logoZikison

broj 81

ЖИКИШОН/ŽIKIŠON/ZIKISON

Glavni i odgovorni urednik: Zoran Matić Mazos
Zamenik glavnog i odgovornog: Sabahudin Hadžialić

Izlazi svake srede ili četvrtka
Prvi broj je izašao 25. 06. 2008. / 06. 01. 2010.

Prvi elektronski nedeljni časopis za političku satiru, humor, karikaturu i strip na Balkanu ŽIKIŠON

The first electronic weekly journal of political satire, humor, cartoons and comics in the Balkans ZIKISON

International competition, cartoons and comic short "KIKS ZIKISON" , Paraćin, Serbia kiks.zikison@yahoo.com zikison.mazos@gmail.com caricature.comics@gmail.com zikison13@nadlanu.com

www.zikison.net

www.kiks.site90.net

comics-stripovi-exyu.blogspot.com

iskar

© 2009 Ismail Kar ISKOC - TURKEY

 

Podneli smo zahtev za prijem u EU. Ispunili smo glavni uslov za to - postali smo s l e p c i.

We have submitted a request for the membership in EU. We have fulfilled a main condition for that- we.

Milan Vlajković

otas1

© 2009 Nikola Otaš - SERBIA

Boban Miletić Bapsi
BADNJI DAN 2010- GODINE - NE NEGDE , NEGO SVUGDE U SRBIJI

Noć je jošte, mraz je, i inje se hvata,
dok pokorni Srbin stoji ispred vrata !!!
Pohrlili Srbi rano na šaltere,
da podignu "džabe" Mlađine akcije !!!
Mnogo voli Srbin samo kad je džabe,
devojka mu ne da - on ode kod babe !!!
Znade lepi Mlađa sve što Srbin voli,
mrvice mu daje, i za vlast ne moli !!!
Deceniju skoro lepi Mlađa vlada,
a Srbija naša propada i strada !!!


Istorija naše bolesti je duga, ali je bolest naše istorije neizlječiva.

History of our disease is long but the disease of our history is incurable.

Đorđe Latinović


julian1

© 2009 Julian Pena Pai - ROMANIA


Naši političari su stalno uz narod?! Koga bi inače lagali, varali, potkradali...

Our politicians are with the people all the time?! Whose would they than lie, cheat, creep...

Boban Miletić Bapsi


Rade Đergović
SUDIJE

Krajem godine koja je za nama u Skupštini Srbije, novoizabrane sudije svih sudova u republici položile su zakletvu. Zakleli su se na poštovanje pravde za vreme mandata koji im je ukazan. Sve to lepo zvuči kad se gleda i sluša, a onda, čim se sudije razmile po zemlji Srbiji, zaborave da su se zakleli da dosledno sprovode zakone koji su na snazi.
Ne treba pominjati sve one sudije koje su u svojim fiokama godinama držale optužnice protiv onih kojima nisu smeli ni na senku da stanu, a kamo li da procesuiraju njihov slučaj. Zar treba pominjati sudije koje su blago kažnjavale sve one dripce koji su mogli da nam rade šta god požele, a da im ništa niko ne može. Da se ne govori o korumpiranim sudijama koje su bile u sprezi sa onima s druge strane zakona. O sudijama koje su gledale kroz prste svojim partijskim kolegama, takođe ne treba trošiti mnogo reči.
Na sve primedbe sudija koje nisu prošle u ovom reizboru, vlast odgovara optimističkim izjavama da su baš ovoga puta (kao što je i prethodna vlast govorila za gore navedene) najbolje sudije na svojim mestima. U pročišćavanje pravosuđa ne treba sumnjati, jer je vlast za svakog novopostavljenog sudiju obezbedila ricinus.

________________________

Petar Pismestrović
Porez

Ti si mali čovjek, ali si velika budala. Odlaziš na izbore, biraš one koji ce organizirati tvoj jednostavni, mali život.
Ti izabranici, kao što je to normalno od postanka svijeta, brinu o tome kako da uzmu”višak” tvog rada, dakle one mrvice koje si, teško radeći, otkidao od usta za” ne daj bože”.
Plaćaš redovito poreze. Iz tih poreza tvoja država gradi ceste, stanove, kupuje vlakove, avione, automobile, tramvaje a bogami i oružje. Grade se ulice, trotoari, parkirališna mjesta. Tvoj džep je vječito prazan, ali su ti oči pune. Farbaju te raznim bojama. Kupio si na lizing novi automobil, da si priuštiš i to veselje. Platio si na njega porez, prirez i zarez i točku .
Voziš se cestom koja je izgrađena i iz tvog novca, ali i pored toga moraš platiti cestarinu. Plaćaš je i kroz cijenu benzina, kroz cijenu automobila i različitih auto djelova, kroz gume, ali i to je nedovoljno. Zbog toga su uveli vinjetu ili cestarinu. Ako voziš malo brže po “tvojoj” cesti, a oni to primjete, ukoliko imaš sreću, platit češ samo kaznu plus porez.
Iz tvog poreza, doprinosa i sl. grade se i stanovi. Iako si u toku svog radnog vijeka već platio jedan stan kroz razne oblike davanja, red je da barem redovito plaćaš stanarinu. Plaćaš i lift ukoliko imaš peh da postoji u tvojoj zgradi a ti živiš u prizemlju. O ostalim davanjima ne vrijedi ni razmisljati, ali na to što platiš računaj 20% poreza, minimalno. Ukoliko se voziš vlakom, autobusom, avionom plaćaš kartu iako su i ta sredstva prometa kupljena i iz tvog novca. Plaćaš svaki korak, metar ili kilometar. Sve je oporezovano. Prodaju ti i vodu koju nitko ne proizvodi, nego je stvara majka zemlja. I nju s porezom, dakako. Bez brige uskoro će na red doći i zrak.
Platio si asfaltiranje ulica s parkirališnim mjestima, ali trebaš platiti i parkiranje i to s porezom. Ako ti nadju auto bez plaćene parkirališne karte u najboljem slučaju dobit ćeš uplatnicu. Ukoliko ti dodje pauk vidjet ćeš da ima i gorih stvari od plačanja parkinga.
Mali si čovjek , ali si velika budala. Biraš one koji će ti derati kožu. Plaćaš ih da te kažnjavaju, da te kradu, da uživaju na tvoj račun i da ti - dele milostinju bez poreza.

________________________

Mića M. Tumarić
KRŠEVITI  

      Kršan čovek. Sangator i po. Taj je sve pre sobom rušio. Kao od šale, naš  premijer.

      Propisi za njega  ništa nisu značili. Kršio ih je sa lakoćom.  Što lično, što posredstvom saradnika. Ili policije.  Kad god je i hteo. Koliko je hteo.

      Prohte mu se, na primer, da promeni celu vladu. Ili da  otpusti  profesore fakulteta. Da najuri sve lekare! Tad su vrcali delovi ustava. Na sve četiri strane sveta. O zakonima i da ne govorim. Još ako je, daleko bilo, ljut.  Sačuvaj bože!

      Kršio i ljude. Bez pardona. Ako bi naišao na jačeg, pozivao je u pomoć vojsku i policiju. Redovni i rezervni sastav. Zato mu niko nije smeo stati na put. Taman posla!

      Neviđeni stručnjak. Za lomljenje kostiju.  Bunta. Svih vrsta otpora.  Kršio je datu reč. Obećanja. Skršio je na kraju  celu državu.

      Naš  kršni premijer. Krševiti.


Nama nisu potrebne vize. Odavno smo prešli sve granice.

We do not need visas. Long time ago we had overrides all borders.

Mića M. Tumarić


ŽIKIŠON I DANI SATIRE PLJEVLJA VAM PREDSTAVLJAJU HISTORIJU/
POVIJEST/ISTORIJU nagrade TIPAR...

2000. Bojan LJUBENOVIĆ

Zemlja nam je na raskrsnici. Narod samo što nije skrenuo!

Naš predsednik nikad ne ide na odmor. Ne može dopustiti da drugi nešto zabrljaju!

Razlika izmeću beogradskih i podgoričkih konobara je u tome što beogradski dođu!

Preživeo sam i ovu godinu. Kakva će to biografija biti!

Doživeli smo brodolom. Ušla nam je voda u uši!

Fudbalska reprezentacija Srbije danas neće igrati u najjačem sastavu jer su se standardni reprezentativci oporavili od povreda!

Neki ministri u srpskoj vladi nemaju fakultet. Ali zato imaju Univerzitet!

Čuli smo za stogodišnji rat. Ali za nas nijedan rekord nije nedostižan!

Platio sam lopovima da mi vrate automobil, jer se u Srbiji dobro dobrim vraća!

Razlika između bivše i sadašnje vlasti u Srbiji je u tome, je u tome... je u tome... Jebi ga, opet sam zaboravio!

Ko se na vreme sklonio u Skupštinu, izbegao je hapšenje!

Šta mi vredi što sam glup kada je to mesto u našoj vladi već popunjeno!

Demokratija nam je zakucala na vrata. Ali, nepoznatima ne otvaramo!

Naš predsednik je mudar, pošten i vredan... Ma, jeste li sigurni da je naš?!

Policajci su me ubacili u maricu, i odmah izveli nekoliko slobodnih udaraca!

To što mi ne znamo šta hoćemo ne znači da ne treba da imamo svoj poslanički klub!

Nismo osvojili vlast da bi krali, ali od sudbine se ne može pobeći!

________________________

PJESME/AFORIZMI/PRIČE

tipar

1999. Žarko ĐUROVIĆ

BALADA O PENDREKU

Kiša lije. Neka lije.
Pandur svoga sužnja bije.
Ovaj trgom širi dreku.
Moć je vlasti u pendreku!

Pendrek šara po plećima.
Pleća krhka. Šara mnogo.
Pendrek zveran, pogibeljan.
A ja sasvim iznemogo!

Pendrek puca - nema fola.
Telom širi mapu bola.
Nema priča izokola.
Prebiše me izokola.

Pendrek, pendrek. Vražje iće.
Lomi rame i rebriće.
Po glavurdi seje kvrge.
Prodisaću i na škrge!

Crnu priču pendrek zbori.
Crn mu zamah, crno lice.
Zaobada nesanice.

Uvek neku nečast sprema.
Pandur svoga sužnja lema.
Pendrek sužnju tantijema!

________________________


Okupljenima oko zajedničkog kazana, đavo je i vođa i glavni kuvar! 

Those who are gathered around joint cauldron, the devil is the leader and the main chef!

Borislav Mitrović


pera

© 2009 Petar Pismestrović - AUSTRIA


Pošto smo na marginama svetske ekonomije, za nas je kriza - marginalna! 

Having in mind that we are on the margins of the World economy, for us the crises is-marginalized!

Slobodan Žikić


Svet satire u satiri Sveta

Malcolm X

Aforizmi / Aphorisms:

A man who stands for nothing will fall for anything.
Čovjek koji se zalaže za ništa past će na bilo šta.

Be peaceful, be courteous, obey the law, respect everyone; but if someone puts his hand on you, send him to the cemetery.
Budi miran, budi uljudan, poštuj zakon, poštuj svakoga, ali ako netko stavi ruku na tebe, pošalji ga na groblje.

Education is the passport to the future, for tomorrow belongs to those who prepare for it today.
Obrazovanje je pasoš za budućnost, sutrašnjica pripada onima koji se pripremaju za to već danas.

I am for violence if non-violence means we continue postponing a solution to the American black man's problem just to avoid violence.
Ja sam za nasilje ako ne-nasilje znači da i dalje odlažemo rješenje za problem američkog crnog  čovjeka samo kako bi izbjegli nasilje.

I believe in a religion that believes in freedom. Any time I have to accept a religion that won't let me fight a battle for my people, I say to hell with that religion.
Ja vjerujem u religiju koja vjeruje u slobodu. Bilo kada da moram prihvatiti religiju koja  mi neće dozvoliti  da se borim za svoj narod, kažem da vrag nosi tu religiju.

I don't even call it violence when it's in self defense; I call it intelligence.
Ja to čak ne nazivam nasiljem kada je u samoodbrani; ja to zovem inteligencijom.

I'm for truth, no matter who tells it. I'm for justice, no matter who it's for or against.
Ja sam za istinu, bez obzira tko je govori.  Ja sam za pravdu, bez obzira tko je za ili protiv nje.

If you have no critics you'll likely have no success.
Ako te niko ne kritikuje, najvjerovatnije nemaš ni uspjeha.

If you're not ready to die for it, put the word 'freedom' out of your vocabulary.
Ako niste spremni umrijeti za nju, izbrišite riječ „sloboda“ iz vašeg rječnika.

In all our deeds, the proper value and respect for time determines success or failure.
U svim našim djelima, pravilnu vrijednost i poštovanje, vremenom, određuje uspjeh ili neuspjeh.

Nobody can give you freedom. Nobody can give you equality or justice or anything. If you're a man, you take it.
Niko ti ne može dati slobodu. Niko ti ne može dati jednakost ili pravdu za bilo šta. Ako si čovjek, uzećeš je.

Nonviolence is fine as long as it works.
Nenasilje je dobro sve dok funkcioniše.

Power in defense of freedom is greater than power in behalf of tyranny and oppression.
Snaga u obrani slobode veća je od sile koja se u koristi u ime tiranije i ugnjetavanja.

The future belongs to those who prepare for it today.
Budućnost pripada onima koji  je pripreme danas.

Truth is on the side of the oppressed.
Istina je na strani potlačenih.

Without education, you are not going anywhere in this world.
Bez obrazovanja nigdje nećeš stići u ovom svijetu.

You show me a capitalist, and I'll show you a bloodsucker.
Pokažite mi kapitalistu i ja ću vam pokazati krvopiju.

World satire in satire of the world

malcolm-x

Malcolm X
(1925-1966)

Malcolm X ili pravim imenom Malcolm Little rođen je u mjestu Omaha u saveznoj državi Nebraska 1925. godine. U Malcolmovom ranom djetinstvu obitelj se seli u Lansing u saveznu državu Michigan. Još dok je Malcolm bio dijete, oca su mu usmrtili bijeli rasisti jer je bio član udruga za poboljšanje života crnaca. Njegova smrt prikazana je kao nesretan slučaj, iako mu je glava bila odvojena od tijela. Kako Malcolmova majka nakon smrti muža nije mogla puno učiniti za sina, o njemu su se skrbili stariji brat i sestra. Malcolm je započeo život sitnog kriminalca. U dobi od 12 godina postao je štićenik Doma za nezbrinutu djecu države Michigan. Kada je napunio 17 godina pušten je iz doma. Potom se zaposlio u putničkom vlaku kao perač posuđa na putničkoj liniji iz Michigana ka Washingtonu, D.C. do New Yorka te nazad u Michigan. Kada je Malcolm stekao dovoljno novca, preselio se u New York kod rođaka. Uskoro je postao nasilnik, svodnik i diler drogom, kasnije i ovisnik. Postao je jedan od najopasnijih nasilnika na ulicama harlemskog podzemlja. Godine 1941. uhićen je i osuđen na deset godina zatvora zbog provale. Krađom se bavio kako bi mogao priskrbiti novac za drogu. Godine 1952. pušten je iz zatvora i nešto kasnije pridružio se pokretu Nacija islama (Nation of Islam).
Nedugo nakon što je postao član Nacije islama promijenio je svoje prezime u X. To je učinio u znak poštovanja prema svojim neznanim afričkim precima koji su dovedeni u Ameriku kao robovska radna snaga. Poslije toga otputovao je na hadždž u muslimanski sveti grad Meku. Nakon povratka u Sjedinjene Države odbacio je ideju da su svi bijeli ljudi đavoli, a što je ranije tvrdio i utemeljio vlastitu organizaciju nazvanu Organizacija Afro-američkog jedinstva. Po utemeljenju ove organizacije Malcolm X je promijenio svoje ime u El-Hajj Malik El-Shabbazz (El Hadž Malik El-Šabaz).
Godine 1965. Malcolm je smrtno ranjen dok je držao govor u New Yorku u kojem je kritizirao Elijah Muhammada. Malcolma su ubila tri muškarca za koje se ispostavilo da su članovi Nacije islama. Sva trojica su osuđena i zatvorena.

________________________

You're not supposed to be so blind with patriotism that you can't face reality. Wrong is wrong, no matter who says it.
Ne bi trebalo biti tako slijep s domoljubljem pa da se ne možete suočiti sa stvarnošću. Pogrešno je pogrešno, bez obzira tko to kaže.

An integrated cup of coffee isn't sufficient pay for four hundred years of slave labor.
Integrirana šoljica kafe nije dovoljna plaća za četiri stotine godina kao roblje.

You can't separate peace from freedom because no one can be at peace unless he has his freedom.
Ne možete odvojiti mir od slobode jer niko ne može imati mir sve dok ne bude imao slobodu.

You don't have to be a man to fight for freedom. All you have to do is to be an intelligent human being.
Ne morate biti čovjekom da bi se borili za slobodu. Sve što trebate biti je da budete inteligentno ljudsko biće.

Anytime you see someone more successful than you are, they are doing something you aren't.
Ako bilo kada vidiš nekoga da je uspješniji od tebe, taj drugi radi nešto što ti ne radiš.

History is a people's memory, and without a memory, man is demoted to the lower animals.
Historija je ljudsko sjećanje, a bez sjećanja čovjek je degradiran na niži oblik životinja.

________________________


To što nam je Srbija sve manja i manja, još jedan je dokaz da mi ne patimo od veličine.

The issue that Serbia is smaller and smaller is another proof that we are not suffering of the size.

Zoran T. Popović


Zlaticanin

© 2009 Zoran Zlatičanin - SERBIA


Naša tragedija je generacijski negovana i tu tradiciju nećemo izneveriti!

Our tragedy has been nourished through generations and that tradition we will not betray!

Zoran Matić Mazos


Milan Vlajković
KONKURS

I dođe taj dan. Dan odluke . Dan D - kako se to negde kaže ,sa kojim i od koga sve počinje iznova i do koga ničega ( kao da ) nije bilo. Dan izbora novog ( ženskog ) poglavice rezervata Da su normalni nikad ne bi bili tu, i momenat sučeljavanja tri kandidata oko osnovnih uslova konkursa : . talenat za kostim, muziku i igru i dodatnog : strategija razvoja rezervata . .
Pošto je ovaj rezervat sa Upravnim odborom, moćnim, ovaj reši da omogući predstavljanje potencijalnih kandidata, uz prisustvo publike, doduše ne glasačke mašinerije ali svakako mase čiju rekaciju, verbalnu i neverbalnu u odnosu na kandidate treba ispratiti, kao neki barometar koji će usmeriti UO da donese pravičnu i celishodnu odluku .
Predsednik UO svečano najavi prezentaciju kandidata za novog poglavicu rezervata, ukazujući kandidatima na protokol i pravila predstavljanja.
I tako sve poče .
Najpre se predstavi prvi, već prema stasu i glasu najjači kandidat, Japajajka.......I odmah, vrlo glasno i jasno predstavi sebe : - Ja sam lepa, najlepša, meni se svi dive, ja sam fenomenalno talentovana za kostim, moj minjak je najkraći, od žerseja, kupljen u Sekond hendu u prestonici i nisam kao neke namiguše, koje neću da imenujem samo ću da ih pogledam.....pa ovo ''pogledam'' naglasi prestoničkim akcentom...
Predsednik UO, imao se utisak, želeo je da spreči manipulaciju masom od strane ovog kandidata, ali uplašen njegovom moći, bi namah mrtav , napravi grimasu i ostavi Japajajki da nastavi.
- Ja sam, kao što sam rekla, fenomenalno obučena, moćna,meni se svi dive, o meni se pišu mitovi i legende, i ovde pristune persone nemaju šta da traže kada sam ja u pitanju. I u Savetu mudraca imam sve veze, mene svi znaju, mene svi vole, ja sam moćna, fenomenalno obučena, moj kostim je dva to tri broja manji od prosečnog, na meni se sve vidi, nema šta da se sumnja, krije, kao kod ponekih.. - Ja sam prošla sve kurseve krojenja i šivenja, moj spisak je podugačak....
Što se tiče muzike, ja svečano, pod materijalnom, moralnom i krivičnom odgovornošću izjavljujem da ne znam ko su Stoja, Lepa Brena, Beki Bekić...ja znam samo za hevi metal, u prestonici ne propuštam koncerte, i nisam kao poneke koje i ne znaju da igraju . Moje šljokice ne može da opiše ni Milka Babović a piruete i piruetice ni Milojko Pantić - sigurnost ovog kandidata potopi konkurenciju.
Doduše strategiju ovaj kandidat ne pomenu ..a i zašto bi...Kome i treba strategija kada su prethodno pobrojani talenti tako sklopljeni trijumfalno....
Predsednik UO fasciniran ovim kandidatom, imao se utisak, pokuša da napravi logičnu intervenciju, da ga obuzda.. Ali.... Bez sumnji u sposobnosti i talente ovog kandidata reče : - Posle ovog elaboriranja , mislim da ostala dva kandidata nemaju šta da traže. Ako vas kao najfenomenalnije obučenu i talentovanu za kostim, i ostalo, ne primimo i imenujemo za poglavicu propali smo..Ali pošto smo demokratični i u izboru transparentni, reda radi, neka se oglase i ostala dva kandidata .
Na scenu stupi drugi kandidat . Malo proključao zbog trijumfalnog predstavljanja prethodnog kandidata, smognu snage i predstavi se.
- Ništa nije tačno od onog što je rekao prethodni
kandidat, persona koja ne može da mi bude takmac ni u čemu, kojoj ja ne bih dozvolila niti vodu da mi nosi. Zna li persona iz koje sam ja ulice. ? .Iz ulice koja je pojam u plemenu za kostim . Žersej - ko li još to nosi ? . Znaju li moje protivkandidatkinje koliko ja ormana imam, koliko kompleta, od koliko boja . Pa kad ih složim - kako me samo neki u plemenu sačekaju ujutro i daju komplimente ...koji se samo nama iz naše ulice daju..Sekond hend -moja protivkandidatkinja se oblači u jednom, ja u nekoliko.A kod Kineza ? - samo da je pitam kad je zadnji put ušla kod njih. I ništa drugo ..I koliko moji kompleti nisu više po nekoliko broja veći, već koliko su se kraći i manji...Kako sam sa njima zanela i neke Indijance iz drugih rezervata . .Da ih imenujem ? A perle, manistra, kaiševe...... ko ih još nosi osim mene ?.
Što se tiče muzike tu sam glavna . Vrlo poznata ..Pa Stoja će još malo da nosi moje ime... A što se tiče hevi metala - to može da sluša samo neko ko se ne razume u muziku...Uostalom ta muzika i nije na našem indijanskom, pa mogu da zamislim šta samo i kako moja protivkandidatkinja sluša ono što se ne razume... A kod Stoje - sve na našem jeziku, razumljivo, razumljivo i za malo dete ...A kad ja zavrtim čoček cenjena komisijo - kakve vaše piruete, akslovi. I Glavni poglavica ima da padne na d.... kad mu ja ....- kandidat se unese u ulogu i za malo da uguši predsednika UO .
- A Strategija razvoja rezervata ? - nastavi ovaj kandidat - da li vi znate da moji ponovo dolaze i da je samo pitanje dana kada ću ja da zasednem i vaš UO raznesem u komade..I tada ću da napravim s v o j u Strategiju i sve ću da vas ugasim.... I to vrlo transparentno, da se čudite šta vas je snašlo !
A onda bi gusto..
Iznenada, bez prethodne najave i mimo protokola, skoči, po očekivanju kandidat sa najmanje šansi za prijem, pa skresa svima : - Jaoooooo, samo da vam dođem, pa da vidite šta su kostim, igra i muzika...Ostale bi vi obe bez kostima, za igranku ne bi vam ni palo na pamet....a strategija bi moja bila vama svima noćna mora...Samo da vam dođem, samo da vam dođem !! - odzvanjalo je prostorijama vigvama u kome je zasedao UO i kandidati za poglavice izlagali svoj program i svoje kvalitete .
Skoči i Predsednik UO u pokušaju da smiri strasti, razbesnele kandidate za poglavicu, stalno uzvikujući : - Mir..mir....Jao šta nam bi...Koja je ovo sreća za nas, koja je ovo sreća - kako li samo imamo dobre kandidate, kako bi bilo dobro da vas sve primimo ... koji bi to napredak bio ....pa,pa... mucao je - .možda da izaberemo jednog poglavicu i njegova dva zamenika ...koja je ovo sreća, koji je ovo talenat naših kandidatk.... - sve je pokušavao jadni presednik UO..
- Ko bre da mi bira zamenika, koja je tome od ove dve odavde prisutne dostojna ? - grmele su istovetnim tekstom sve tri kandidatkinje za poglavicu...
Epilog cele priče - naivni čitaoče . Gde se ovako bira poglavica danas ? Pa nigde ... Sve se to kuva tamo negde van rezervata, ama to je već i skuvano , i sve je ovo gubljenje vremena i ...... Ovo što ste gledali, shvatite kao zabavu mase i nikako drugačije . .
A vi, Indijanci, pripremite se da kusate šta ste zaslužili .........



Kad će to globalno otopljavanje, da više ne pada sneg kad god nismo spremni!

When this global warming will start finally to avoid having snow falling down when we are not ready!

Slobodan Žikić


julian

© 2009 Julian Pena Pai - ROMANIA

otas2

© 2009 Nikola Otaš - SERBIA


Izgleda da je Vođa ranije bio šinter. Tretira nas kao pse!

Looks like that our leader was fleecer. He treats us as dogs!

Vasil Tolevski


Elvis Huremović
Ona i on

Kako je svijeta i vijeka, uvijek je ona i on. Može se dunjaluk mali milion puta prevernuti i okrenuti ovako ili onako ali u svemu će vazda biti ona i on, doduše ne baš uvijek jer u nekim malo više papanskijim mjestima su on i ona, jebiga. Životna reprodukcija ne može bez tog jedinstvenog sklopa sačinjenog od ona i on, bilo da je riječ o umjetnoj vrsti reprodukcije poznatijoj kao oplodnja (kad čujem ovu riječ, odmah se nekako osjećam kao student veterine na praksi). Kako god ništa ne može proći ili nastati bez ovo dvoje, primjera je puna Bosna i Hercegovina a kamo li čitav svijet. Helem, ima jedno ona i on koje je plaho čudno. Ona bi njega poznatijeg kao on handrila kad njoj je ćejf, pa se tako ona ovom on ne javlja danima ma ne mari ni stotinke a kamo li sekunde za njim čak mu i neke ofirne folove prosipa u vezi s tim nemarenjem koje bi i djeca predškolskog uzrasta skontala. Samo nije ni on budala, shvatio je ubrzo koliko je sati pa mu vala svejedno hoće li ona se javiti sad ili nakon cijele vječnosti. I tako taj sklop nekako devera evo ima poduže vremena. Al' nema veze zbog deverancije sve dok to nešto fercera ovako ili onako. Samo, zanimljivo je kako se od početka on skoro pa non stop pecao na ono što čini ona, te je zbog toga često puta bivao bolesno nervozan i još svašta nešto al' šta se može kako postoji ova svjetska ploha ili lopta, oni što dolaze iz grupacije on su išli za onima što dolaze iz grupacije ona. Još kad bi se sve završavalo na to išli, bilo bi super. Međutim još hiljadu i jedan belaj se na to išli nadoveže al' baš uvijek. Neki vele da je to otkako je Adema i Have, a po nekima je tako još od silaska majmuna sa grane. Ona očito ne zna šta bi a on još očitije nestrpljiv i kroz svu tu zbrku nestrpljenja i nervoze svakodnevno postaje hladan kao bijelo vino pomiješano sa mineralnom vodom a opet vrlo brzo iz takvog stanja zna preći u stanje neke šljivovice od pedeset i mali kusur stepeni spravljene na nekom ovdašnjem kazanu. Uglavnom, zbrka i frka na sve strane a šta i očekivati drugo u ovoj našoj morem i rijekama omeđenoj, livadama i planinama popunjenoj BiH. Ovdje ništa ne može biti normalno, zašto bi onda sklop poznatiji kao ona i on bio pomilovan te bosansko-hercegovačke svakodnevnice. Što bi svega vam ona i on bili pošteđeni najgluplje sačinjenog mirovnog sporazuma na Zemlji – Dejtonskog, red je vala da i njiha zakači. Kad ne cvjetaju ruže gomili ovih što bivstvuju među ovim rijekama, u planinama, na livadama i čemu sve ne, ne vidim razloga da i njima dvome bude lijepo. I njih je taj opaki virus, opakiji i od „hrk, hrk gripe“ poznatiji kao Dejtonitis uzeo pod svoje i redovno ih šamara. Zašto da i njima ne skoči na nos pronevjera novca oko pravljenja kojekakvih autoputeva po BiH, što im se ne bi problem nezaposlenosti i salonske politike navalio na leđa, šta su oni bolji od ostalih u gomili. Što i njih ne bi handrio neki bivši švercer visokoluksuzne duhanske robe, što i oni od takvih ne bi dobijali povišen holesterol ili se upisivali na listu novih dijabetičara i još svašta nešto. Kako je dunjaluka sve je do njiha, tačnije do ona i on al' nužda zakon mijenja pa neka dunjaluk okači svoje mačku o rep jer otkako je „Dejtona“ sve je do njega, a samim tim i njih dvoje bez obzira na redoslijed su pod ingerencijama „Dejtona“ čak ih ponekad i gdin. „Visoki“ iz Europe dohvati.

P.S. Pitam se, da li sam ikad išta čudnije napisao!? Ne sjećam se. Haman sam negdje pokupio Dejtonitis!


Tajkuni razgrabiše najbolje parcele. I ja sam jednu rezervisao – na groblju. 

Tycoons graps all the best lots. I have also allocated one – at the cemetery.

Đura Šefer Sremac 


NIKola Č. Pešić
ISPRAVKA 

     U prošlom broju sam ljude šezdesetih godina, koji su nakon nakaradne privatizacije ostali bez posla i našli se na ulicu, nazvao kolateralnom štetom. Tada nisam ni slutio da će predsednik države  na nacionalnoj televiziji, odgovarajući na pitanja građana, izjaviti da mu je tih ljudi iskreno veoma žao, jer su u stvari oni žrtve tranzicije.

     Molim da se ova greška ispravi, te da se svi ljudi koji se prepoznaju ne osećaju više kao kolateralna šteta, već kao prave žrtve tranzicije, koje predsednik iskreno žali.

     Ako im je to za utehu!? 

IZBORI 

     Oduvek sam se pitao, kako su ovi došli na vlast!? Ko je to za njih glasao?!

     Mogao bih da razumem sve one koji imaju obezbeđen državni posao. Nekako je i logično da ih glasaju. Od njih žive. Ali nikako ne mogu da shvatim i razumem ljude, onu bedu, uličare, besposličare, pa čak ni studente i penzionere. Zašto su baš njih glasali ?!  

     I zašto, odmah nakon glasanja, ti isti ljudi počnu da kukaju kako ovi što su izabrani ne valjaju. Te oni su svi kriminalci, lopovi, neznalice isl. Pa, dragi moji, tražili ste – gladujte! –rekao bi ironičar.   

     Ja sam oduvek glasao za opoziciju. I nikada nisam pogrešio. Niti se pokajao. Znao sam i šta mogu da očekujem.

     Ništa ! 


 Političari, da nemaju praznu glavu - ne bi bili iznad nas.

Politicians would not be above us- if they do not have empty head.

Abdurahman Halilović Ahil


Jasmina Šikić
MA, NEMA VEZE

D, znas za mоj slučaj. Onaj od subote. Ne radi mi fiksni telefon.

Juče, ustanem iz kreveta,  I mimo običaja odmah za slusalicu.

Nista, telefon ni da bekne, ma da bar zašušti, da znam da je živ.. Ćuti on, ćutim ja.

Sednem ja tako sama, da pijem kafu, uzmem dva tri srka, kao opuštena sam, jutro je praznično, zapalim cigaretu I kao odsutno otpušujem onaj dim od sebe….

Onda tako pritajena skočim odjednom, maznem rukom telefon, prstom odmah u zeleno dugme. Aha, da ga iznenadim!

Muk. Ćuti. Zna me, zna da nisam mirna, ako ga jos neki put ne probam.

Ma, bataliću, praznici su, koga sad da zovem da ‘opravlja, opušteno. Nisam neki telefondžija, a ima ovaj mobilni…

Pada veče, peglam košulju za posao. Pevušim neki refren koji sam čula prethodno na TV-u.

Soba je spavaća, pa gledam preko daske za peglanje u zid. Baš kad sam htela malo da uglačam oko kragne, nešto mi zagolica oko.

Telefon. Moj gluvo-nemi telefon na bazi za punjenje.

Namerno je tu ištrčao, da me opet nervira.

Podignem peglu uspravno na dasku, smanjim na “svileni”, okačim košulju na ofinger, krenem ka plakaru, a onda hop!

Levom uhvtim slušalicu, desnom brzo na zeleno!

Ništa, gluvo kao u praznom podrumu.

E, sad je dosta. Odem u špajz, uzmem pribor za “operaciju“, klješta, šavciger, makaze i sveću.

Isečem kabl na dva mesta, ogulim žice i isprevezujem ih u više kombinacija.

Ma neće ni da pisne. Ćuti, kao da se zarekao.

Odustajem. Idem da legnem, kasno je, o Ovome ću misliti sutra...

----

Na poslu sam. Zvoni moj mobilni.

-Ćao mama, da doći ću oko šest.

Šta ne radi?

-Ne radi centrala u celom kraju, popravljaju sada.

-Aha, da, da, shvatam. Ma ne, ne brinem, mama. Nemoj da me zoveš na kućni, zvaću ja tebe sa mobilnog.

Ja sam moj sinoć popravila, mislim se.


Nismo mi lud narod. Bili smo zbunjeni kada smo tako mislili.

We are not crazy people. We were confused when we were thinking like that.

  Peko Laličić


Živojin Denčić
OBEZMUĐIVANJE SUDSTVA

            U ovoj godini se na celoj kugli zemaljskoj slavi 200 godina od Darvinovog rođenja i 150 godina od pojave njegovog revolucionarnog naučnog dela ''Postanak sveta''. Ova 2009. godina Darvinovog i darvinističkog jubileja kod nas nije prošla bez prigodnog obeležavanja. Ponovo je objavljeno delo ''Postanak sveta'', u SANU je u februaru održan jednodnevni skup o značaju teorije evolucije, a u Prirodnjačkom muzeju dva predavanja koja su odgovarala na pitanje : ''Da li su dinosaurusi ikada bili inspiracija Čarlsu Darvinu i da li postoji veza između ovih džinova prošlosti i ovog diva u nauci?'' Darvin koji je formulisao teoriju evolucije kao ''genealošku vezu svih organizama'', u ''Postanku sveta'', o seksualnoj selekciji piše i ovo: ''Muškarac je hrabriji, borbeniji i energičniji od žene i njegov je um inventivniji.'' U kasnijem delu ''Poreklo čoveka'' (1871), Darvin piše da žene imaju od muškaraca veću ''moć intuicije, brzog opažanja i možda ponašanja(...) sposobnosti koje su karakteristične za niže rase, a time i za prošle i niže stadijume civilizacije.'' Naučnik je, očigledno, prisvojio konzervativni stav svoje, viktorijanke epohe o odnosu polova.

            Na zabludama velikog naučnika na periferiji njegovog dela, svoj svetonazor izgradiće najpre sociobiologija, a zatim i evoluciona psihologija. Evolucioni psiholozi osnovnu razliku medju polovima, iz koje potom izvode sva ostala razlikovanja, nalaze u hormonima, u tome što je muškarac uvek spreman na oplodnju, a žena samo jednom mesečno. Sve varijante odnosa izmedju muškarca i žene, mužjaka i ženke, oni svode na jedan jedini oblik, koji univerzalizuju.

            Robert Rajt ide čak dotle da, u jednom tekstu iz 1995, smatra kako je pravni sistem demokratskih država, zasnovan na ravnopravnosti polova, nepravedan, i da ga treba menjati u skladu sa ''evolucijom ograničenim razlikama medju polovima''. Smatrajući da se žene i muškarci toliko razlikuju da ono što za muškarca predstavlja normalnu seksualnost, za ženu predstavlja traumatičnu. Rajt bi drastično da ublaži zločin silovanja.

      Fundametalistički evolucionisti smatraju da je isključivo prirodna selekcija sredstvo modifikacije. U poslednjem napisanom predgovoru za ''Poreklo vrsta'', Darvin kaže: ''Uveren sam da je prirodna selekcija osnovno, ali ne jedino, sredstvo modifikacije.''

      Kod iznetog, Dravin nije imao u vidu rezultate koje je postigla Snežana Malović, koja će ući u istoriju kao reformator srpskog pravosudja, kao prva žena ministar pravde. U italijanskom parlamentu u Rimu uručena joj je nagrada ''Djanfranko Merli'' uptavo zbog uskladjivanja pravosudja sa standardima Evropske unije. Kao najmladji ministar srpske vlade ovu nagradu je i zaslužila. U dotrajalom pravosudnom sidtemu uspela je da sve promeni i omogući gradjanima da brže dodju do pravde koja im je do sada onemogućena.

       U Vrhovni kasacioni sud izabrano je 16 žena sudija i 8 muškaraca sudija. Apelacioni sud u Beogradu ima 83 žena sudija i 19 muškaraca sudija. Za sudije Višeh suda u Beogradu izabrano je 26 žena sudija i 32 muškaraca, a za sudije Prvog osnovnog suda u Beogradu izabrano je ukupno 192 sudije, od toga 160 žena i 32 muškaraca, dok je za sudije Drugog osnovnog suda u Beogradu izabrano 32 sudije, od toga 28 žena i čak 4 muškaraca. Za sudije Višeg suda u Valjevu od 8 izabranih sudija 6 su žene i 2 muškarca, a u Osnovnom sudu u Valjevu od 34 sudija 21 žena i čak 13 muškaraca. Za sudije Višeg suda u Zaječaru od 8 sudija 6 su žene i 2 muškarca. Za sudije Osnovnog suda u Zaječaru izbrano je 18 žena i 3 muškarca. Za sudije Višeg suda u Negotinu izabrani su 5 žena i 3 mušlarca, dok je za sudije Osnovnog suda u Negotinu izabrano 11 žena i 1 muškarac. Za sudije Višeg sud au Požarevcu izabrane su 7 žena i 2 muškarca. Za sudije Osnovnog suda u Požarevcu od ukupno 30 30 sudija 20 su žene i 10 muškaraca, dok je za sudije Višeg suda u Smederevu izabrano 4 žena i 4 muškaraca, a za sudije Osnovnog suda u Smederevu 15 žena i 7 muškaraca. Za sudije Višeg suda u Šapcu izabrano je 4 žena i 4 muškaraca. Za Osnovni sud u Loznici izabrano je 11 žena sudija i 6 muškaraca sudija, dok je za sudije Osnovnog suda u Šapcu izabrano 18 žena i 9 muškaraca.

      Područje Apelacionog suda i Kragujevcu je pokriveno na sličan način, jer je za sudije Apelacionog suda u Kragujevcu izabrano 47 sudija  od toga 29 žena i čak 18 muškaraca, za sudije Višeg suda u Jagodini za sudije je izabrano 5 žena i 3 muškarca, a za sudije Osnovnog suda u Paraćinu od 2o sudija 16 žena i 4 mukaraca, a dalje ćemo nabrajati naknadno, jer se već čuju komentari u narodu, u čije ime se donose presude: ''Jebeš sudije koji nemaju muda'', kao i da je ''Pravosudje sudeći po broju žena sudija u menopauzi''. Stručni pak komentari imaju stav da je sudstvo kastrirano, te da je Venecijanka komisija napravila takvu mrežu sudova do kojih ne možemo doći ni gondolama. 


Poslanici su čudna vrsta. Nemožeš ih uhvatiti ni za glavu ni za rep/rezentaciju.  

Member of Parliament are strange breed.  You can not take them for their head and either for their tai (representation)... (comment: in Serbian „rep/rezentacija“ is representation (money which they receive for doing nothing) and tail/presentation).

Đorđe Latinović 


srdjan

© 2009 Srđan Jovanović - SERBIA


Traži se sekretarica koja govori strane jezike, radi na kompjuteru, vozi auto, lepo izgleda. I koja je pobegla iz firme s novcem iz sefa. 

We are hiring female secretary who speaks foreign languages, works on computer, drives a car, good looking. And the one who escaped from the firm with the money from the vault.

Aleksandar Čotrić


*S*

*T*

*I*

*L*

*SKA *

*IGRA*

*Srećna*ova*

*Srećna * nova!*

*Srećna*ova*u*ovoj!*

*Srećna*nova*u*novoj!*

*Srećna *ova*u * novoj!*

*Srećna *nova * u *  ovoj!*

*Srećna * jedna*u* drugoj!*

*Srećna * druga * u * prvoj!*

*Srećna **jedna***u *** dve!*

*Srećne ** dve *** u **  jednoj!*

*Srećna ** ova*i*nova*u ** ovoj!*

*Srećna * ova * i * nova * u * novoj!*

* Srećna * ova i nova u ovoj i * novoj! *

*Srećne * četiri * u * jednoj * tekućoj!*

*Srećno*vreme*je*proteklo*iza*nas!*

*Srećno * vreme * je * ispred * nas!*

*Sreća*je*sada*i*ovde*varalica.*

*Za*sreću*ne*treba*mnogo.*

*A*nekad*čak*ni*malo.*

*I*

*l*

*i*

*ja*

*Marković* 

***

Katarina Kiković Jović
RAZMENA

Maloproja
usputna zabava
velikog trgovca
Akcija uvek traje
Izvolite:
na komad osmeh i suza
na parče duša i san
na gram miomiris i smrad
kupiš na nevidjeno upakovano
prodaš na vidjeno otpakovano
ili staviš u vitrinu
da se nadje u dokolici
........
Veliki poslovi
nisu za male ljude
nemaju da plate
kad izadje
“total“
........
Oduvek je tako bilo:
trgovac - trguje
darovatelj -daruje.

PSI

Psi razni
laju,
mira nam ne daju
piskave pudle
i ostale rudle
zlatni retriveri
i sa njima iveri
ćosavi, čupavi
pametni i tupavi
trkači i šetači
okati, repati,
zubati
mlečnim zubima ,
snažnim očnjacima,
sa brinjicom i balom,
mašnicom i šnalom
psi laju i ne daju
mimo hoda da hodamo
laju i ne znaju
što muk slova često
lajavi lavež nadlajava
....
Psi laju što vetar nosi
ovu pesmicu da prkosi.

NAKON VAŠARA

Na vašaru taštine
ništa sem prašine
zahvati pa baci
po sred po faci
Oh, kako vam stoji
bluza u toj boji
/a u stvari čuči
ko opera u Guči/
Oh, kosa vam divota
/menjaj frizera skota/
Oh,osmeh vam blista
/ko sluzava glista/
Oh, stihovi vam klize
/ko crv što gamiže/
Oh, talenat vam je takav
/poljubiš me u lakat/
Oh, dragulj se u vama krije
/za nokat mi nije/
I sve je u vas slatko
I trajaće vam kratko
Umij lice, ruke
Spasi se od bruke
Operi se u vodi
Da istina se rodi
U ogledalu uma
Van prašnjavog druma.

***

Ernest Bučinski Erni
ŠALJICA TUGE

(moderna poezija Bosanske Krajine)

Popiću još jednu šaljicu tuge,
Isprazniću je u jednom jedinom cugu,
Neka me razori gorak ukus muke,
I potopi moju posljednju lađu
Na domaku spasonosne luke.

Luke koja je srušena
prije no što sam i krenuo ka njoj,
A mislio sam da je vječna
i da se nikad potopitii neće.

Zajebo sam se!
Slabo sam ocijenio kvalitet njene gradnje,
Jebi ga, nije je gradio Integral Ingenjering.

Eh, a mogla je pričekati da stignem,
Pa da se srušimo zajedno,
Ona sa mnom davljenikom,
Ja sa njom utopljenicom.

Oj, živote, idiote!

Evo sada pijem šaljicu posnoga mora,
Davim se, a plivati znam,
Ma jebeš davljenje, ipak ću ja otplivat na obalu...

Jer, plivanje po hladnim morskim valima
Ne prija mojim mokraćnim kanalima!

***

Petar Pismestrović
Agonija

Zima je obgrlila zemlju
Puca kamen, puca drvo
Studen stišće svojim ledenim zubima

Hladnoća se kao zmija
Obavija oko gola tijela
Peče, žeže, pali

Dah se ledi na usnama
Suze kao ledene špekule
padaju niz crvene obraze

Ptica se smrzla u letu
Tresnula mrtvim krilima
O zamrznutu snježnu ledinu

Sunce se nemoćno kezi
Duga sjena prati umoran korak
Škripi snijeg kao rasušeni brod

Kad ce proći ova agonija
Kakav bi užas bio ledeno doba

***

Borislav Mitrović
LJUDI BEZ MORALA

Dobar satiričar piše,
o istini koja boli
pa u svoje pjesme stavlja,
i one koje ne voli.

Šta će lopuže u pjesmi?
Ne trebaju ni u šali.
Osmijesi s naših lica,
zbog njih su davno nestali.

Kako da u pjesmu pustim,
primitivce i fukare
stihove će da ukradu,
i sve rime da pokvare!

Ne,neću da ih pominjem,
to ni pjesma ne bi dala
istina nikad ne boli,
sitne duše bez...morala!

*** 

Dr.Stevan Kojić
EPIGRAMI:

Privatizacija
Ostanite svi na svojim mestima
Ovo je državna akcija
Ništa vam se neće desiti
U toku je privatizacija.

Pobednici pišu istoriju
Pružili smo otpor agresoru
to im je velika škola
oko pobede smo se dogovorili
pišemo istoriju po pola.

Graditelji
Izgradiće nam novo društvo
novca ne sme da fali
izvođače su poštene našli
lep su im procenat dali.

Obogaćeni čovek
Ne plašite se osiromašene municije
tu je stvar jasna od početka
ne umire se toliko od radijacije
koliko se umire od metka.

Prijateljstvo
Čovek je šutnuo psa
pas je ujeo čoveka
to najbolje prijateljstvo
traje od pamtiveka.
 
Balkanci
Kad god se posvađamo
mi Balkanci dobro znamo
posle rata mir dolazi
važno je da se ispucamo.

Zakonska težina
Godinama pod njima
izdišemo u mukama
teški su jer su im
zakoni u rukama

Skok
Znam da je teško al probaj
neće te boleti dovek
muško si, skoči sa vlasti
budi bar jednom čovek.


U životu je bitno naučiti pravovremeno zatvarati vrata, usta i patent-zatvarač.

In life is essential to learn right on time to close the door, mouth and the zipper.

Dražen Jergović


zlaticanin_cartoon

iskar1

© 2009 Ismail Kar ISKOC - TURKEY

© 2009 Zoran Zlatičanin - SERBIA


Napaćenom narodu omča oko vrata je kao pojas za spasavanje.

For the people who suffers the loop around the neck is like life-belt.

Rade Đergović


Poštovani,
Obaveštavamo vas da se najstariji humorističko-satirični list "JEŽ" ponovo može naći na kioscima, a pokrenuto je i elektronsko izdanje "Ježa" na adresi: www.ejez.co.cc . Na ovoj adresi su postavljeni i prethodni brojevi.
Srdačni pozdrav, redakcija JEŽ-a.

novi.jez

www.ejez.co.cc


Ja nisam učestvovao u građanskom ratu. Uvek kada je neko narodno veselje, ja budem sprečen.

I did not participated within civil war. Every time when there is people joy, something stops me.

Zoran T. Popović


cartoon-m

celik2009

© 2009 Goran Ćeličanin Čelik - SERBIA


kovacevic

Dušan Kovačević: Život piše, niko ne čita

U godini koja je za nama, Zvezdara teatar obeležio je 25 godina postojanja, predstava “Generalna proba samoubistva” pokupila je nagrade na gotovo svim festivalima na kojima je učestvovala, film “Sveti Georgije ubiva aždahu” postao je naš ovogodišnji kandidat za Oskara, objavljeno je treće izdanje knjige “Dvadeset srpskih podela”, a Dušan Kovačević izabran je za redovnog člana SANU. Tako je pisac koji prepisuje život, predviđa vreme i piše od kako se brije, postao treći dramatičar u istoriji akademije koji je ušao u ovu instituciju.

U razgovoru za “Novosti”, autor antologijskih crnih komedija o našoj zbilji, naravima i mentalitetu, “prelistava” još jednu godinu koju smo potrošili.

* Po čemu bi ljudi u zemlji u kojoj je, kako kažete, lako skočiti s mosta, gde se laže na tone i na kilometre, a smeh ostaje kao jedina odbrana od svega, mogli da pamte 2009?

- Ako ste u nekim “ozbiljnim godinama”, pa se nadate još nekom lepom proleću i letu, onda je 2009. bila godina beznađa, depresije, očaja..., a ako ste znatno mlađi, pa ste ovih dana prvi put prešli granicu i izašli iz 17-godišnje robije, 2009. će vam ostati u sećanju kao olakšanje i nada da će se neke druge “robijaške” obaveze ukinuti. Kad već pričamo o ukidanju viza, bar što se mene tiče, imam osećaj da treba da se radujem, jer su mi saopštili da sam bio pogrešno osuđen na 17 godina zatvora, ali je, nepravda, ipak ispravljena, i sad sam slobodan, mogu da živim i putujem kao oni koji su me držali u tamnici ... Iz priča starijih ljudi znam da čovek noću, u gluvo doba, kad prolazi pored groblja, peva iz sveg glasa. Sve u svemu, nadam se da će redovi na mostovima za skokove u vodu nestati, i da će mnogi očajni pokušati da rešenje problema pronađu na nekom drugom mestu. To, naravno, nije dobro za jednu zemlju, ali je dobro za jednog čoveka. A dva dobra je teško sastaviti.

* Ko bi za nas bio najbolji Deda Mraz?

- Posle izvesnih godina nepristojno je verovati u Deda Mraza, izuzev ako vam ništa drugo ne preostaje, pa vam je kočijaš irvasovih sanki jedina nada. Jer, od kraja Drugog svetskog rata, pa do dana današnjeg, imali smo raznorazne Deda Mrazove, u likovima predsednika nebrojenih država u kojima smo živeli. I svi su nam obećavali da će sledeća godina biti ona o kojoj smo “sanjali”. Kad pojedemo paketiće, od obećanja ostane samo - mraz.

* Obećali ste da više nećete “dosoljavati” pesimizam na već postojeći, a ovih dana opet čitamo vaš “antologijski izbor” srpskih podela. Da li je suviše optimistički nadati se da do novih deoba neće doći, i da ovu knjigu nećete opet dopisivati?

- Podele su jedna vrsta naše “nacionalne zabave”, bez kojih bismo se osećali poprilično bezvoljno, depresivno, neborbeno, sa prvim znacima da bismo mogli da atrofiramo kako na duhovnom, tako i na fizičkom planu. Zamislite da godinu dana živimo bez svađa, uvreda, pretnji, psovki..., da se samo osmehujemo, pozdravljamo bez pogleda ispod spuštenih obrva kao puškarnica, da poštujemo tuđe mišljenje uz blago izvinjenje da i vi imate svoje, da ne rušimo grad kad se podeljeni nađemo na megdanu, da se oko najbitnijih pitanja o sudbini zemlje dogovorimo sa najmanje ličnih interesa, kakva bi to zemlja bila, i šta bi od nas ostalo za desetak godina? Bili bismo - Švajcarska. A kako se živi u Švajcarskoj, o tome bolje da ne pričamo, jer ćemo se ponovo posvađati... Pa, tamo, ne smeš da se tuširaš posle devet uveče. Ni subotom.

* Možete li da izdvojite najveći srpski apsurd?

- Da smo relativno živi, posle svega što nam se događalo u poslednjih dvadeset godina. Malo li je?

* Ulazeći u SANU, rekli ste da imate posebno poštovanje prema Steriji Popoviću. Da li vašu bliskost sa Sterijom treba tražiti u činjenici što je bio prvi srpski dramatičar koji je istorijsku zbilju pretvorio u komičnu igru?

- Sterijini “Rodoljupci” su postament priče o našim podelama, naravima, presvlačenjima, lažima, patriotizmu iz interesa, jednom rečju, Sterija je u svome obraćanju “narodnim prvacima” ispisao rečenice koje se ponavljaju iz dana u dan, svake godine na svakom mestu, u svakoj prilici, samo sa nešto izmenjenim imenima. Da je sve to napisao kao dramu, niko ga ne bi ozbiljno shvatio, jer mi ne podnosimo “naravoučenija” koja se saopštavaju strogim, sudijskim glasom.

* Sterija je naša politička “presvlačenja” nazvao “političnom kolerom”, predvideo mrak koji će se dogoditi, i nije pogrešio?

- Bavljenje politikom na Balkanu je, izgleda, atletska disciplina poznata kao “trčanje u mestu”. Od Sterijinog vremena, pa do danas, šta se suštinski promenilo u političkom životu našeg naroda? Da li je manje svađa, da li je manje podvala, da li je manje “neprimetnog” političkog nasilja, da li je država definisana, šta se danas događa u Vojvodini, kao što je osnova priče u već pomenutim “Rodoljupcima”. Život u zemlji Srbiji je za inspiraciju piscima dragocen, raskošan, markesovski nadrealan, ali za ljude običnih profesija u borbi za golo preživljavanje, svrstava se u red “teških drama”, kojih u literaturi nemamo baš previše, jer ih bolje živimo i gledamo, svakodnevno.

* Podnaslov vaše poslednje drame je “Malo gorka komedija o laži”. Zašto nam se stalno događa nešto “čemu se nadali nismo”?

- Koliko nas je puta iznenadio sneg u januaru, poplave u proleće, štrajkovi kad ljudi ne prime platu po dve godine, slab odziv tokom bilo kojih izbora, nasilje “ničim izazvano”, nemoć države da se uvede red u život građana koji je izdržavaju, odumiranje naroda - smanjena gradnja kuća zarad grobnih mesta... Bez obzira koliko se trudio da napišem “stilizovanu komediju”, kao što je “Generalna proba samoubistva”, uvek se dogodi da se na kraju komad igra kao, skoro, dokumentarna, realistička drama.

* Mihiz je govorio da je većina vaših komada napisana iz čiste opsesije. Šta, zapravo, čini vašu opsesivnost?

- Nemoć da sam sebi objasnim zašto se zbog gluposti nerviram do razbolevanja, kad već znam, na osnovu iskustva od pre dvadeset-trideset godina, da će glupost proći, da je glupost ponižavajuća za ozbiljno razmišljanje, da je vredno pažnje samo ono što je od pamtiveka ljudski problem, i što je svrstano u tih nekoliko velikih literarnih tema, kao što su smrt, bolest, ljubav... Međutim, čovek ne bi bio to što jeste, i ovaj svet ne bi bio ovako naglavačke postavljen, kad bi đavo prilegao malo da spava. Opsesivne teme, ili opsesivna osećanja su deo naše senke koja nas prati i kad nema sunca. Iz tog osećanja stvaraju se, doduše, retko, neka značajna dela, a češće, silne crne hronike, sve ono što nas užasava kad pogledamo pojedine naslovne strane novina.

* Da li lični amarkord koji želite da pišete, predstavlja i neko intimno “podvlačenje” crte u životu?

- Godinama se spremam da napišem priču o životu jedne porodice u jednom “dubinskom” dvorištu, sa česmom na pumpanje kao epicentrom zbivanja stanara potleušica, negde, tamo, polovinom 60-tih godina prošlog veka. Rat se polako zaboravlja, nada u bolju budućnost je prisutna u svim govorima, peva se i igra po ceo dan, Alija Sirotanović je heroj rada - na njega je bila pala kompletna rudarska proizvodnja, jednom rečju, živelo se od neopisive količine budalaština, kiča, i preostalog, ukodiranog straha od odmazde... Ostao sam dužan tom vremenu, koje podseća na jedan od najlepših filmova svih vremena - “Amarkord”. Da li ću sve to i napisati, ili ću se tog vremena samo i dalje sećati, ne znam. Voleo bih kad bih mogao da samog sebe prevarim, i da sednem i to pišem, zanemarujući neke druge poslove koji su mi “izuzetno hitni”, a za koje znam da nisu i bitni. Što čovek može samog sebe da prevari, to ne može niko.   

FRIŽIDER IZ PEDESETIH

* Šta je ono najupečatljivije što sada čini našu “političnu koleru”?

- Neopisiva količina hohštapleraja, svih vrsta. Na sceni je stotinak likova, za koje je teško pronaći primere u literaturi. Legalizovani kriminal, koji se pravda istorijskim procesom, zvanim “tranzicija”, oblikuje ovu državu u građevinu bez temelja, jer je počela da se gradi od desetog sprata, pa naniže. Neverovatno je koliko je laž poprimila oblike istine, i kako je svaka istina sumnjiva, jer je sve manje svedoka da postoji. Trenutno se vodi rasprava ko je prvi ugasio svetlo. Pominju se razna imena iz različitih perioda, ali to je samo “filosofska rasprava”; činjenično stanje govori, kuća je opljačkana, ostalo je još samo nekoliko starih stvari za “iznošenje”. Koga uhvate sa frižiderom iz pedesetih godina prošlog veka, taj će platiti za sve.

ČESTITKA

* Šta bi bila prava novogodišnja čestitka za Zvezdara teatar?

- Da se do polovine 2010. godine otvori scena “Bata Stojković”, kao što je planirano već nekoliko godina, i kao što nam grad obećava da će to biti već koliko “ovih meseci”. To bi bilo lepo, i dragoceno za pozorišni život ovog grada, koji se u predizbornim kampanjama kune da je kultura nešto što je “najbitnije za identitet srpskog naroda”. Šteta što sam prestao da verujem u Deda Mraza; možda je to razlog što se Zvezdara toliko dugo gradi, a saonice prolaze i poklona nema.

Na kraju ovog novogodišnjeg razgovora, svim čitaocima “Večernjih novosti” želim da se vidimo i 2011. To je najvažnije. A za sve ostalo ćemo se nekako snaći.

[Preuzeto: Večernje novosti 30.12.2009.]


Културно-просветно  друштво ДОК / Куцура - Кulturno-prosvetno društvo DOK – Kucura

Културно-просвитне  дружтво ДОК / Коцур -Кultúr-oktatási tártaság DOC – Kuczora

Cultural Educational Society DOC – Kucura 

ПОЗИВАМО ВАС  НА

OБЕЛЕЖАВАЊЕ НАЦИОНАЛНОГ ДАНА РУСИНА У КУЦУРИ 

У СРЕДУ, 13. ЈАНУАРА 2010. ГОДИНЕ по Грегоријанском календару / 31. ДЕЦЕМБРА 2009. ГОДИНЕ по Јулијанском календару 

СА СЛЕДЕЋИМ ПРОГРАМОМ: 

      19:30, Дом културе Куцура – Промоција 2. тома Русини/Руснаци/Ruthenians (1745-2005) главног уредника проф. др Михајла Фејсе, као резултата једног од највећих издавачких пројеката русинске националне заједнице у историји војвођанских Русина.

      Улаз  бесплатан.

      20:15, Угоститељски објекат Калвадос Зденка Нађлукача – Дочек српско-русинске Нове 2010. године по Јулијанском календару уз пријатну музику “Багрема белог”, укусни котлић и разноврсну томболу. После поноћи биће представљен нови, бесплатан, зидни календар ДОК-а за 2010. годину.

      Улаз 399 динара. 

      Ради  детаљнијих информација у вези са учешћем на промоцији Зборника 260 и/или куповином улазница за Дочек контактирати председника КПД ДОК на (021) 727-590 или и-мејл адресу fejsam@eunet.rs.  

_____________________________  

ПОВОЛУЄМЕ ВАС НА

OЗНАЧОВАНЄ НАЦИОНАЛНОГО ДНЯ РУСНАКА У КОЦУРЕ 

НА СТРЕДУ, 13. ЯНУАРА 2010. РОКУ по Григорияским календару / 31. ДЕЦЕМБРА 2009. РОКУ по Юлиянским календару 

ЗОЗ ШЛЇДУЮЦУ ПРОГРАМУ: 

      19:30, Дом култури Коцур – Промоция 2. тома Русини/Руснаци/Ruthenians (1745-2005) главного редактора проф. др Михайла Фейси, як резултата єдного з найвекших видавательних проєктох рускей националней заєднїци у историї войводянских Руснацох.

      Уход безплатни.

      20:15, Погосцительни обєкт Калвадос Зденка Надьлукача – Дочек сербско-руского Нового 2010. року по Юлиянским календару з приємну музику “Баґрени билей”, смачного котлїка и рижнородну томболу. По пол ноци будзе представени нови, безплатни, мурови календар ДОК-а за 2010. рок.

      Уход 399 динари. 

      Пре детальнєйши информациї у вязи зоз участвованьом на промоциї Зборнїка 260 и/або купованьом уходнїцох за Дочек контактовац предсидателя КПД ДОК на (021) 727-590 або и-мејл адресу fejsam@eunet.rs.


Nacija je historijska kategorija. Treba samo sačekati kraj historije!
Nation is the historic cathegory. We just need to wait for the end of history!

Sabahudin Hadžialić




Sabahudin Hadžialić

ŠVERCERI

Oni nisu bilo kakvi šverceri. Njihov šverc je veoma koristan ne samo za njih već i za sve pripadnike njihovog klana. Oni itekako žudno iščekuju neprestani priliv odgovarajućeg materijala iz prethodnih generacija. Njihova ponuda se kreće od: pozicije, naracije, racije i sve do talibanizacije, fundamentalizacije i kreacije. Njihova vlast je puna ideja. Starih i po nekoliko stotina godina. Njihov šverc ljudskom sujetom, sudbinom i namjerom je itekako vidan. No, nema nikoga ko bi se tome suprostavio, jer valja jesti i sutradan. Ne samo danas. Zbog toga odoh na pijacu gdje ordiniraju da vidim ima li šta za mene. Unaprijed znam da će biti teško. Itekako teško. Nisam bivši ni u jednom segmentu njihovog interesa. Ni komunista, ni nacionalista, ni schovinista. Možda je rješenje u brisanju identiteta. Da promijenim identitet i da ne budem više ovo što sam.

Ne!
Do toga će doći u sljedećem ratu.
Rano kukuričem. Kao i uvijek!

HERCEGOVCI I BOSANCI

U Ustavu Bosne i Hercegovine više ne postoje. Regionalno su razdvojeni unutar dvoentitetskog uređenja države koja to nije. Jedan dio njih je u jednom a drugi u drugom entitetu. Duboko su podijeljeni i nestašni unutar želje i mogućnosti da konačno ponovo postanu konstitutivni čimbenik sopstvene države. Jedini je problem što isti ti realni Hercegovci i realni Bosanci kada izađu na izbore glasaju za „svoga“ i „našega“ jer će „anamo onaj“ i „tuđi“, ako dođe na vlast odmah krasti, zatirati i činiti aparthejd. Da mi je znati kako se ovo danas zove u „nazovi“ državi Bosni (ali i Hercegovini)? Tri naroda na tri područja uz pojedino cvijeće zasađeno kod sva tri konstitutivna bitka da doda šmek iliti aromu višeznačja različitih kultura na ovim prostorima. Nekih zanemarljivih 2-3 % nevidiljivi spodoba što se „anamo onima“ zovu. Elem, Herecgovci i Bosanci ne postoje. I nama se valja pomiriti sa time. Ipak, i dalje u virtualnom svijetu Interneta egzistiraju. Cyber Hercegovci i Cyber Bosanci se polomiše dokazujući da postoje a kada dođe vrijeme da glasaju/glasuju, tek tada pokažu sav realitet svoga poslanja. Postanu Srbi, Hrvati, Bošnjaci ali i ostali par excellance!

Naravoučenije: Sve će to mila moja, prekriti ružmarin, snjegovi i saš. Ipak!

RENT-A NOVINAR

Odlučio sam otvoriti agenciju pod nazivom „RENT-A NOVINAR“. Na ponudi će biti svi oblici kvalitetnih uvlakača, ljubiguza i stranačko profilisanih stručnjaka. Jedino na ponudi nema argumentovano, objektivno, nadahnute elite novinarske. To je izuzetno skupa vrsta i ne isplati se rentirati jer se uvijek razbije o glavu onome ko ih rentira, odnosno iznajmljuje. Bit će tu crvenih, plavih i zelenih sa pokojom primjesom sivih i crnih varijanti. Novinarstvo je, ipak, zanat i svi oni koji budu željeli moraće donijeti potvrdu o objavljenom broju tekstova u različitim oblicima medijskih varijacija: objavljeni tekst o radu Kućnog savjeta svoga haustora, TV prilog o Nani Mimi i njenih sedam malih kučića, radijski intervju sa predsjednikom Opštinskog odbora  moga pokreta, pardon stranke kao i on-line Internet prikaz knjige „Kako postati vaška“ od Misluha Muslića. Pozivam sve novinare i one koji to misle da jesu da se jave na E-mail adresu: rentanovinar@skart.com .

Ex - predsjednik Skupstine Saveza novinara BiH

Napomena: Jedino istinito u ovoj priči je potpis. Za svaki slučaj.


I političari su nastali od majmuna. Zato vole da budu na svim granama vlasti, ili da skaču s jedne na drugu.

Politician also came out of monkeys. Because of that they would like to be on the all branches of the government, to jump from one to another.

Nikola Stojanović



Kako su Pera Todorović i Radoje Domanović videli majski prevrat 1903. godine

BULUMENTA TIRANČIĆA UMESTO JEDNOG TIRANINA

Piše: Bane Jovanović

Pera Todorović, u vreme kad je postavljao pitanja novim vlastodršcima - otkud kod naroda očajan pogled kad ste ga, koliko juče, zauvek usrećili? - važio je za obrenovićevca. On tvrdi - nepravedno. Ali, zato, još nepravednije optužuje Domanovića da je karađorđevićevac. Iako iz različitih uglova, oba pisca i novinara, na Majski prevrat gledaju slično: sa mnogo gorčine, puno istorijske skepse i ciničnog humora, kao da veruju u onu staru pouku po kojoj "sve teče, ništa se ne menja"

Odgovornost za javnu reč, ali i svoj polemički duh, Pera Todorović je ispoljavao i u najpoznijem dobu dejstvovanja na javnoj sceni, a, pre svega, u "Ogledalu", čija je prva sveska izašla pet meseci posle majskog prevrata, 19. oktobra 1903. godine.

I upravo od te prve sveske, Todorović počinje i prepisku sa čitaocima, dajući čitateljstvu NA ZNANJE, da će se u "Ogledalu" ogledati i ljudi i događaji "onakvi kakvi su".

Todorović obećava čitaocima da će ,Ogledalo' biti "pisano tako da ga razume svako, pa i najprostiji čitalac".

U sedmoj svesci Todorović se obraća, izvinjavajuće, "prijateljima" svojih "Malih novina" rečima: "Jako žalim, ali mi je apsolutno nemoguće da ,Male novine' počnem izdavati 1. novembra kako sam obećao. Kad jednom počnu izlaziti ,Male novine', ja hoću da im posvetim svu snagu i celu brigu svoju, a to sada već ne bih mogao zbog svojih teških, neodložnih a vrlo važnih domaćih poslova. Stoga izlaženje ,Malih novina' odlažem do 20. novembra ove (1903) godine, kada će nasigurno i bez ikakvih daljih odlaganja početi da izlaze".

01

Da li je Majski prevrat bio značajan istorijski čin, ili samo obično, krvavo smenjivanje jedne dinastije drugom: Petar Prvi Karađorđević

Ovo obaveštenje se odnosi na obnavljanje "Malih novina", koje je uoči majskog atentata kralj Aleksandar Obrenović definitivno zabranio. Kako je poznato i pre to-ga "Male novine" su bile zabranjivane i obnavljane, a obnovljene su i ovog puta, pa ih je, dakle, sa prekidima Pera Todorović izdavao sve do pred smrt - do 1906. godine.

Todorović se u "Ogledalu" ob-raćao čitaocima i u najtežim trenucima. Tako ih u 12. svesci oba-veštava o zabrani 2. i 3. sveske (zbog uvrede vladara - Petra Ka-rađorđevića, pošto je objavio "poslednji razgovor" sa Aleksandrom Obrenovićem uoči atentata). U trenutku obraćanja čitaocima Todorović još gaji nadu da će na Višem sudu zabrana pasti, ali to se nije dogodilo, pa je Pera, birajući između hapsa i progonstva u Zemun, izabrao ovo drugo. Zašto - obja-šnjava u odgovoru jednom čitaocu u 100. svesci "Ogledala":

"Meni je, dragi prijatelju, već poravnalo pedeset i dve godine! Pa ćeš dozvoliti i sam da se u ovim godinama ne ide tako lako u hapsanu (...) U celoj Srbiji nema čoveka koji je kao novinar i političar toliko hapšen i gonjen. A nisam ni ja od čelika..."

_____________________________

"Metnite ruku na srce i kažite šta ste to postigli", pita Pera Todorović jednog za-verenika koji su s prestola skinuli Obrenoviće a doveli Petra Karađorđevića. "Ali, zaboga, nema više kralja Aleksandra i njegove samovolje! A...a! Zbilja, Zbilja! A ja zaboravio tu ogromnu tekovinu! Jest, doista, nemamo više kralja Aleksnadra pa nema ni njegove samovolje. Ali zato imamo LJubu Živanovića, imamo Svetu Simića, imamo razne Domnoviće i Prodanoviće, imamo čitavu bulumentu sitnih tirana i tirančića i njihovih prohteva i ćefova!"

_____________________________

No to je bio kraj prepiske i, pokazalo se, i kraj "Ogledala", a do te 100. sveske tekao je u listu živ kontakt sa čitaocima.

Tako, u 20. svesci Todorović podseća:"28. novembra (1903) navršuje se punih 20 godina, od dana kada sam 1883. godine u Zaječaru bio osuđen na smrt, a zatim pomilovan. Kao uspomena na to, iduća sveska biće cela posvećena tome značajnom datumu", a objašnjava i zašto je zabranjena, pa ukinuta zabrana 37. sveske "Ogledala".

"Zato - piše Todorović -što g. Cerović, upravnik gra-da Beograda, ne zna razliku između reči Karađorđević i Karađorđevac. Blago Beogradu, a naročito blago nama novinarima s ovakvim pametnim upravnikom! Ali, srećom, tu je prvostepeni sud i on je pohitao da popravi neznalački prestup g. upravnika i 37. sveska ,Ogledala' oslobođena je i već razaslana u unutrašnjost Srbije! Hvala sudu!"

Ali, tu nije kraj ove prepiske. U 40. svesci, Todo-rović objašnjava u čemu je to pogrešio Cerović. Pogrešno je protumačio sledeće redove u Perinom napisu:

"A sad opet evo moram da se branim zubima i noktima da nisam Obrenovićevac, da mi ne bi Karađorđevci otkinuli glavu - i opet na pravdi boga!"

Todorović dodaje: "Rekao sam, dakle, da mi preti opasnost od Karađorđevaca. Po Cerovićevoj visprenosti Karađorđevci spadaju u članove kraljevskog doma, pa, su prema tome, neprikosnoveni. ,Ogle-dalo' je njih dirnulo i zato je zabranjeno".

Dragocena prepiska s čitaocima uskoro, od 45. sveske ,Ogledala', dobija stalni oblik u rubrici JAVNA GOVORNICA, koju je Pera Todorović najavio sa podnaslovom DOGOVORI-RAZGO-VORI:

"Češće se javlja potreba da sa štovanim mnogobrojnim čitaocima "Ogledala" progovorimo po koju reč, bilo odnosno samog "Ogledala", ili odnosno kakvog važnijeg tekućeg, dnevnog pitanja, koje zanima našu javnost i privlači opštu pažnju. Usled toga mi otvaramo novu stalnu rubriku Javna govornica i poslužićemo se njome kadgod nam zatreba. Bolje je i pravilnije, i čistije, da se uredništvo i štovani čitaoci "Ogledala" razgovore, kad što imaju, preko svog rođenog lista, no da traže gostoprimstvo po tuđim listovima".

Polemika sa zaverenikom

Uskoro se našao i pravi povod za razgovor i to nadugačko. Bio je to članak jednog od zaverenika 29. maja, obavljen u "Malom žurnalu", 22. januara 1904. pod naslovom: "Ne dozvolite da i ovaj glas bude glas vapijućeg".

U svojoj JAVNOJ GOVORNICI (49. sveska "Ogledala"), Todorović reaguje: "Glas vapijućeg! Jest, čuli smo ga! Odjeknuo je tu, onomad, 22. januara. I to nije više uzvik- već jauk, i to baš istinski, pravi jauk, onaj jauk što iz duše dolazi, što iz samog srca potiče! Zabolelo ga! Istinski, duboko ga zabolelo i zato je jauknuo. Tako bar izgleda".

"I ako je zbilja tako, onda imaš pravo; taj jauk je onda vredan pažnje i mi ćemo rado dati mesta tvome odzivu na njega. Piši i primiće se, Pozdrav!"

I zaverenik je napisao "Ogledalu", a Pera mu to potvrdio u 50. svesci: "Primljen je tvoj odgovor ,Zavereniku od 29. maja', i on će izaći u idućoj svesci "Ogledala".

Odnosno tvog pitanja: Ko je kriv? - ja ću ti za sada reći samo ovo: nesreća je Srbije, nesreća je celog Srpstva, što najmoćnija politička stranka u Kraljevini nema glavu. I to nema baš sada kad joj je najpotrebnije..."

No, zaverenik je čekao na Perin duži odgovor sve do 56. sveske, a onda ga je i dobio, uz naknadno pitanje: "Interesantno bi bilo da čujemo i to, otkud sad najedared kod naroda očajni pogled, kad ste ga vi, zaverenici od 29. maja, koliko juče, usrećili?"

A onda, iz Pere Todorovića, izbija strastveni polemičar koji je dočekao svojih pet minuta, pa se ovako obraća zavereniku:

"Ti zveckaš mamuzama, vitlaš isukanom sabljom i pozivaš braću - jamačno onu od 29. maja - na juriš, da presečete Gordijev čvor i da preskačete Rubikon, i niko ti za to ne veli ni dur ni vur! A da sam je što slično ma samo i pokušao - ja bih već virio iz kakvog prozorčeta apsanskog, ako mi ne bi čak i belezuke na nogama zveckale! Lepa sloboda i lepa jednakost... (Pera u trećem licu otkriva da je u progonstvu u Zemunu). Pogledajte samo šta je bilo sa direktorom našeg ,Ogledala'. Poverovao čovek svečanom obećanju i sad mora u tuđini da ispašta. Neka se u Srbiji piše slobodno. Neka svaki slobodno i otvoreno kaže šta misli!"-tako je to javno i svečano proklamovano! I grdni Pera poverovao i prevari se! Kaza šta misli i eno ga sad gde štepuje po Zemunu i ispašta svoju veru u kraljevsku reč! Eto kakvo ste stanje vi u Srbiji stvorili! Vi, zaverenici, možete i smete sve, a mi mirni građani ne smemo ništa..." (Posle majskog prevrata, na prestolu je Petar I Karađorđević).

02

Radoje Domanović najoštrije satiričke pripovetke napisao je inspirisan vladavinom obrenovićevaca: Da li je Todorović u pravu kad ga proglašava piscem koji je, posle prevrata, "na vlasti"?

Svojim odgovorom zavereniku, Pera Todorović je ispunio četiri sveske "Ogledala" (56-59).

"Dakle, jauknuo si!"

Svoj razgovor sa zaverenikom Todorović započinje u svom stilu: "Dakle, jauknuo si! Ako, ako!"

A onda, između ostalog, piše:

"Vi zaverenici od 29. maja tražite da narod bude uz vas".

Ali, molićemo, s kakvim pravom vi to zahtevate? Šta ste vi učinili za ovaj narod, da od njega možemo tražiti da bude uz vas? Šta ste mu doneli, šta ste mu dali, čime ste ga to zadužili toliko da vam se tako preda i da uz vas bude?

Da li ste mu kakvu olakšicu stvorili, ili kakav teret olakšali?

Narodne nužde i potrebe zaista su velike; njegovi su tereti ogromni; na narodnu grbaču zaista je mnogo natovareno. Ako igde, tu bi zbilja imalo šta da se olakša, imalo bi gde da se pomogne.

Pa šta ste do sada učinili vi? Ded pokažite i jedan jedini končić, kojim bi se narod mogao pohvaliti, da ga je od vas dobio.

Ili će to olakšanje može biti u onim novim porezima koje spremate i od kojih je već ušao čitav strah u narod.

Ali da ostavimo narod i njegove terete, pa da uzmemo državu uopšte.

Metnite ruku na srce pa kažite šta je tu postignuto i dobijeno?

Ali, zaboga, nema više kralja Aleksandra i njegove samovolje!

A...a! zbilja, zbilja! - a ja i zaboravio tu ogromnu tekovinu! Jest, doista, kralja Aleksandra nemamo više, pa nema ni njegove samovolje.

Ali zato sad imamo g. LJubu Živanovića, imamo g. Svetu Simića, imamo razne Domanoviće i Prodanoviće, imamo čitavu bulumentu sitnih tirančića i njinih prohteva i ćefova...

Ti su ljudi danas sve i sva.

U njinim moćnim rukama stoji danas sudbina Srbije, oni drže celu budućnost našu.

Oni daju pravac našoj unut-rašnjoj i spoljnoj politici i određuju glavni put, kojim će se kretati sve krupne i važne državne stvari naše...

Oni su jedini pravi i merodavni tumači i ocenjivači Ustava i zakona.

Oni raspolažu slobodom i sigurnošću našom; oni dele pravo i pravdu u Srbiji, i kako kome oni prelome, onako mu i biva!..."

(U ove moćnike koji "kroje" iz mraka i bez ikakve lične odgovornosti, Todorović u jednom trenutku pominje i "Domanoviće", verovatno samo zato što je Radoje bio i ostao radikal i posle majskog prevrata, a Todorovića su radikali bestidno prognali iz stranke i ostavili ga bukvalno na ulici, ali i zato što se satirom obrušavao na dinastiju Obrenovića. Poznato je, takođe, da u žaru polemike Todorović često nije merio reči, što mu se i o glavu obijalo).

Todorović se prvo obraća zavereniku rečima:

"Uveravate da se niste rukovodili nikakvim ličnim računima ni interesima; pravdate se da čak niste bili upleteni ni u dina-stičke sporove i zavade, već da ste jedino imali na umu sreću i slobodu Srbije - da jednom spasite otaybinu od onih nevolja, koje su joj, po vašem mišljenju dolazile jedino od kralja Aleksandra i njegove Drage.

Pa lepo, da vam poverujemo da je zbilja bilo tako. Ali kako onda da vama odmah padne na um ubistvo, seča i konačno istrebljenje? Kako da vam prvo ne dođe na pamet ono, što je bilo najbliže, najprirodnije i vas zakletih oficira srpskih najdostojnije: zašto niste prvo protestovali?... Kralj Aleksandar čini mnoge stvari koje upropašćuju Srbiju. Vi Srbi, vi zakleti oficiri srpski, vi sinovi srpski koji ste se zakleli da služite svome kralju, ali i svojoj otaybini, zašto se ne bi iskupili, dogovorili i napismeno pobrojali sve što ne valja u radu kraljevom, izabrali smela i rečita čoveka koji ume i može govoriti, pa tup, te pred kralja!"

03

Pera Todorović biće živi demanti priče karađorđevićevaca o "slobodi štampe pod novim Kraljem": da ne bi zbog kritike novog režima odležao zatvorsku kaznu, morao je da beži u Zemun.

Kad na ovo upućuje zaverenika Todorović ima u vidu sledeće:

"Valjda ste mogli bar toliko znati, kakve osećaje prirodno budi onakvo krvavo i nasilničko ubistvo, kao što je bilo ovo vaše, i da će takva smrt učiniti, da ceo svet odmah zaboravi sve pogreške i slabosti Aleksandrove, a da počne u njemu gledati samo žrtvu i mučenika".

Pera Todorović zaverenike od 29. maja 1903. godine, deli u tri grupe: na osvetnike, krupne političke špekulante i na oduševljene, slobodne ljude, koji su verovali da zaverom čine dobro, pa veli:

"LJude iz ove poslednje grupe ja žalim. Žalim ih stoga što su to u suštini dobri i pošteni ljudi... Ali, njina je sva nesreća što su u zabludi. Oni su ogrezli u teško političko bunilo i u tom bunilu počinili su puno jada!"

Todorović na samom kraju odgovora zavereniku piše da je još "suviše rano za ocenu i suđenje" događajima od 29. maja, da "mi tek imamo da vidimo šta nam je sve doneo u svojim krvavim nedrima... i gde će se najzad zaustaviti stvari koje su još tog jutra iskrivljene i zaošijane opasnom nizbrdicom, niz koju se još i sada neprestano kotrljaju..."

"U jednom ti (zavereniče) ipak imaš puno pravo -,narodni izabranici- zaista nisu ispunili svoju dužnost, ali ne prema vama, već prema otaybini, ili ako hoćeš pravo - i prema vama i prema otaybini.

A ta se dužnost sastojala u ovome:

Kad to niste uvideli vi sami, onda je bila dužnost ,narodnih izabranika' da vas uvere da posle 29. maja vi možete imati samo jednu jedinu dužnost i ulogu - da se uklonite, da vas nema, da iščeznete iz Srbije bar za neko vreme i da time dopunite i završite svoje delo od 29. maja.

To se tadamoraloučiniti -milom ako ide, silom ako mora biti. ,Izbranici narodni' nisu hteli razumeti tu svoju veliku i svetu dužnost i to Otaybina već ispašta, a srpski radikali to će skupo plaćati - kad tad.
Toliko za sad -završava svoj odgovor "zavereniku od 29. maja" Pera Todorović, u svesci "Ogledala", broj 59, iz 1904. godine.

Domanovićev otpozdrav

Dok je Pera Todorović privodio kraju stotu svesku svog "Ogledala", žestoki protivnik dinastije Obrenović, ljuti radikal, satiričar Radoje Domanović, pokrenuo je 25. decembra 1904. godine satirični list "Stradiju" i odmah u njoj odgovorio zluradim sumnjivcima, koji su poverovali da je posle majskog prevrata i zatiranja loze Obrenovića, svršeno i sa Domanovićem kao satiričarom.

Radoje im otpozdravlja uvodnikom pod naslovom "ZDRAVO, ZDRAVO!", sledećim redovima:

- Šta ćeš sada da pišeš? - pitali su me mnogi posle 29. maja nekako i pakosno i podrugljivo - nema više za tebe materijala.

O publiko srpska, dobričino moja, kako si grdno prosta i naivna. Prošao je 29. maj, ali smo ostali mi. Mi isti onakvi kakvi smo i pre bili..

_____________________________

Predlažući, ironično, da sad treba srušiti sve što je obrenovićevsko, počev od spomenika Knez Mihajlu, Radoje Domanović, seća se kako su u Negotinu srušili kulu Hajduk Veljkovu pa na tom mestu podigli gradske nužnike i zaključuje: "Ako smo Srbi, sad se sva istorija mora srušiti. Kakav spoomenik, to je sitna stvar - čitavu istoriju ćemo ljuljnuti o zemlju! Naši istorici već su se izvežbali da falsifikuju istorijska fakta pa im neće biti teško. Do sad su deca učila i doseljavanje Srba, i župane, i kraljeve, i careve, i Kosovo... E, a sad mi moramo da rušimo podlost prošlosti, jer od sad nastupa novo doba slobodne reči. Laž je, gospodine, cela istorija, laž! Istina je samo: da su se Srbi doselili u ove krajeve, da se posle ne zna ništa, da se istorija Srbije ima računati od 29. maja, sve pre toga ima se smatrati predistorijom!"

_____________________________

Da je se 29. maj desio nešto u doba koje iznose priče iz "Hiljadu i jedne noći", onda bi otprilike trebalo ovako da izgleda:

U jednom magnovenju ispravile su se krive beogradske ulice... Putovi divni, železničke pruge gušće nego u Danskoj. A ljudi? To tek da vidite! Iz ludnice izašli svi zdravi i čitavi, budale se propametile, a već oni što su bili pametni postali geniji...

Ministri mudri, seljaci dobri, činovnici spremni i savesni, žandarmi učtivi pa se na svakog ljubazno nasmeše i krotko oslove: "Dozvolite", "molim najpokornije"...

04

"Pokažite mi makar končić onog što ste za dobro naroda napravili!", izaziva Pera Todorović zaverenike deleći ih na osvetnike, karijriste i dobronamerne budale. Kralj Aleksandar i Draga Mašin, na venčanoj fotografiji.

Žito i svi usevi uspevaju divno, prema odluci narodnog parlamenta. I škola i crkva i kancelarije i kasarne, sve uređeno, sve dobro. Nigde da čovek ne može ništa primetiti.

Čisto da se boji čovek da ne izumre ovako divna generacija.

Kad bi srećom tako bilo onda bi "Stradija" otišla u penziju, a ja bih pisao kako se pastir i pastirka ljube, kako žubore potočići i priželjkuju slavuji, al' ovako ima se šta. Može se još u ovoj dobroj zemlji, među ovim dobrim ljudima, nabiljašiti otud, odovud malo materijala za "Stradiju".

Toliko kao pozdrav, dobra publiko. Nećemo se valjda u prvom broju svađati i grditi, a nema ni smisla... E, docnije, Bože zdravlja! Živi smo ljudi, pa se, bogme možemo i sporečkati.

Skromnost "Stradije" u tehničkoj opremi složeno, umesto iscrtano zaglavlje, bez crteža na stranicama, Domanović je nadoknadio slikovitim pisanjem, a tako je i u napisu "NAŠA PODLOST", koji takođe ima za temu majski prevrat, i koji donosimo u celini:

"Svakog trenutka, svakim časom sve više i više, konstatujemo našu besmislenu podlost.

Zamislite samo:
Posle 29. maja srete me jedan, i to jedan koji mi se nije ni javljao pre 29. iz obazrivosti.

- O, zdravo!

- Zdravo!

Hvala bogu kad se ovako svrši! Ja sam, znaš, znao za ovu stvar, bio sam posvećen.

- E?!

- Šta misliš? Čuješ, znaš li ti da sam jedva glavu izvukao.
- Zbilja?

- Kako, čoveče, ja znam šta sam propatio. Samo da ti pričam... Uh... More da ostavimo to, znaš već i sam, al' tek boli me, ne mogu da zaboravim, veli taj jedan i odmahuje kao da se bede velike otresa.

Uzdahnuo sam gorko.

- Je li? - pita me.

- Šta?

_ Šta misliš, hoće li srušiti ovaj spomenik Knez-Mihailov? - opet će on, a baš smo bili pred spomenikom.

- Ama ovaj Obrenovićev spomenik? - velim.

- Jeste, to je sramota, to mi ne možemo ravnodušno gledati.

- Srušiće, ja šta misliš. Sve se mora porušiti ako smo Srbi, ako smo ljudi. Pre su porušili Baba - Finku, kulu Hajduk - Veljkovu, i na tom mestu gde je ona bila podiglo je negotinsko načelstvo nužnike. A sad, sad se mora i istorija porušiti ako smo Srbi. Istorija, razumi: kakav spomenik, to je sitna stvar, to je već s tim svršeno, ali istorija, tu suludu istoriju moramo ljosnuti o zemlju. Naši istorici već su izvežbani da falsifikuju istorijska fakta, pa to neće teško ići. Do sada su deca učila i doseljenje Srba, i Bojku, i Župane, i Kraljeve, i Careve, i Kosovo, ali sada to ne može, mi se moramo sad posle 29. pokazati ljudi, moramo da porušimo podlosti prošlosti, da od sada bude novo doba slobodne reči. Laž je, gospodine moj, cela istorija, gola, strašna laž. Istina je samo jedno:

1. Srbi su se doselili iz Bojke u ove krajeve.

2. Posle se ne zna ništa.

3. 29. maja počinje istorija Srbije.

4. Sve pre 29. maja računa se u predistorijsko doba.

Tako ćemo mi jer smo karakteri."

Piše Radoje Domanović u svojoj "Stradiji".

Tako su začetnik modernog srpskog novinarstva Pera Todorović i najbolji srpski satiričar Radoje Domanović videli i doživeli tragične događaje majskog prevrata koji su 1903. godine obeležili početak novog doba i kojim je loza Obrenova "iz korena iskopana".

_____________________________

http://www.teklareka.com/index.php?
option=com_content&task=view&id=76&Itemid=9

Dnevnik Bosanca u Kanadi (sabrana dela)
od nepoznatog autora

Treći deo - SARAJEVO!

1. septembar

Naplatio pare od osiguranja. Zgadila mi se ova Amerika. Kao i Kanada, uostalom. Ubjedjujem familiju da odemo u Diznilend. Poslije ćemo smisliti gdje ćemo i kako ćemo.

8. septembar

Potrošio pare od osiguranja. Ne znamo gdje ćemo, djeca bi već trebala krenut u školu. Sinula mi je napokon pametna ideja. Zovem rodbinu da me upute kako da kupim stan u Sarajevu. Učimo ubrzano gramatiku. Ja već uspješno razlikujem ekavicu od ijekavice. Djeca brkaju meko, mehko i tvrdo c, zaboravljaju umetnuti h gdje treba, palatalizacija im nijedna ne ide od ruke. Štali će s nas biti?

24. oktobar

Rodbina mi hitno odgovara da ima jedan što bi prodao knjižicu i da ima opet jedan u opštini koji bi pogurao za stan, ukoliko... Prodali auto i kompjuter. Poslali pare za stan.

25. novembar

Papiri za stan u Sarajevu sredjeni. Sreći našoj kraja nema. Mi smo bez para. djeca ne idu u školu. Svi pomažemo u obližnjoj samoposluzi, imamo dovoljno za motel i kartu. Pripreme za povratak u toku: gledamo u sobi CNN i pokušavamo da shvatimo trenutnu političku situaciju. Ja imam problema sa razumijevanjem unutrašnjih granica, nijesmo se valjda za to borili. Kažu mi da malo puno naginjem na unitarizam, a da opet nijesam dovoljno ekstreman da mogu preživjeti lako političku realnost. Kažu mi isto tako da ne serem.

24. septembar

Posljednje pripreme za put. Uzeli najjeftinije karte, na prvi dan Božića, biće prazan avion. Tjeraju me da kupim „leviske“, ne mogu me više gledat u dronjcima. Fino smo se svi obukli, ponijeli smo nešto baterija, svijeća, mlijeka u prahu, kafe i dvije-tri čokolade, da obradujemo naše. Posljednja noć na jebenom sjevernoameričkom kontinentu. Nalet ga bilo i onog ko ga otkri i ove što na njemu žive.

25. decembar

Prvi dan Božića. Na putu do aerodroma blistaju ukrasi na palmama. Samo da mi je dočepati se aviona. Nalijećem na Deda Mraza u bermudama i šaljem ga u pizdu mu materinu. Predajemo stvari, oduzimaju nam vreću sa rižom i otpakovane vreće mlijeka u prahu. Kažu šupci da je to zabranjeno po nekom njihovom zakonu. Ovo je već prevršilo mjeru. Psujem tečno. Oni se samo smiju, budale. Stjuardesa me upozorava da pazim kako se ponašam, nakon što sam ljubazno stisnuo pilota i viknuo mu na uho: - Vozi, Miško!

27. decembar

Amsterdam. Osjećam miris Evrope. Zadržavaju nas u policiji. Kažu da su nam istekla obadva pasoša - i crveni i plavi. Ma, koji ste mi vi - mislim se ja - tamo se ja više ne vraćam ni mrtav. Prenoćili na policiji. Uzeli nam tariguz i svijeće, kažu da treba da prodje neko ispitivanje. Baš smo se sjebali. U policiji upoznajemo puno našeg svijeta, svi idu na drugu stranu. Svijeće mogu sa nama, a tariguz ostaje, kao zapaljiva materija. Otkidam malo papira sa jedne rolne, zlu ne trebalo. Niko ne primjećuje.

31. decembar

Nakon dvije noći prespavane na amsterdamskom aerodromu, evo nas na putu za Beč. Svi smo se već medjusobno posvadjali. Optužuju me da sam ih sve uvalio u govna, bez njihove voje. Ubjedjujem ih da ne seru, već, da ponavljaju gradivo, već smo skoro kući. Slijećemo u Beč. Policija nas momentalno odvaja na poseban izlaz.

1. januar

Novu godinu dočekao u krugu familije, u posebno ukrašenoj ćeliji. Gledam novogodišnji koncert kroz rešetke. Djeci poklanjam čokolade. Fati sam uspio maznut jedan tester na Free Shopu u Amsterdamu - Gzvencz for men. Puno joj se svidja. Miriše. Izgelda da će nas pustiti već za dva dana. Hrana je puno bolja od one u Amsterdamu. Već sam skoro zaboravio ona sranja što smo jeli u onoj poganoj Floridi. Mekdonalds, Meklaud, Mekintoš, Meksiko - to su samo neke od zabranjenih riječi nakon našeg groznog McDonaldskog iskustva.

6. januar

Zagreb. Servus ljepi Zagreb moj, kaj se krije v mali toj. Opet bajbok. Uvoženje opasnih materija, oduzimaju nam baterije. Brzo nas oslobadjaju iz policije, izvinjavaju se. Da ne bi plaćali carinu, ostavljam lažni Rolex u policiji i otkidam dugmad sa Fatine jakne, da pokažem da je korištena. Niko iz familije ne priča sa mnom. Tvrde da je moja ideja o povratku glupa. Carinik se smješka, policajci se smješkaju, taksista se smije, a ja sve mislim da nešto debelo nije u redu. Nijesu me čak pitali ni za domovnicu, ni za šahovnicu... Pitam, treba li mi viza, a oni se svi grohotom smiju. Kažu, kak ste vi Bosanci bedasti.

7. januar

Oduzimaju nam avio karte, pominju neki medjudržavni sporazum. Nije mi jasno, bunim se ko Grk u zatvoru. Odustajem, iz čarapa vadim zadnje dolarske rezerve. Odlučujem se na put autobusom. Taksista prima dolare. Sreća, baš bih se obruko. Stižemo u zadnji čas na kolodvor. Banka još radi. Mijenjam dolare u kune za kartu i KM (valjda kilometre) za prtljag. U čekaonici svi puše, postaje neizdrživo. Idem do klozeta da dodjem sebi. Smrdi toliko da jedva stojim na nogama. Nekako se dokopam izlaza. Guramo se na ulazu u autobus, jer je neko prodao višak karata. Biće gusto. Ja pristajem na tri sjedišta za četiri karte, pod uslovom da prtljag držimo u krilu. Bolje išta nego ništa. Hajd, mislim se ja, nek je samo živa glava.

8. januar

Ovo pišem poslije. Hladno je toliko da bi i pingvini pali u nesvijest. Al opet, mislim se ja, kako li je tek u Kanadi. Pokušavam zaspati, al ne mogu. Neko povraća pozadi. Neko otvorio Argetu i otpakovao kuhana jaja. Povraća mi se, da htjedoh zaustavit autobus. Bili smo na tri carine i na tri policije. Oduzimaju mi kožnu jaknu koju sam prije rata kupio u Turskoj. Toliko sam ukočen da me policajci skidaju. Kakva noć.

11. januar

Ovo pišem na kraju puta. Dva dana smo bili zaglavljeni na Makljenu. Sreća, neki iskusni putnik na ovoj relaciji je imao karton kuhanih jaja. Neki švercer pristade da trampi paket argete za džepni Nintendo. Glupan, ja platio Nintendo 4,99$ na rasprodaji.

Nijesmo gladni. Ja sam ukočen, svaki me mišić boli. Sad svi imamo mjesta jer su policajci poskidali neke nevaljalce usput.

12. januar

Stanica u Sarajevu. Tuga me uhvatila, sjetim se kako smo ovdje čekali na konvoj. Budale, ko nas je tjerao. Pa neće Bosna nigdje, a ni Hercegovina. Fali nam jedna torba. Neka mi žena kaže da je vidjela neke momke kako pretovaruju svijeće i nešto se domundjavaju oko naših sjedišta. Odmah prijavljujem policiji. Policajac se iskida od smijeha, svi mu se krnjatci vide. Kaže, dobro došli kući. Svi nam se zahvaljuju na stanici što smo ih zabavili. Svi puše. Malo mi je zlo od toga. Nude me pićem. Odbijam da pijem na javnom mjestu. Zakon je zakon. Oni se i dalje smiju, jedan pada sa stolice tako da polomi sve boce ispod stola. Zbog duvana istrčavam na čisti zrak.

13. januar

Pokušavam prvi put da udjem u svoj stan.

14. januar

Već nekoliko puta pokušavam da udjem u stan. Provodimo čitav dan u raznim opštinskim kancelarijama, vadimo potvrde, pokušavamo da iznudimo nalog za iseljenje "stanara".

15. februar

Sudskom odlukom donosi se nalog o iseljenju tih šupaka iz našeg stana. Pokušavam istjerati te nevaljalce. Više smo dojadili rodbini, ne zna nam se ni za dan ni za noć. Danas kod ovog, sjutra kod onog.

20. februar

Donosim odluku. Idem u policijsku postaju na autobuskoj stanici. Odmah me prepoznaju. Kažu da nijesu ušli u trag lopovima iz autobusa i opet se grohotom smiju. Zamolim ih da mi pomognu, da imam rješenje za stan i nalog i da nemam gdje spavati. Svi se smjesta pokupimo odatle, pozovemo posebnu jedinicu, usput ubijedimo pripadnike Unprotection - Eye For - Ass For - Nato-a da nam se pridruže i u združenoj akciji ulazimo u stan. Stan prazan. Nigdje ništa. Ni prketa, ni lustera, ni bojlera, ništa. Al, jebi ga, svoje je svoje. Ljubim stokove tako tako snažno da mi se usne lijepe na hladan metal.

28. februar

Baš je naš svijet dobar. Sa prvog sprata donose naše ćilime što su komšije čuvale šest godina. Neko na podvožnjaku našao naš televizor i otkupio od jednog švercera. Sa smeća donijeli naš bojler. Nadjeno je i dosta naših slika, predratnih. I moja diploma zgužvana na mjestu odvaljenih pipa u kuhinji. Sve polahko dolazi na svoje mjesto. Djeca pomalo počela razgovarat sa mnom. Fata rekla da će mi dati čim ponovo nabavimo krevet.

1. mart

Danas sam počeo da radim kod nekog privatnika. Ruke me bole još od onog autobusa. Imam puno unošenja, radim s robom. Fata počela da šije kod jedne fine žene. I ona je, kaže, bila izbjeglica u Sarajevu. Trebalo joj je dosta da dodje na svoje, ali, kaže, ako radimo vrijedno i imaćemo. Imamo dovoljno para da platimo dodatne časove djeci. Oni nisu još u školi do septembra. Sada su nam dali dobru šansu da polažu ove razrede što su završili u Kanadi i Americi, jer se to ovdje ništa ne priznaje. Imaju problema sa gramatikom. Ja još imam problema sa politikom. Sreća, televizor nam se često kvari, pa ni ne pratimo vijesti. Ja očekujem da sa dobrim znanjem jezika i sa vozačkom dozvolom mogu dobit fini posao za neku medjunarodnu organizaciju. Sve je super. Malo se nerviram, jer gdje god dodjem - svi puše i to pravo na mene.

2. mart

Pitate se - gdje ćemo? E, nećemo nigdje. Ovdje nam je dobro, tako nam i treba. Dobro se dobrim vraća. Super je nama ovdje. Ne mogu nas odavle ni puškom istjerati. Dobro nam je - u pizdu materinu nam je dobro.

KRAJ

_____________________________


Stezao bih i dalje kaiš, ali se bojim da ne pređem granicu izdržljivosti omče !

I would pinch my belt further on, but I am afraid not to cross the border of endures of the loop!

NIKola Č. Pešić 


assimilation

© 2009 Rene Bouschet - FRANCE


Plastični hirurzi su u brizi. Vođa je poželio da osvjetla obraz.

Plastični hirurzi su u brizi. Vođa je poželio da osvjetla obraz.

Zoran Plavšić


ZTP

Zoran T. Popović 

D BEST OF...

Prvo izdanje

Udruženje književnika i književnih prevodilaca i Skupština grada Pančeva, 2009. 

Izbor aforizama Aleksandar Baljak

Recenzenti Slobodan Simić, Aleksandar Čotrić

uredno-slozeni-jauci

Veselin Mišnić
UREDNO SLOŽENI JAUCI
1. izdanje
Glavni urednik Đorđe Otašević
Likovno rešenje korica Milan Beštić
Korektura Dejana Jovanović
Izdavač „Alma”, Beograd
Štampa „Intergraf D.o.o.“,
Beograd
ISBN 978-86-7974-129-5
Tiraž 300

ORGAZAM DUHA 

      Da je aforizam orgazam duha, Zoran T. Popović dokazuje na svakoj strani, u svakom redu, između redova. Kad je vrag odneo šalu, na scenu je stupio satiričar. Rođen 1957. Pamti 1948. Te godine kukuruz je totalno podbacio. Ima dva svedoka da nije bio u partizanima.

      U novinama su ga pogrešno interpretirali: „Ja to jesam rekao, ali nisam tako mislio. Ja ne bežim od onoga što sam rekao, već od onih koji su čuli šta sam rekao.“ Pošto je najbolja čujnost u gluvo doba, vlast je sve građane dovela u red, a njega svrstala u petu kolonu. Valjda zato što je peta kolona fenomen prve vrste.

      Rasulo ove zemlje nije nastalo preko noći. Za to su bile potrebne decenije organizovanog rada: jedan radi, a trojica gledaju šta mu je. Treba mu verovati na reč. Kao junak socijalističkog rada, godinu dana nije primio platu. Inače plate su iz dva dela - od šake do lakta. Kad platu primi iz dva dela, ne zna koji mu je.

      Postigli smo ogromne uspehe na svim poljima, za koje još niko nije preuzeo odgovornost. Ubeđen je da bi Srbi preuzeli odgovornost da znaju šta su uradili. Ni komšija ne misli drukčije. Nikako da mu crkne krava. Ne znam zašto mi to radi. Radi reda, crkao mu bik. I dok se mi radujemo, naša krava samo što ne svisne.

      Nakon svega, inteligencija nije bila uz Vođu. U pravu su oni koji kažu da ga je izdala pamet. Međutim, odliv mozgova je dokaz da mi imamo pameti za izvoz. Što je slučaj i sa istinom o Srbiji. Kad obiđe svet, vrati nam se u vidu bumeranga. Naš bumerang je najbolji. Vraća nam se više puta.

      Kosovo  je kolevka srpstva koju danas ljuljaju Albanci. Međutim, da je Veliki Srbin ljuljao Marka, ne bi se rodila ideja o Velikoj Srbiji. Niti bi veća riba gutala manju, Velika Srbija – Srbiju. Srbija je moderna država. Njeno društveno uređenje je poslednji krik demokratije. Demonstranti su zahtevali više slobode i  demokratije. Zahvaljujući organima reda i mira, dobili su što su tražili.

      U Policijskoj akademiji glavni predmet je vaspitna palica. Pendrek postupa po naređenju, vaspitna palica – po bontonu. Policijska stanica je razglasna. Uzvici podrške mešaju se s vapajima zapomaganja. Ozvučenje je dobro. Čuje se samo aplauz. Njime se može štošta zataškati. Pošto laži i krađe nisu primerene komunističkom moralu, na njih se ne treba ni osvrtati. Policija ne hapsi kriminalce, da je javnost ne bi dovodila u bilo kakvu vezu s njima. Interesne sfere podeljene su na ravne časti. Svako radi svoj posao.

      Komunisti su se prerušili u demokrate, ali im varka nije uspela. Narod ih je prepoznao i opet glasao za njih. Stoga se postavlja pitanje: kako verovati narodu koji jedanput glasa za jednu, a drugi put za iste? Gde je logika? Šta je istina?

      Istina je bila najjače oružje do pojave televizije. Da prozor u svet nije puškarnica, ne bi se istina zaglavila u katodnoj cevi. Cela Srbija je uz TV prijemnike. Vlast nas aparatima održava u životu.

      Oni što misle da je potrebno uvođenje vanrednog stanja neće da shvate da je rat kod nas normalna pojava. Baš kao i masovne grobnice. Na ovim prostorima oduvek se masovno ginulo. Svi Srbi u jednoj državi. Koncentracija koja ubija. Miubijamo njih, oni ubijaju nas. Prirodna ravnoteža ne sme biti narušena. Srbi i Hrvati će se međusobno poubijati - i mirna Bosna. (Ko pređe na Drini ćupriju, uđe u Prokletu avliju.) Hrvati su sanjali svoj san hiljadu godina. Kada su se probudili, od Srba ni traga, ni glasa. Nema pobeđenih, nema poraženih, nema preživelih. One koji su ginuli za bolje sutra sahranili smo danas.

      Neupućeni se i dan-danji pitaju: što smo se međusobno ubijali, kad ćemo opet živeti zajedno?! Oni koji misle da se od vazduha ne može živeti nisu dobro savladali tehniku disanja. Možda bismo mogli da živimo bolje, ali nećemo da izazivamo sudbinu. Naravno, mogli bismo i bolje, ali to onda ne bismo bili mi. Nebeski narod nikada nije živeo bolje. Uvek je živeo gore. Gore su podočnjaci, otoci.

      Ništa od kontinuiteta. Ostadosmo i bez Golog otoka. Očigledno, nema više potrebe za Golim otokom. I kontinentalni deo zemlje daje zadovoljavajuće rezultate. U tom smislu, suđenja nevinim osobama značajna su sa stanovišta obogaćivanja teorije i prakse našeg pravosuđa. Glavni sudija nije primetio da je udaren, jer mu pomoćnik ništa nije signalizirao. Osuđeni ima pravo žalbe. Može da se žali kome hoće.

      Pravi čovek na pravom  mestu je naše najveće bogatstvo. Stoga se njegovoj eksploataciji poklanja posebna pažnja. Da nije presedan, ne bi Vođa bio naše blago neprocenljive vrednosti. Još ne znamo koliko nas košta. Ono što ne valja najviše nas košta.

      Kriza je zahvatila ceo svet, a jedino se kod nas manifestuje. Srbija izlazi iz svetske krize i nastavlja gde je domaća stala. Zato, ako mi pomognete i pozajmite novac, ostaću vaš doživotni dužnik. Ne gubite nadu. Najgore tek dolazi.

      Redovno obavljam svoje bračne dužnosti, a niko za to ni hvala da mi kaže. Moja žena je čekala princa na konju, ali je morala da se zadovolji polovičnim rešenjem. A što se tiče ravnopravnosti polova, ona ne može da me vidi kad sam pijan, a ja nju kad sam trezan.

      Zoran T. Popović je davno napisao: kad porastem, biću veliki. Potom je demantovao sebe - ne prestaje da raste. 

Ilija Marković

________________________

Organizovano rasulo (1994)

* Možda smo i pogrešili, ali to je bilo jedino ispravno u tom trenutku.

* Postigli smo ogromne uspehe za koje još niko nije preuzeo odgovornost.

* Čovek je naše najveće bogatstvo.
Stoga se njegovoj eksploataciji poklanja posebna pažnja.

* Miran i dostajanstven narod onemogućava čuvare reda da obavljaju svoj posao.

* Otkriven je centar organizovane pobune. Misli dolaze iz glave.

* Demonstranti su se mirno razišli. Svaki je otišao u paru sa svojim policajcem.

* Neprijatelj nije bio u prilici da bilo šta učini. Izmislili smo ga kad se najmanje nadao.

* Rasulo nije nastalo preko noći. Za to su bile potrebne decenije organizovanog rada.

* I Srbi i Hrvati se zalažu za mir. Niko neće da popusti.

* Taj grad više ne postoji. To je sada slobodna teritorija.

* Osećam se pozvanim da o sebi kažem sve najbolje, jer vidim da to drugima ne polazi za rukom.

________________________

Kad porastem, biću veliki (1997)

* Jako sam se uplašio kad se mama razbolela. Mislio sam da će tata da nam kuva.

* Moja mama je debela, jer prave samo tesne suknje.

* Ne znam koliko imam godina. To se stalno menja.

* Kuca jede ono što nama ostane od ručka. To je hrana za pse.

* Mama se udala za tatu jer nije slušala roditelje.

________________________

Periodični obračun (1999)

* Linija fronta je pomerena.
Sada naša ognjišta branimo u dubini neprijateljske teritorije.

* Borili smo se do poslednjeg. A onda je i on pobegao.

* Neprijatelj ne bira sredstva. Gine i od noža i od metka.

* Mi tražimo samo ono što je naše. Od viška glava ne boli.

* Nosili smo ga na rukama
jer takav stvor ne zaslužuje da hoda ovom zemljom.

* Nećemo mi još dugo trpeti tiranina. Skratiće nam on muke.

* Komunisti su se prerušili u demokrate, ali im varka nije uspela. Narod ih je prepoznao, i opet glasao za njih.

* Policajci su uvek za petama kriminalcima.Oni su im poslovna pratnja.

* Uhapšenik je izvršio samoubistvo u policijskoj stanici. Ubio se od batina!

* Pošto svi misle isto, izvlačićemo šibicu da vidimo ko je u pravu.

* Poslednja želja na smrt osuđenog: Obesite mog advokata!

* Jedan radi, a trojica gledaju šta mu je.

* Ako mi pomognete i pozajmite novac, ostaću vaš doživotni dužnik.

________________________

Aforizmi i druge priče (2002)

* To što majka više na rađa, može samo majka da voli.

* Kad nemaš ništa, nije ti ni do čega.

* Naše blagostanje je neviđeno jer živimo u mraku.

* Čovek više nije ugrožena vrsta. I ljudožderi prelaze na zdravu ishranu.

* Žene se sve manje interesuju za mene. One više nisu ono što su nekad bile.

* Žena i ja imamo različite poglede. Ona mene ne može da vidi kad sam pijan, a ja nju kad sam trezan.

* Na jedno uvo mi uđe a na drugo izađe. To se zove slobodan protok informacija.

* Ponuđeni mito odbio sam sa gnušanjem. Ja znam da vredim mnogo više.

________________________

Spojeni sudovi (2004)

* Moral naših boraca je izuzetno visok, jer oni ne znaju za šta se bore.

* Nepoštenog je lako kupiti. Pošten čovek ima svoju cenu.

* Ne zna se od čega je umro a još manje od čega je živeo.

* Pozvao sam prijatelja na grupni seks. Ako dođe sa ženom, biće nas troje!

* Visoko sam plasiran. Ja sam joj drugi!
________________________


Svako danas može da bude aforističar. Svi smo smešni.

Naučio sam da razmišljam
kao i svi drugi aforističari.
Kad je kasno!

Aforizam bi trebalo da bude poučan.
Zašto onda zasmejava ljude?

Policajci ne razumeju aforizme.
Ali kad im aforističar padne šaka,
njega lako urazume.


Aforizme pišem na nudističkoj plaži.
Moram da ogolim misao.

Od ovih aforističara ne smešni da prdneš. Odmah ti to nabiju pod nos.

Aforizmi su slični kao jaje jajetu.
Da bi se razlikovali, moramo da ih farbamo.

Rodio sam se kao ženskaroš.
Ja sam medicinski fenomen.


Venčali smo se u skupštini.
A razveli po pravoslavnomobičaju
u crkvi.

Ženama je lakše u životu.
Bar nisu kurate sreće!

Razvod je spontaniji od ženidbe.
Tu bar nema nedoumice.

Uneo sam je na rukama.
Tako smo prešli prag tolerancije.


Žene mi ne mogu ništa
Ali me razvodi ubiše!

Žena mi je preterano skromna.
Samo me kod njen brine osmeh Mona Lize.

Moja žena nije torokuša!
Ona jednostavno ne zatvara usta!

Kad sam pitao ženu ima li ljubavnika
odgovorila je: nisam ja te sreće!


Kad sam uhvatio ženu kako me vara,
radosnu vest sam prvo saopštio tašti!

Žena mi je priznala da ima ljubavnika, ali ne treba da zbog toga brinem – ona kaže da je u krevetu gori od mene!

Zašto bih ženi kupovao i peglu.
Ja ću da je peglam!

Ja sam čovek principa i nikada se ne hvalim. Kad prevarim ženu, ćutim kao zaliven.


Žene će mi doći glave.
To me i održava u životu!

Menjam žene kao čarape.
Higijenami je uvek na prvom mestu!

Žena mi je pre dve godine za rođendan kupila kutiju kondoma.
Od tada slavimsamo rođendane dece.

Moj brak je katastrofa.
Žena mi je dobra majka, jošbolja domaćica. A neće ni da me vara.


Brak mi nije uspeo.
Ali o svadbi i danas pričaju.

Deca mi liče na komšijinu kao jaje jajetu! Da ne poznajem komšijinu ženu, svašta bih pomislio!

Mladoženja je zbilja preterao.
Ni nakon razvoda se nije pojavio na venčanju!

Žena mi kaže: hoću, bre, ljubav!
Ja joj kažem: hoćeškurac!


Želim da sve ostane u krugu porodice. Zato ženu varam isključivo sa svastikom!

Ženu volim jer je prava lepotica.
Šteta što to nije moja žena.

Oženio sam se iz čiste ljubavi.
A onda je žena prestala da mi pere veš.

Ženu ni u snu ne mogu da vidim.
Spavam sa povezom na očima!


Verujem da bih i danas voleo svoju ženu da je samo rekla sudbonosno NE!

Ja mnogo poštujem svoju ženu.
Čak sam joj za života podigao
nadgrobni spomenik!

Žena me nije nikada prevarila.
A krivicu snosi i komšiluk.

Kad god osvojim neki venerin breg,
shvatim da je pre mene neko
većpobo zastavu!


Žena mi nije normalna.
Kaže da sam je nekad voleo!

Moja žena je kao puž.
Drži kuću na leđima.

Žena me tretira kao krpu.
Magičnu, doduše.

Žena mi je prisvojila pribor za brijanje. Zato sada moram da depiliram lice.


Ja i moja žena nemamo ništa zajedničko. To se i u svetu zove
ravnopravnost polova.

O mojoj ženi mislim sve najlepše.
Bog da joj dušu prosti.

Žena me je bez reči ostavila.
Umreće od tuge.

VESTI/VIJESTI

Zoran Matić Mazos član žirija u IRANU

Jury Members of First Hop Cartoon International Cartoon Contest - Tabriz 2010

Dear Friend
Thanks for joining the jury
Jury members for the final poster will send you

best regards
hamed nabahat

www.hamednabahat.blogspot.com

www.hopcartoon.com


FIRST ( HOP CARTOON ) INTERNATIONAL CARTOON CONTEST -2010
Rules:
1-Theme : From Cry to Laughing
2- thechnic:free
3-The number of sent cartoons is 3
4- The cartoons must be sent at the e-mail address:

festival@hopcartoon.com

This e-mail address is being protected from spambots. You need JavaScript enabled to view it

and they must be of 300 dpi resolution,
A4 size and JPG format.
(Please do not send Zip or rar Format!)

5-Please attach in .doc format a brief presentation
of your artistic activity (surname and first name, address,
e-mail address, a photo and your CV)

6-prizes:

first prize: golden medal of HOP CARTOON+ Trophy + Honorable Mention + CD-Catalogue

second prize: silver medal of HOP CARTOON+ Trophy + Honorable Mention + CD-Catalogue

third prize: bronze medal of HOP CARTOON+ Trophy + Honorable Mention + CD-Catalogue

- 8 Honorable Mentions + CD Catalogues.

7-The works will be displayed at HOP Cartoon website:

WWW.HOPCARTOON.COM

8-Deadline: MARCH,10,2010

9-All profits from the festival benefit children orphans and children with canser

Will spend

10-CONTACT:
HOPCARTOON@YAHOO.COM

This e-mail address is being protected from spambots. You need JavaScript enabled to view it

RESPONSIBLE: HAMED NABAHAT

Thank you for participation

***

http://www.kv-biblio.org.rs/
Objavljene priče Sabahudina Hadžialića u novom broju ˘POVELJE˘, decembar 2009:
http://www.kv-biblio.org.rs/index.php?option=com
_content&task=view&id=476&Itemid=1

Povelja, s brojnim prilozima,

Redakcija časopisa Povelja, čiji je izdavač Narodna biblioteka Stefan Prvovenčani iz Kraljeva, opskrbila je novogodišnje izdanje brojnim tekstovima iz oblasti književnosti, umetnosti, filozofije... Na 255 stranica objavljeni su prilozi naših najčitanijih prozaista i pesnika, zastupljeni su i radovi književnih i filmskih analitičara, a tu su i prevodi proznih i pesničkih ostvarenja pisaca iz Engleske, Nemačke, Francuske...


Detaljnije...
 

VESTI/VIJESTI

Raspisan "V KIKS ŽIKIŠON"

V The Competition of a Caricature and a Short Comic Strip, "V KIKS Zikison 2010"

Continuous web competition from now on the front pages Zikison.net & KIKS.net & Comics-Stripovi-ExYu ... Unique in the world, respected friends, send your cartoons and comics!

Zikison1

www.zikison.net

www.kiks.site90.net, www.zikison-weekly.comoj.com

www.comics-stripovi-exyu.blogspot.com

and The Satirical Manufactory "Zikison" are announcing in the categories, the themes:

1. PORTRAIT (within cartoon shape): "Zivojin Pavlovic ZIKISON" (famous cartoonist, satiric, editor and publisher of satiric magazine from Serbia), Radoje Domanovic (the most famous satire writer of all times in SERBIA), Jaroslav Hašek (famous writer of the antiwar satire „Good soldier Svejk“ from CZECH REPUBLIC) and Stanisław Jerzy Lec (establisher and founder of the modern world aphorism from POLAND) and WITHOUT WORDS. How cartoonists sees them, "ZIKISON" and his age, technology-free, for all three categories of works to send the full?

1. PORTRAIT cartoon

Zikison2

Zivojin Pavlovic ZIKISON, (1885. - 1950.) Was a Satirist, a caricaturist, an editor, a publisher, and a printer. Between two wars in Serbia he was an actuator, a Co – Author editor of many newspapers for humor and satire. He has been suffering and imprisoned by Communist Regime in 1949. Soon after that torture and seizing his property, he was died in 1950.

Stanislaw_Jerzy_Lec_Polish_writer

Stanisław Jerzy Lec, (6 March 1909 – 7 May 1966) (born Baron Stanisław Jerzy de Tusch-Letz) was a Polish poet and aphorist of Polish and Jewish noble origin. Often mentioned among the greatest writers of post-WW2 Poland, he was one of the most influential aphorists on the 20th century.
Lyrical poetry, sceptical philosophical-moral aphorisms, often with a political subtext.

jaroslav_hasek

Jaroslav Hašek, (April 30, 1883–January 3, 1923) was a Czech humorist and satirist best known for his novel The Good Soldier Švejk, an unfinished collection of farcical incidents about a soldier in World War I, which has been translated into sixty languages. He also wrote some 1,500 short stories. He was a journalist, bohemian, and practical joker. His short life had many odd parallels with another Prague contemporary, the Jewish writer Franz Kafka (1883–1924).

RadojeDomanovicSerbianWriter

Radoje Domanovic, (February 4, 1873 - August 4, 1908) was a Serbian writer and teacher, most famous for his satirical short stories. In 1899, he published two collections of short stories and his famous story "Danga" first appeared. The following year, he got a post as a clerk in the State's Archive. In 1902, after he published "Stradija", he was again dismissed from his post. He started writing editorials for magazine "Odjek" ("Reflection") . After the coup in 1903, Domanovic returned to his post, and soon got a stipend to work on his stories. It was rumoured that the coup saved his life, since he was on a list for liquidation of the previous government. In 1904, he started a magazine "Stradija", that had 35 editions.

2. Caricature WITHOUT WORDS - FREE, free technique.

3. SHORT ALTERNATIVE COMIC STRIP, WITHOUT WORDS - FREE, free technique.

The competition will be opened and free for all of the professionals and amateurs, for affirmed and unknown authors from 7 to 77 years of age, for all people on this planet but in the case if someone appears from other planet then we will become the first interplanetar competition.

AWARDS: First prize in all three categories, the presentation of the special page www.zikison.net Weekly electronic journal ZIKISON and www.kiks.site90.net kiks (Caricature and Short Comic Cartoon). All authors whose works jury selects, will be presented in your gallery Zikison.net and KIKS.net. All authors whose works are going to be selected by the jury will get ŽIKIŠON Charter or Diploma.

Works can be sent by E-mail zikison@zikison.net & zikison.mazos@gmail.com & kiks.zikison@yahoo.com with author’s short biography and photography. All of received works will not be returned to the senders. The organization of this project keeps the right for using and publishing of received works for the organization’s needs. Deadline: No deadline (Permanent Exhibition)

The competition is open Non-Stop!
(Results: December 2010 / January 2011)

Jury for "V KIKS Zikison 2010", consisting of:

???

January 2010 in Paracin, SERBIA - For The SRZ /SRŽ & KIKS Zikison: Zoran Matic Mazos

Primio sam vakcinu protiv svinjskog gripa. Sada mogu  slobodno da rokćem.

I have received vaccine against swine flue. Now, I can freely grunt!

Mitar Mitrović



Dve najbolje knjige karikatura u Srbiji 2008. i 2009. godine po oceni ŽIKIŠON-a... Knjiga karikatura "CV", Slobodan Srdić - Smederevo (Izdavač "Ošišani Jež", Beograd 2008.) i Knjiga digitalne karikature "MALA NOĆNA POŠTA", Zoran Spasojević Paske - Kragujevac (Izdavač "Centar slobodarskih delatnosti", Kragujevac 2009.)... Od ovog broja prikazujemo po jednu karikaturu iz knjige...

srdicNajbolje od najboljih... Ovo su članovi redakcije ŽIKIŠON-a!

The best of the best... These are the members of the Editorial board of ZIKISON!

 

paske

auto.srdicSlobodan Srdić - SERBIA

zoran-spasojevic Zoran Spasojević - SERBIA

Two of the best books in Serbia in 2008 and 2009 by the assessment of ŽIKIŠON and... Cartoon book "CV", Slobodan Srdić - Smederevo (Publisher "clipped Hedgehog") "Ošišani Jež", Belgrade 2008. Book and digital cartoon "A Little Night Mail", Zoran Spasojevic Paske - Kragujevac (Publisher "Centar slobodarskih delatnosti") "Center of freedom activities", Kragujevac in 2009... From this issue and onwards, we will show one cartoon per issue from the book...


zoran-spasojevic_moja-lustracija

zoran-spasojevic_hitler-modern-piercing

© 2009 Zoran Spasojević Paske


POTPUNA-OPREMA

© 2009 Slobodan Srdić - SERBIA


Golać broj 1/Galerija VREMEPLOV Golać

* Prve privatne humorističke novine u Srbiji * Godina I * Broj 1 * Cena dve črvene * Maj 1991.*

* Satirični nadstranački mesečnik srpskog megalopolisa-Đerđelina*

Design: Mazos © KIKS.Zikison 2005/2009 All rights reserved.

Back to Home

photo1_small.jpg photo2_small.jpg photo3_small.jpg photo4_small.jpg photo5_small.jpg photo6_small.jpg photo7_small.jpg
photo8_small.jpg
photo9_small.jpg photo10_small.jpg photo11_small.jpg photo12_small.jpg photo13_small.jpg photo14_small.jpg
photo15_small.jpg
photo16_small.jpg photo17_small.jpg photo18_small.jpg photo19_small.jpg photo20_small.jpg photo21_small.jpg

Prvi privatni satirično-humoristički list posle II svetskog rata u Srbiji, Golać broj 1, prvi put na netu... Pojavio se maja meseca 1991. godine u sumrak rušenja SFRJ i potom svih nesrećnih dešavanja proteklih 18 godina na ovim prostorima, izašlo je ukupno 6 broja Golaća i tri broja ŠLB... Koji će uskoro svi biti na netu...

ŠLB broj 1-3 i Golać broj 8

Galerija VREMEPLOV Golać

Design: Mazos © KIKS.Zikison 2005/2009 All rights reserved.

Back to Home

1_small
2_small 3_small 4_small 5_small 6_small
7_small
8_small 9_small 10_small 11_small 12_small
13_small 14_small 15_small 16_small 17_small 18_small
19_small 20_small 21_small photo22_small.jpg photo23_small.jpg photo24_small.jpg
photo25_small.jpg
photo26_small.jpg photo27_small.jpg photo28_small.jpg photo29_small.jpg photo30_small.jpg
photo31_small.jpg
photo32_small.jpg photo33_small.jpg photo34_small.jpg photo35_small.jpg photo36_small.jpg

Ovde možete pogledati tri broja ŠLB 1998/99. godine, specijalno izdanje lista GOLAĆ i Golać broj 8 koji je ujedno i poslednji broj Golaća, izašao u februaru 1999. oko mesec dana pre bombardovanja Srbije...


 

Samonikli korov strip - Franja Straka - SERBIA


ComicSTRIP GALLERY

Koreni srpskog stripa / The roots of the Serbian comics 1 and 2

lobacev

Đorđe Lobačev - Krvavo nasledstvo i Zrak Smrti

krnjetin

"STRAŠNI O' STOJA" - Miloš Krnjetin - SERBIA

DOWNLOAD
Best Quality

rar. pdf, 18,234 KB
Duga Devetka broj 19

DOWNLOAD
Best Quality

rar. pdf, 12,038 KB
Duga Devetka broj 20


zikison.logo

ŽIKIŠON • broj 1 - 5 • / Arhiva

satir

SATIR • broj 1 - 10 • ŽIKIŠON / Arhiva

www.zikison.net/ www.kiks.site90.net/ www.zikison-weekly.comoj.com/


"...ZIKSON IS SET ON THE PATH TO CARRY OUT THE COVER TASK OF UNITING THOSE WHO ARE YET TO UNITE ...RUMOURS MAKE THE WORLD GO AROUND..."

"...USKORO ŽIKIŠON REALIZUJE TAJNI ZADATAK OBJEDINJAVANJA NEOBJEDINJENOG... PRIČA SE...


Prvi elektronski nedeljni časopis za političku satiru, humor, karikaturu i strip na Balkanu

The first electronic weekly journal of political satire, humor, cartoons and comics in the Balkan

Izlazi svake srede ili četvrtka* Prvi broj je izašao 25. 06. 2008.

Founder, director and editor, KIKS Zikison - SERBIA, Glavni i odgovorni urednik: Zoran Matić Mazos, Paraćin, SRBIJA; mazospn@gmail.com;

Zamenik glavnog i odgovornog urednika ŽIKIŠON nedeljnika: Sabahudin Hadžialić, Sarajevo, BiH; sabihadzi@gmail.com;

Redakcija:

SRBIJA: Radomir Smiljanić, Aleksandar Čotrić, Slobodan Simić, Nikola Otaš, Beograd; Ninus Nestorović, Mića M. Tumarić, Novi Sad; Dušan Mijajlović Adski, Niš; Zoran Spasojević Paske, Zoran Zlatičanin, Kragujevac; Goran Ćeličanin Čelik, Varvarin/Kruševac; Andrej Glišić, Pančevo; Slobodan Žikić, Jagodina; Rade Đergović, Šabac; Slobodan Srdić, Smederevo; Živojin Denčić, Zaječar; Boban Miletić Bapsi, Knjaževac; Franja Straka, Beočin;

AUSTRIA: Petar Pismestrović,
One of the founding members of the croatian cartoonists association (HDK) Zagreb, CROATIA.
Jedan od osnivača hrvatskog društva karikaturista (HDK) Zagreb, HRVATSKA.

BIH-Federacija Bosne i Hercegovine: Sabahudin Hadžialić, Ratko Orozović, Sarajevo; Suno Kovačević, Zenica;

BIH-Republika Srpska: Borislav Mitrović Zvrk, Banja Luka; Đorđe Latinović, Gradiška; Grujo Lero, Bijeljina;

HRVATSKA: Ivo Mijo Andrić, Zagreb; Abdurahman Halilović, Rijeka;

CRNA GORA: Vladislav Vlahović, Podgorica; Vladislav Pavićević, Bar;

MAKEDONIJA: Vasil Tolevski, Jordan Pop Iliev, Skoplje;

SLOVENIJA: Jasmin Mrkalj Kadmus, Podlehnik; Milan Fridauer Fredi, Gruškovec;

Copyright © KIKS.Zikison, 2008/2009. Autors & Zoran Matic Mazos. All Rights Reserved.
Sva prava zadržana. Zabranjena je reprodukcija u celini i u delovima bez dozvole.

back