 1, prvi put na netu... Pojavio se maja meseca 1991. godine u sumrak rušenja SFRJ i potom svih nesrećnih dešavanja proteklih 18 godina na ovim prostorima, izašlo je ukupno 6 broja Golaća i tri broja ŠLB... Koji će uskoro svi biti na netu...

ŠLB broj 1-3 i Golać broj 8

Galerija VREMEPLOV Golać

Design: Mazos © KIKS.Zikison 2005/2009 All rights reserved.

Back to Home

Ovde možete pogledati tri broja ŠLB 1998/99. godine, specijalno izdanje lista GOLAĆ i Golać broj 8 koji je ujedno i poslednji broj Golaća, izašao u februaru 1999. oko mesec dana pre bombardovanja Srbije...

Samonikli korov strip - Franja Straka - SERBIA

ComicSTRIP GALLERY

Koreni srpskog stripa / The roots of the Serbian comics 1 and 2

Đorđe Lobačev - Krvavo nasledstvo i Zrak Smrti

"STRAŠNI O' STOJA" - Miloš Krnjetin - SERBIA

DOWNLOAD
Best Quality
rar. pdf, 15,203 KB
Duga Devetka broj 18

DOWNLOAD
Best Quality
rar. pdf, 18,234 KB
Duga Devetka broj 19

KIKS Gallery - Michael Jackson in memory - the world of cartoonist

kiks.zikison@yahoo.com

zikison@zikison.net

"...ZIKSON IS SET ON THE PATH TO CARRY OUT THE COVER TASK OF UNITING THOSE WHO ARE YET TO UNITE ...RUMOURS MAKE THE WORLD GO AROUND..."

"...USKORO ŽIKIŠON REALIZUJE TAJNI ZADATAK OBJEDINJAVANJA NEOBJEDINJENOG... PRIČA SE...

Prvi elektronski nedeljni časopis za političku satiru, humor, karikaturu i strip na Balkanu

The first electronic weekly journal of political satire, humor, cartoons and comics in the Balkan

Izlazi svake srede ili četvrtka* Prvi broj je izašao 25. 06. 2008.

Founder, director and editor, KIKS Zikison - SERBIA, Glavni i odgovorni urednik: Zoran Matić Mazos, Paraćin, SRBIJA; mazospn@gmail.com;

Zamenik glavnog i odgovornog urednika ŽIKIŠON nedeljnika: Sabahudin Hadžialić, Sarajevo, BiH; sabihadzi@gmail.com;

Redakcija:

SRBIJA: Radomir Smiljanić, Aleksandar Čotrić, Slobodan Simić, Nikola Otaš, Beograd; Ninus Nestorović, Mića M. Tumarić, Novi Sad; Dušan Mijajlović Adski, Niš; Zoran Spasojević Paske, Zoran Zlatičanin, Kragujevac; Goran Ćeličanin Čelik, Varvarin/Kruševac; Andrej Glišić, Pančevo; Slobodan Žikić, Jagodina; Rade Đergović, Šabac; Slobodan Srdić, Smederevo; Živojin Denčić, Zaječar; Boban Miletić Bapsi, Knjaževac; Franja Straka, Beočin;

AUSTRIA: Petar Pismestrović,
One of the founding members of the croatian cartoonists association (HDK) Zagreb, CROATIA.
Jedan od osnivača hrvatskog društva karikaturista (HDK) Zagreb, HRVATSKA.

BIH-Federacija Bosne i Hercegovine: Sabahudin Hadžialić, Ratko Orozović, Sarajevo; Suno Kovačević, Zenica;

BIH-Republika Srpska: Borislav Mitrović Zvrk, Banja Luka; Đorđe Latinović, Gradiška; Grujo Lero, Bijeljina;

HRVATSKA: Ivo Mijo Andrić, Zagreb; Abdurahman Halilović, Rijeka;

CRNA GORA: Vladislav Vlahović, Podgorica; Vladislav Pavićević, Bar;

MAKEDONIJA: Vasil Tolevski, Jordan Pop Iliev, Skoplje;

SLOVENIJA: Jasmin Mrkalj Kadmus, Podlehnik; Milan Fridauer Fredi, Gruškovec;

Copyright © KIKS.Zikison, 2008/2009. Autors & Zoran Matic Mazos. All Rights Reserved.

Sva prava zadržana. Zabranjena je reprodukcija u celini i u delovima bez dozvole.

back