broj 81
ЖИКИШОН/ŽIKIŠON/ZIKISON
Glavni i odgovorni urednik: Zoran Matić Mazos
Zamenik glavnog i odgovornog: Sabahudin Hadžialić
Izlazi svake srede ili četvrtka
Prvi broj je izašao 25. 06. 2008. / 06. 01. 2010.
Prvi elektronski nedeljni časopis za političku satiru, humor, karikaturu i strip na Balkanu ŽIKIŠON
The first electronic weekly journal of political satire, humor, cartoons and comics in the Balkans ZIKISON
International competition, cartoons and comic short "KIKS ZIKISON" , Paraćin, Serbia kiks.zikison@yahoo.com zikison.mazos@gmail.com caricature.comics@gmail.com zikison13@nadlanu.com
|
www.zikison.net
www.kiks.site90.net
comics-stripovi-exyu.blogspot.com |

© 2009 Ismail Kar ISKOC - TURKEY
Podneli smo zahtev za prijem u EU. Ispunili smo glavni uslov za to - postali smo s l e p c i.
We have submitted a request for the membership in EU. We have fulfilled a main condition for that- we.
Milan Vlajković
|

© 2009 Nikola Otaš - SERBIA
Boban Miletić Bapsi
BADNJI DAN 2010- GODINE - NE NEGDE , NEGO SVUGDE U SRBIJI
Noć je jošte, mraz je, i inje se hvata,
dok pokorni Srbin stoji ispred vrata !!!
Pohrlili Srbi rano na šaltere,
da podignu "džabe" Mlađine akcije !!!
Mnogo voli Srbin samo kad je džabe,
devojka mu ne da - on ode kod babe !!!
Znade lepi Mlađa sve što Srbin voli,
mrvice mu daje, i za vlast ne moli !!!
Deceniju skoro lepi Mlađa vlada,
a Srbija naša propada i strada !!! |
|
Istorija naše bolesti je duga, ali je bolest naše istorije neizlječiva.
History of our disease is long but the disease of our history is incurable.
Đorđe Latinović
|

© 2009 Julian Pena Pai - ROMANIA
Naši političari su stalno uz narod?! Koga bi inače lagali, varali, potkradali...
Our politicians are with the people all the time?! Whose would they than lie, cheat, creep...
Boban Miletić Bapsi
|
Rade Đergović
SUDIJE
Krajem godine koja je za nama u Skupštini Srbije, novoizabrane sudije svih sudova u republici položile su zakletvu. Zakleli su se na poštovanje pravde za vreme mandata koji im je ukazan. Sve to lepo zvuči kad se gleda i sluša, a onda, čim se sudije razmile po zemlji Srbiji, zaborave da su se zakleli da dosledno sprovode zakone koji su na snazi.
Ne treba pominjati sve one sudije koje su u svojim fiokama godinama držale optužnice protiv onih kojima nisu smeli ni na senku da stanu, a kamo li da procesuiraju njihov slučaj. Zar treba pominjati sudije koje su blago kažnjavale sve one dripce koji su mogli da nam rade šta god požele, a da im ništa niko ne može. Da se ne govori o korumpiranim sudijama koje su bile u sprezi sa onima s druge strane zakona. O sudijama koje su gledale kroz prste svojim partijskim kolegama, takođe ne treba trošiti mnogo reči.
Na sve primedbe sudija koje nisu prošle u ovom reizboru, vlast odgovara optimističkim izjavama da su baš ovoga puta (kao što je i prethodna vlast govorila za gore navedene) najbolje sudije na svojim mestima. U pročišćavanje pravosuđa ne treba sumnjati, jer je vlast za svakog novopostavljenog sudiju obezbedila ricinus.
________________________
Petar Pismestrović
Porez
Ti si mali čovjek, ali si velika budala. Odlaziš na izbore, biraš one koji ce organizirati tvoj jednostavni, mali život.
Ti izabranici, kao što je to normalno od postanka svijeta, brinu o tome
kako da uzmu”višak” tvog rada, dakle one mrvice koje si, teško radeći,
otkidao od usta za” ne daj bože”.
Plaćaš redovito poreze. Iz tih poreza tvoja država gradi ceste,
stanove, kupuje vlakove, avione, automobile, tramvaje a bogami i
oružje. Grade se ulice, trotoari, parkirališna mjesta. Tvoj džep je
vječito prazan, ali su ti oči pune. Farbaju te raznim bojama. Kupio si
na lizing novi automobil, da si priuštiš i to veselje. Platio si na
njega porez, prirez i zarez i točku .
Voziš se cestom koja je izgrađena i iz tvog novca, ali i pored toga
moraš platiti cestarinu. Plaćaš je i kroz cijenu benzina, kroz cijenu
automobila i različitih auto djelova, kroz gume, ali i to je
nedovoljno. Zbog toga su uveli vinjetu ili cestarinu. Ako voziš malo
brže po “tvojoj” cesti, a oni to primjete, ukoliko imaš sreću, platit
češ samo kaznu plus porez.
Iz tvog poreza, doprinosa i sl. grade se i stanovi. Iako si u toku svog radnog vijeka već platio jedan
stan kroz razne oblike davanja, red je da barem redovito plaćaš
stanarinu. Plaćaš i lift ukoliko imaš peh da postoji u tvojoj zgradi a
ti živiš u prizemlju. O ostalim davanjima ne vrijedi ni razmisljati,
ali na to što platiš računaj 20% poreza, minimalno. Ukoliko se voziš
vlakom, autobusom, avionom plaćaš kartu iako su i ta sredstva prometa
kupljena i iz tvog novca. Plaćaš svaki korak, metar ili kilometar. Sve
je oporezovano. Prodaju ti i vodu koju nitko ne proizvodi, nego je
stvara majka zemlja. I nju s porezom, dakako. Bez brige uskoro će na
red doći i zrak. Platio si asfaltiranje ulica s parkirališnim
mjestima, ali trebaš platiti i parkiranje i to s porezom. Ako ti nadju
auto bez plaćene parkirališne karte u najboljem slučaju dobit ćeš
uplatnicu. Ukoliko ti dodje pauk vidjet ćeš da ima i gorih stvari od
plačanja parkinga.
Mali si čovjek , ali si velika budala. Biraš one koji će ti derati
kožu. Plaćaš ih da te kažnjavaju, da te kradu, da uživaju na tvoj račun
i da ti - dele milostinju bez poreza.
________________________
Mića M. Tumarić
KRŠEVITI
Kršan čovek. Sangator i po. Taj je sve pre sobom rušio. Kao od šale, naš premijer.
Propisi
za njega ništa nisu značili. Kršio ih je sa lakoćom. Što
lično, što posredstvom saradnika. Ili policije. Kad god je i
hteo. Koliko je hteo.
Prohte
mu se, na primer, da promeni celu vladu. Ili da otpusti
profesore fakulteta. Da najuri sve lekare! Tad su vrcali delovi ustava.
Na sve četiri strane sveta. O zakonima i da ne govorim. Još ako je,
daleko bilo, ljut. Sačuvaj bože!
Kršio
i ljude. Bez pardona. Ako bi naišao na jačeg, pozivao je u pomoć vojsku
i policiju. Redovni i rezervni sastav. Zato mu niko nije smeo stati na
put. Taman posla!
Neviđeni
stručnjak. Za lomljenje kostiju. Bunta. Svih vrsta otpora.
Kršio je datu reč. Obećanja. Skršio je na kraju celu državu.
Naš kršni premijer. Krševiti.
Nama nisu potrebne vize. Odavno smo prešli sve granice.
We do not need visas. Long time ago we had overrides all borders.
Mića M. Tumarić
|
ŽIKIŠON I DANI SATIRE PLJEVLJA VAM PREDSTAVLJAJU HISTORIJU/
POVIJEST/ISTORIJU nagrade TIPAR...
2000. Bojan LJUBENOVIĆ
Zemlja nam je na raskrsnici. Narod samo što nije skrenuo!
Naš predsednik nikad ne ide na odmor. Ne može dopustiti da drugi nešto zabrljaju!
Razlika izmeću beogradskih i podgoričkih konobara je u tome što beogradski dođu!
Preživeo sam i ovu godinu. Kakva će to biografija biti!
Doživeli smo brodolom. Ušla nam je voda u uši!
Fudbalska reprezentacija Srbije danas neće igrati u najjačem sastavu jer su se standardni reprezentativci oporavili od povreda!
Neki ministri u srpskoj vladi nemaju fakultet. Ali zato imaju Univerzitet!
Čuli smo za stogodišnji rat. Ali za nas nijedan rekord nije nedostižan!
Platio sam lopovima da mi vrate automobil, jer se u Srbiji dobro dobrim vraća!
Razlika između bivše i sadašnje vlasti u Srbiji je u tome, je u tome... je u tome... Jebi ga, opet sam zaboravio!
Ko se na vreme sklonio u Skupštinu, izbegao je hapšenje!
Šta mi vredi što sam glup kada je to mesto u našoj vladi već popunjeno!
Demokratija nam je zakucala na vrata. Ali, nepoznatima ne otvaramo!
Naš predsednik je mudar, pošten i vredan... Ma, jeste li sigurni da je naš?!
Policajci su me ubacili u maricu, i odmah izveli nekoliko slobodnih udaraca!
To što mi ne znamo šta hoćemo ne znači da ne treba da imamo svoj poslanički klub!
Nismo osvojili vlast da bi krali, ali od sudbine se ne može pobeći! |
________________________
PJESME/AFORIZMI/PRIČE

1999. Žarko ĐUROVIĆ
BALADA O PENDREKU
Kiša lije. Neka lije.
Pandur svoga sužnja bije.
Ovaj trgom širi dreku.
Moć je vlasti u pendreku!
Pendrek šara po plećima.
Pleća krhka. Šara mnogo.
Pendrek zveran, pogibeljan.
A ja sasvim iznemogo!
Pendrek puca - nema fola.
Telom širi mapu bola.
Nema priča izokola.
Prebiše me izokola.
Pendrek, pendrek. Vražje iće.
Lomi rame i rebriće.
Po glavurdi seje kvrge.
Prodisaću i na škrge!
Crnu priču pendrek zbori.
Crn mu zamah, crno lice.
Zaobada nesanice.
Uvek neku nečast sprema.
Pandur svoga sužnja lema.
Pendrek sužnju tantijema!
________________________
|
Okupljenima oko zajedničkog kazana, đavo je i vođa i glavni kuvar!
Those who are gathered around joint cauldron, the devil is the leader and the main chef!
Borislav Mitrović
|

© 2009 Petar Pismestrović - AUSTRIA |
Pošto smo na marginama svetske ekonomije, za nas je kriza - marginalna!
Having in mind that we are on the margins of the World economy, for us the crises is-marginalized!
Slobodan Žikić
|
Svet satire u satiri Sveta
Malcolm X
Aforizmi / Aphorisms:
A man who stands for nothing will fall for anything.
Čovjek koji se zalaže za ništa past će na bilo šta.
Be peaceful, be courteous, obey the law, respect everyone; but if someone puts his hand on you, send him to the cemetery.
Budi miran, budi uljudan, poštuj zakon, poštuj svakoga, ali ako netko stavi ruku na tebe, pošalji ga na groblje.
Education is the passport to the future, for tomorrow belongs to those who prepare for it today.
Obrazovanje je pasoš za budućnost, sutrašnjica pripada onima koji se pripremaju za to već danas.
I
am for violence if non-violence means we continue postponing a solution
to the American black man's problem just to avoid violence.
Ja
sam za nasilje ako ne-nasilje znači da i dalje odlažemo rješenje za
problem američkog crnog čovjeka samo kako bi izbjegli nasilje.
I
believe in a religion that believes in freedom. Any time I have to
accept a religion that won't let me fight a battle for my people, I say
to hell with that religion.
Ja
vjerujem u religiju koja vjeruje u slobodu. Bilo kada da moram
prihvatiti religiju koja mi neće dozvoliti da se borim za
svoj narod, kažem da vrag nosi tu religiju.
I don't even call it violence when it's in self defense; I call it intelligence.
Ja to čak ne nazivam nasiljem kada je u samoodbrani; ja to zovem inteligencijom.
I'm for truth, no matter who tells it. I'm for justice, no matter who it's for or against.
Ja sam za istinu, bez obzira tko je govori. Ja sam za pravdu, bez obzira tko je za ili protiv nje.
If you have no critics you'll likely have no success.
Ako te niko ne kritikuje, najvjerovatnije nemaš ni uspjeha.
If you're not ready to die for it, put the word 'freedom' out of your vocabulary.
Ako niste spremni umrijeti za nju, izbrišite riječ „sloboda“ iz vašeg rječnika.
In all our deeds, the proper value and respect for time determines success or failure.
U svim našim djelima, pravilnu vrijednost i poštovanje, vremenom, određuje uspjeh ili neuspjeh.
Nobody can give you freedom. Nobody can give you equality or justice or anything. If you're a man, you take it.
Niko ti ne može dati slobodu. Niko ti ne može dati jednakost ili pravdu za bilo šta. Ako si čovjek, uzećeš je.
Nonviolence is fine as long as it works.
Nenasilje je dobro sve dok funkcioniše.
Power in defense of freedom is greater than power in behalf of tyranny and oppression.
Snaga u obrani slobode veća je od sile koja se u koristi u ime tiranije i ugnjetavanja.
The future belongs to those who prepare for it today.
Budućnost pripada onima koji je pripreme danas.
Truth is on the side of the oppressed.
Istina je na strani potlačenih.
Without education, you are not going anywhere in this world.
Bez obrazovanja nigdje nećeš stići u ovom svijetu.
You show me a capitalist, and I'll show you a bloodsucker.
Pokažite mi kapitalistu i ja ću vam pokazati krvopiju.
|
World satire in satire of the world

Malcolm X
(1925-1966)
Malcolm
X ili pravim imenom Malcolm Little rođen je u mjestu Omaha u saveznoj
državi Nebraska 1925. godine. U Malcolmovom ranom djetinstvu obitelj se
seli u Lansing u saveznu državu Michigan. Još dok je Malcolm bio
dijete, oca su mu usmrtili bijeli rasisti jer je bio član udruga za
poboljšanje života crnaca. Njegova smrt prikazana je kao nesretan
slučaj, iako mu je glava bila odvojena od tijela. Kako Malcolmova majka
nakon smrti muža nije mogla puno učiniti za sina, o njemu su se skrbili
stariji brat i sestra. Malcolm je započeo život sitnog kriminalca. U
dobi od 12 godina postao je štićenik Doma za nezbrinutu djecu države
Michigan. Kada je napunio 17 godina pušten je iz doma. Potom se
zaposlio u putničkom vlaku kao perač posuđa na putničkoj liniji iz
Michigana ka Washingtonu, D.C. do New Yorka te nazad u Michigan. Kada
je Malcolm stekao dovoljno novca, preselio se u New York kod rođaka.
Uskoro je postao nasilnik, svodnik i diler drogom, kasnije i ovisnik.
Postao je jedan od najopasnijih nasilnika na ulicama harlemskog
podzemlja. Godine 1941. uhićen je i osuđen na deset godina zatvora zbog
provale. Krađom se bavio kako bi mogao priskrbiti novac za drogu.
Godine 1952. pušten je iz zatvora i nešto kasnije pridružio se pokretu
Nacija islama (Nation of Islam). Nedugo nakon što je postao član
Nacije islama promijenio je svoje prezime u X. To je učinio u znak
poštovanja prema svojim neznanim afričkim precima koji su dovedeni u
Ameriku kao robovska radna snaga. Poslije toga otputovao je na hadždž u
muslimanski sveti grad Meku. Nakon povratka u Sjedinjene Države odbacio
je ideju da su svi bijeli ljudi đavoli, a što je ranije tvrdio i
utemeljio vlastitu organizaciju nazvanu Organizacija Afro-američkog
jedinstva. Po utemeljenju ove organizacije Malcolm X je promijenio
svoje ime u El-Hajj Malik El-Shabbazz (El Hadž Malik El-Šabaz).
Godine 1965. Malcolm je smrtno ranjen dok je držao govor u New Yorku u
kojem je kritizirao Elijah Muhammada. Malcolma su ubila tri muškarca za
koje se ispostavilo da su članovi Nacije islama. Sva trojica su osuđena
i zatvorena.
________________________
You're not supposed to be so blind with patriotism that you can't face reality. Wrong is wrong, no matter who says it.
Ne bi trebalo biti tako slijep s domoljubljem pa da se ne možete
suočiti sa stvarnošću. Pogrešno je pogrešno, bez obzira tko to kaže.
An integrated cup of coffee isn't sufficient pay for four hundred years of slave labor.
Integrirana šoljica kafe nije dovoljna plaća za četiri stotine godina kao roblje.
You can't separate peace from freedom because no one can be at peace unless he has his freedom.
Ne možete odvojiti mir od slobode jer niko ne može imati mir sve dok ne
bude imao slobodu.
You don't have to be a man to fight for freedom. All you have to do is to be an intelligent human being.
Ne morate biti čovjekom da bi se borili za slobodu. Sve što trebate
biti je da budete inteligentno ljudsko biće.
Anytime you see someone more successful than you are, they are doing something you aren't.
Ako bilo kada vidiš nekoga da je uspješniji od tebe, taj drugi radi
nešto što ti ne radiš.
History is a people's memory, and without a memory, man is demoted to the lower animals.
Historija je ljudsko sjećanje, a bez sjećanja čovjek je degradiran na
niži oblik životinja.
________________________ |
To što nam je Srbija sve manja i manja, još jedan je dokaz da mi ne patimo od veličine.
The issue that Serbia is smaller and smaller is another proof that we are not suffering of the size.
Zoran T. Popović |

© 2009 Zoran Zlatičanin - SERBIA
Naša tragedija je generacijski negovana i tu tradiciju nećemo izneveriti!
Our tragedy has been nourished through generations and that tradition we will not betray!
Zoran Matić Mazos |
Milan Vlajković
KONKURS
I
dođe taj dan. Dan odluke . Dan D - kako se to negde kaže ,sa kojim i od
koga sve počinje iznova i do koga ničega ( kao da ) nije bilo. Dan
izbora novog ( ženskog ) poglavice rezervata Da su normalni nikad ne bi
bili tu, i momenat sučeljavanja tri kandidata oko osnovnih uslova
konkursa : . talenat za kostim, muziku i igru i dodatnog : strategija
razvoja rezervata . . Pošto je ovaj rezervat sa Upravnim odborom,
moćnim, ovaj reši da omogući predstavljanje potencijalnih kandidata, uz
prisustvo publike, doduše ne glasačke mašinerije ali svakako mase čiju
rekaciju, verbalnu i neverbalnu u odnosu na kandidate treba ispratiti,
kao neki barometar koji će usmeriti UO da donese pravičnu i celishodnu
odluku .
Predsednik UO svečano najavi prezentaciju kandidata za novog poglavicu
rezervata, ukazujući kandidatima na protokol i pravila predstavljanja.
I tako sve poče .
Najpre se predstavi prvi, već prema stasu i glasu najjači kandidat,
Japajajka.......I odmah, vrlo glasno i jasno predstavi sebe : - Ja sam
lepa, najlepša, meni se svi dive, ja sam fenomenalno talentovana za
kostim, moj minjak je najkraći, od žerseja, kupljen u Sekond hendu u
prestonici i nisam kao neke namiguše, koje neću da imenujem samo ću da
ih pogledam.....pa ovo ''pogledam'' naglasi prestoničkim akcentom...
Predsednik UO, imao se utisak, želeo je da spreči manipulaciju masom od
strane ovog kandidata, ali uplašen njegovom moći, bi namah mrtav ,
napravi grimasu i ostavi Japajajki da nastavi.
- Ja sam, kao što sam rekla, fenomenalno obučena, moćna,meni se svi
dive, o meni se pišu mitovi i legende, i ovde pristune persone nemaju
šta da traže kada sam ja u pitanju. I u Savetu mudraca imam sve veze,
mene svi znaju, mene svi vole, ja sam moćna, fenomenalno obučena, moj
kostim je dva to tri broja manji od prosečnog, na meni se sve vidi,
nema šta da se sumnja, krije, kao kod ponekih.. - Ja sam prošla sve
kurseve krojenja i šivenja, moj spisak je podugačak....
Što se tiče muzike, ja svečano, pod materijalnom, moralnom i krivičnom
odgovornošću izjavljujem da ne znam ko su Stoja, Lepa Brena, Beki
Bekić...ja znam samo za hevi metal, u prestonici ne propuštam koncerte,
i nisam kao poneke koje i ne znaju da igraju . Moje šljokice ne može da
opiše ni Milka Babović a piruete i piruetice ni Milojko Pantić -
sigurnost ovog kandidata potopi konkurenciju.
Doduše strategiju ovaj kandidat ne pomenu ..a i zašto bi...Kome i treba
strategija kada su prethodno pobrojani talenti tako sklopljeni
trijumfalno....
Predsednik UO fasciniran ovim kandidatom, imao se utisak, pokuša da
napravi logičnu intervenciju, da ga obuzda.. Ali.... Bez sumnji u
sposobnosti i talente ovog kandidata reče : - Posle ovog elaboriranja ,
mislim da ostala dva kandidata nemaju šta da traže. Ako vas kao
najfenomenalnije obučenu i talentovanu za kostim, i ostalo, ne primimo
i imenujemo za poglavicu propali smo..Ali pošto smo demokratični i u
izboru transparentni, reda radi, neka se oglase i ostala dva kandidata .
Na scenu stupi drugi kandidat . Malo proključao zbog trijumfalnog
predstavljanja prethodnog kandidata, smognu snage i predstavi se.
- Ništa nije tačno od onog što je rekao prethodni
kandidat, persona koja ne može da mi bude takmac ni u čemu, kojoj ja ne
bih dozvolila niti vodu da mi nosi. Zna li persona iz koje sam ja
ulice. ? .Iz ulice koja je pojam u plemenu za kostim . Žersej - ko li
još to nosi ? . Znaju li moje protivkandidatkinje koliko ja ormana
imam, koliko kompleta, od koliko boja . Pa kad ih složim - kako me samo
neki u plemenu sačekaju ujutro i daju komplimente ...koji se samo nama
iz naše ulice daju..Sekond hend -moja protivkandidatkinja se oblači u
jednom, ja u nekoliko.A kod Kineza ? - samo da je pitam kad je zadnji
put ušla kod njih. I ništa drugo ..I koliko moji kompleti nisu više po
nekoliko broja veći, već koliko su se kraći i manji...Kako sam sa njima
zanela i neke Indijance iz drugih rezervata . .Da ih imenujem ? A
perle, manistra, kaiševe...... ko ih još nosi osim mene ?.
Što se tiče muzike tu sam glavna . Vrlo poznata ..Pa Stoja će još malo
da nosi moje ime... A što se tiče hevi metala - to može da sluša samo
neko ko se ne razume u muziku...Uostalom ta muzika i nije na našem
indijanskom, pa mogu da zamislim šta samo i kako moja
protivkandidatkinja sluša ono što se ne razume... A kod Stoje - sve na
našem jeziku, razumljivo, razumljivo i za malo dete ...A kad ja zavrtim
čoček cenjena komisijo - kakve vaše piruete, akslovi. I Glavni
poglavica ima da padne na d.... kad mu ja ....- kandidat se unese u
ulogu i za malo da uguši predsednika UO .
- A Strategija razvoja rezervata ? - nastavi ovaj kandidat - da li vi
znate da moji ponovo dolaze i da je samo pitanje dana kada ću ja da
zasednem i vaš UO raznesem u komade..I tada ću da napravim s v o j u
Strategiju i sve ću da vas ugasim.... I to vrlo transparentno, da se
čudite šta vas je snašlo !
A onda bi gusto..
Iznenada, bez prethodne najave i mimo protokola, skoči, po očekivanju
kandidat sa najmanje šansi za prijem, pa skresa svima : - Jaoooooo,
samo da vam dođem, pa da vidite šta su kostim, igra i muzika...Ostale
bi vi obe bez kostima, za igranku ne bi vam ni palo na pamet....a
strategija bi moja bila vama svima noćna mora...Samo da vam dođem, samo
da vam dođem !! - odzvanjalo je prostorijama vigvama u kome je zasedao
UO i kandidati za poglavice izlagali svoj program i svoje kvalitete .
Skoči i Predsednik UO u pokušaju da smiri strasti, razbesnele kandidate
za poglavicu, stalno uzvikujući : - Mir..mir....Jao šta nam bi...Koja
je ovo sreća za nas, koja je ovo sreća - kako li samo imamo dobre
kandidate, kako bi bilo dobro da vas sve primimo ... koji bi to
napredak bio ....pa,pa... mucao je - .možda da izaberemo jednog
poglavicu i njegova dva zamenika ...koja je ovo sreća, koji je ovo
talenat naših kandidatk.... - sve je pokušavao jadni presednik UO..
- Ko bre da mi bira zamenika, koja je tome od ove dve odavde prisutne
dostojna ? - grmele su istovetnim tekstom sve tri kandidatkinje za
poglavicu...
Epilog cele priče - naivni čitaoče . Gde se ovako bira poglavica danas
? Pa nigde ... Sve se to kuva tamo negde van rezervata, ama to je već i skuvano , i sve je ovo gubljenje vremena i ...... Ovo što ste gledali, shvatite kao zabavu mase i nikako drugačije . .
A vi, Indijanci, pripremite se da kusate šta ste zaslužili .........
Kad će to globalno otopljavanje, da više ne pada sneg kad god nismo spremni!
When this global warming will start finally to avoid having snow falling down when we are not ready!
Slobodan Žikić |

© 2009 Julian Pena Pai - ROMANIA |

© 2009 Nikola Otaš - SERBIA
|
Izgleda da je Vođa ranije bio šinter. Tretira nas kao pse!
Looks like that our leader was fleecer. He treats us as dogs!
Vasil Tolevski |
Elvis Huremović
Ona i on
Kako
je svijeta i vijeka, uvijek je ona i on. Može se dunjaluk mali milion
puta prevernuti i okrenuti ovako ili onako ali u svemu će vazda biti
ona i on, doduše ne baš uvijek jer u nekim malo više papanskijim
mjestima su on i ona, jebiga. Životna reprodukcija ne može bez tog
jedinstvenog sklopa sačinjenog od ona i on, bilo da je riječ o umjetnoj
vrsti reprodukcije poznatijoj kao oplodnja (kad čujem ovu riječ, odmah se nekako osjećam kao student veterine na praksi).
Kako god ništa ne može proći ili nastati bez ovo dvoje, primjera je
puna Bosna i Hercegovina a kamo li čitav svijet. Helem, ima jedno ona i
on koje je plaho čudno. Ona bi njega poznatijeg kao on handrila kad
njoj je ćejf, pa se tako ona ovom on ne javlja danima ma ne mari ni
stotinke a kamo li sekunde za njim čak mu i neke ofirne folove prosipa
u vezi s tim nemarenjem koje bi i djeca predškolskog uzrasta skontala.
Samo nije ni on budala, shvatio je ubrzo koliko je sati pa mu vala
svejedno hoće li ona se javiti sad ili nakon cijele vječnosti. I tako
taj sklop nekako devera evo ima poduže vremena. Al' nema veze zbog
deverancije sve dok to nešto fercera ovako ili onako. Samo, zanimljivo
je kako se od početka on skoro pa non stop pecao na ono što čini ona,
te je zbog toga često puta bivao bolesno nervozan i još svašta nešto
al' šta se može kako postoji ova svjetska ploha ili lopta, oni što
dolaze iz grupacije on su išli za onima što dolaze iz grupacije ona.
Još kad bi se sve završavalo na to išli, bilo bi super. Međutim još
hiljadu i jedan belaj se na to išli nadoveže al' baš uvijek. Neki vele
da je to otkako je Adema i Have, a po nekima je tako još od silaska
majmuna sa grane. Ona očito ne zna šta bi a on još očitije nestrpljiv i
kroz svu tu zbrku nestrpljenja i nervoze svakodnevno postaje hladan kao
bijelo vino pomiješano sa mineralnom vodom a opet vrlo brzo iz takvog
stanja zna preći u stanje neke šljivovice od pedeset i mali kusur
stepeni spravljene na nekom ovdašnjem kazanu. Uglavnom, zbrka i frka na
sve strane a šta i očekivati drugo u ovoj našoj morem i rijekama
omeđenoj, livadama i planinama popunjenoj BiH. Ovdje ništa ne može biti
normalno, zašto bi onda sklop poznatiji kao ona i on bio pomilovan te
bosansko-hercegovačke svakodnevnice. Što bi svega vam ona i on bili
pošteđeni najgluplje sačinjenog mirovnog sporazuma na Zemlji –
Dejtonskog, red je vala da i njiha zakači. Kad ne cvjetaju ruže gomili
ovih što bivstvuju među ovim rijekama, u planinama, na livadama i čemu
sve ne, ne vidim razloga da i njima dvome bude lijepo. I njih je taj
opaki virus, opakiji i od „hrk, hrk gripe“ poznatiji kao Dejtonitis
uzeo pod svoje i redovno ih šamara. Zašto da i njima ne skoči na nos
pronevjera novca oko pravljenja kojekakvih autoputeva po BiH, što im se
ne bi problem nezaposlenosti i salonske politike navalio na leđa, šta
su oni bolji od ostalih u gomili. Što i njih ne bi handrio neki bivši
švercer visokoluksuzne duhanske robe, što i oni od takvih ne bi
dobijali povišen holesterol ili se upisivali na listu novih
dijabetičara i još svašta nešto. Kako je dunjaluka sve je do njiha,
tačnije do ona i on al' nužda zakon mijenja pa neka dunjaluk okači
svoje mačku o rep jer otkako je „Dejtona“ sve je do njega, a samim tim
i njih dvoje bez obzira na redoslijed su pod ingerencijama „Dejtona“
čak ih ponekad i gdin. „Visoki“ iz Europe dohvati.
P.S. Pitam se, da li sam ikad išta čudnije napisao!? Ne sjećam se. Haman sam negdje pokupio Dejtonitis! |
Tajkuni razgrabiše najbolje parcele. I ja sam jednu rezervisao – na groblju.
Tycoons graps all the best lots. I have also allocated one – at the cemetery.
Đura Šefer Sremac
|
NIKola Č. Pešić
ISPRAVKA
U prošlom broju sam ljude šezdesetih godina, koji su nakon nakaradne
privatizacije ostali bez posla i našli se na ulicu, nazvao kolateralnom
štetom. Tada nisam ni slutio da će predsednik države na
nacionalnoj televiziji, odgovarajući na pitanja građana, izjaviti da mu
je tih ljudi iskreno veoma žao, jer su u stvari oni žrtve tranzicije.
Molim da se ova greška ispravi, te da se svi ljudi koji se prepoznaju
ne osećaju više kao kolateralna šteta, već kao prave žrtve tranzicije,
koje predsednik iskreno žali.
Ako im je to za utehu!?
IZBORI
Oduvek sam se pitao, kako su ovi došli na vlast!? Ko je to za njih glasao?!
Mogao bih da razumem sve one koji imaju obezbeđen državni posao. Nekako
je i logično da ih glasaju. Od njih žive. Ali nikako ne mogu da shvatim
i razumem ljude, onu bedu, uličare, besposličare, pa čak ni studente i
penzionere. Zašto su baš njih glasali ?!
I zašto, odmah nakon glasanja, ti isti ljudi počnu da kukaju kako ovi
što su izabrani ne valjaju. Te oni su svi kriminalci, lopovi, neznalice
isl. Pa, dragi moji, tražili ste – gladujte! –rekao bi
ironičar.
Ja sam oduvek glasao za opoziciju. I nikada nisam pogrešio. Niti se
pokajao. Znao sam i šta mogu da očekujem.
Ništa ! |
Političari, da nemaju praznu glavu - ne bi bili iznad nas.
Politicians would not be above us- if they do not have empty head.
Abdurahman Halilović Ahil
|
Jasmina Šikić
MA, NEMA VEZE
D, znas za mоj slučaj. Onaj od subote. Ne radi mi fiksni telefon.
Juče, ustanem iz kreveta, I mimo običaja odmah za slusalicu.
Nista, telefon ni da bekne, ma da bar zašušti, da znam da je živ.. Ćuti on, ćutim ja.
Sednem
ja tako sama, da pijem kafu, uzmem dva tri srka, kao opuštena sam,
jutro je praznično, zapalim cigaretu I kao odsutno otpušujem onaj dim
od sebe….
Onda tako pritajena skočim odjednom, maznem rukom telefon, prstom odmah u zeleno dugme. Aha, da ga iznenadim!
Muk. Ćuti. Zna me, zna da nisam mirna, ako ga jos neki put ne probam.
Ma, bataliću, praznici su, koga sad da zovem da ‘opravlja, opušteno. Nisam neki telefondžija, a ima ovaj mobilni…
Pada veče, peglam košulju za posao. Pevušim neki refren koji sam čula prethodno na TV-u.
Soba je spavaća, pa gledam preko daske za peglanje u zid. Baš kad sam htela malo da uglačam oko kragne, nešto mi zagolica oko.
Telefon. Moj gluvo-nemi telefon na bazi za punjenje.
Namerno je tu ištrčao, da me opet nervira.
Podignem peglu uspravno na dasku, smanjim na “svileni”, okačim košulju na ofinger, krenem ka plakaru, a onda hop!
Levom uhvtim slušalicu, desnom brzo na zeleno!
Ništa, gluvo kao u praznom podrumu.
E, sad je dosta. Odem u špajz, uzmem pribor za “operaciju“, klješta, šavciger, makaze i sveću.
Isečem kabl na dva mesta, ogulim žice i isprevezujem ih u više kombinacija.
Ma neće ni da pisne. Ćuti, kao da se zarekao.
Odustajem. Idem da legnem, kasno je, o Ovome ću misliti sutra...
----
Na poslu sam. Zvoni moj mobilni.
-Ćao mama, da doći ću oko šest.
Šta ne radi?
-Ne radi centrala u celom kraju, popravljaju sada.
-Aha, da, da, shvatam. Ma ne, ne brinem, mama. Nemoj da me zoveš na kućni, zvaću ja tebe sa mobilnog.
Ja sam moj sinoć popravila, mislim se. |
Nismo mi lud narod. Bili smo zbunjeni kada smo tako mislili.
We are not crazy people. We were confused when we were thinking like that.
Peko Laličić |
Živojin Denčić
OBEZMUĐIVANJE SUDSTVA
U
ovoj godini se na celoj kugli zemaljskoj slavi 200 godina od Darvinovog
rođenja i 150 godina od pojave njegovog revolucionarnog naučnog dela
''Postanak sveta''. Ova 2009. godina Darvinovog i darvinističkog
jubileja kod nas nije prošla bez prigodnog obeležavanja. Ponovo je
objavljeno delo ''Postanak sveta'', u SANU je u februaru održan
jednodnevni skup o značaju teorije evolucije, a u Prirodnjačkom muzeju
dva predavanja koja su odgovarala na pitanje : ''Da li su dinosaurusi
ikada bili inspiracija Čarlsu Darvinu i da li postoji veza između ovih
džinova prošlosti i ovog diva u nauci?'' Darvin koji je formulisao
teoriju evolucije kao ''genealošku vezu svih organizama'', u ''Postanku
sveta'', o seksualnoj selekciji piše i ovo: ''Muškarac je hrabriji,
borbeniji i energičniji od žene i njegov je um inventivniji.'' U
kasnijem delu ''Poreklo čoveka'' (1871), Darvin piše da žene imaju od
muškaraca veću ''moć intuicije, brzog opažanja i možda ponašanja(...)
sposobnosti koje su karakteristične za niže rase, a time i za prošle i
niže stadijume civilizacije.'' Naučnik je, očigledno, prisvojio
konzervativni stav svoje, viktorijanke epohe o odnosu polova.
Na
zabludama velikog naučnika na periferiji njegovog dela, svoj svetonazor
izgradiće najpre sociobiologija, a zatim i evoluciona psihologija.
Evolucioni psiholozi osnovnu razliku medju polovima, iz koje potom
izvode sva ostala razlikovanja, nalaze u hormonima, u tome što je
muškarac uvek spreman na oplodnju, a žena samo jednom mesečno. Sve
varijante odnosa izmedju muškarca i žene, mužjaka i ženke, oni svode na
jedan jedini oblik, koji univerzalizuju.
Robert
Rajt ide čak dotle da, u jednom tekstu iz 1995, smatra kako je pravni
sistem demokratskih država, zasnovan na ravnopravnosti polova,
nepravedan, i da ga treba menjati u skladu sa ''evolucijom ograničenim
razlikama medju polovima''. Smatrajući da se žene i muškarci toliko
razlikuju da ono što za muškarca predstavlja normalnu seksualnost, za
ženu predstavlja traumatičnu. Rajt bi drastično da ublaži zločin
silovanja.
Fundametalistički
evolucionisti smatraju da je isključivo prirodna selekcija sredstvo
modifikacije. U poslednjem napisanom predgovoru za ''Poreklo vrsta'',
Darvin kaže: ''Uveren sam da je prirodna selekcija osnovno, ali ne
jedino, sredstvo modifikacije.''
Kod
iznetog, Dravin nije imao u vidu rezultate koje je postigla Snežana
Malović, koja će ući u istoriju kao reformator srpskog pravosudja, kao
prva žena ministar pravde. U italijanskom parlamentu u Rimu uručena joj
je nagrada ''Djanfranko Merli'' uptavo zbog uskladjivanja pravosudja sa
standardima Evropske unije. Kao najmladji ministar srpske vlade ovu
nagradu je i zaslužila. U dotrajalom pravosudnom sidtemu uspela je da
sve promeni i omogući gradjanima da brže dodju do pravde koja im je do
sada onemogućena.
U
Vrhovni kasacioni sud izabrano je 16 žena sudija i 8 muškaraca sudija.
Apelacioni sud u Beogradu ima 83 žena sudija i 19 muškaraca sudija. Za
sudije Višeh suda u Beogradu izabrano je 26 žena sudija i 32 muškaraca,
a za sudije Prvog osnovnog suda u Beogradu izabrano je ukupno 192
sudije, od toga 160 žena i 32 muškaraca, dok je za sudije Drugog
osnovnog suda u Beogradu izabrano 32 sudije, od toga 28 žena i čak 4
muškaraca. Za sudije Višeg suda u Valjevu od 8 izabranih sudija 6 su
žene i 2 muškarca, a u Osnovnom sudu u Valjevu od 34 sudija 21 žena i
čak 13 muškaraca. Za sudije Višeg suda u Zaječaru od 8 sudija 6 su žene
i 2 muškarca. Za sudije Osnovnog suda u Zaječaru izbrano je 18 žena i 3
muškarca. Za sudije Višeg suda u Negotinu izabrani su 5 žena i 3
mušlarca, dok je za sudije Osnovnog suda u Negotinu izabrano 11 žena i
1 muškarac. Za sudije Višeg sud au Požarevcu izabrane su 7 žena i 2
muškarca. Za sudije Osnovnog suda u Požarevcu od ukupno 30 30 sudija 20
su žene i 10 muškaraca, dok je za sudije Višeg suda u Smederevu
izabrano 4 žena i 4 muškaraca, a za sudije Osnovnog suda u Smederevu 15
žena i 7 muškaraca. Za sudije Višeg suda u Šapcu izabrano je 4 žena i 4
muškaraca. Za Osnovni sud u Loznici izabrano je 11 žena sudija i 6
muškaraca sudija, dok je za sudije Osnovnog suda u Šapcu izabrano 18
žena i 9 muškaraca.
Područje
Apelacionog suda i Kragujevcu je pokriveno na sličan način, jer je za
sudije Apelacionog suda u Kragujevcu izabrano 47 sudija od toga
29 žena i čak 18 muškaraca, za sudije Višeg suda u Jagodini za sudije
je izabrano 5 žena i 3 muškarca, a za sudije Osnovnog suda u Paraćinu
od 2o sudija 16 žena i 4 mukaraca, a dalje ćemo nabrajati naknadno, jer
se već čuju komentari u narodu, u čije ime se donose presude: ''Jebeš
sudije koji nemaju muda'', kao i da je ''Pravosudje sudeći po broju
žena sudija u menopauzi''. Stručni pak komentari imaju stav da je
sudstvo kastrirano, te da je Venecijanka komisija napravila takvu mrežu
sudova do kojih ne možemo doći ni gondolama. |
Poslanici su čudna vrsta. Nemožeš ih uhvatiti ni za glavu ni za rep/rezentaciju.
Member of Parliament are strange breed. You can not take them for their head and either for their tai (representation)... (comment: in Serbian „rep/rezentacija“ is representation (money which they receive for doing nothing) and tail/presentation).
Đorđe Latinović
|

© 2009 Srđan Jovanović - SERBIA
Traži se sekretarica koja govori strane jezike, radi na kompjuteru, vozi auto, lepo izgleda. I koja je pobegla iz firme s novcem iz sefa.
We are hiring female secretary who speaks foreign languages, works on computer, drives a car, good looking. And the one who escaped from the firm with the money from the vault.
Aleksandar Čotrić
|
|
*S*
*T*
*I*
*L*
*SKA *
*IGRA*
*Srećna*ova*
*Srećna * nova!*
*Srećna*ova*u*ovoj!*
*Srećna*nova*u*novoj!*
*Srećna *ova*u * novoj!*
*Srećna *nova * u * ovoj!*
*Srećna * jedna*u* drugoj!*
*Srećna * druga * u * prvoj!*
*Srećna **jedna***u *** dve!*
*Srećne ** dve *** u ** jednoj!*
*Srećna ** ova*i*nova*u ** ovoj!*
*Srećna * ova * i * nova * u * novoj!*
* Srećna * ova i nova u ovoj i * novoj! *
*Srećne * četiri * u * jednoj * tekućoj!*
*Srećno*vreme*je*proteklo*iza*nas!*
*Srećno * vreme * je * ispred * nas!*
*Sreća*je*sada*i*ovde*varalica.*
*Za*sreću*ne*treba*mnogo.*
*A*nekad*čak*ni*malo.*
*I*
*l*
*i*
*ja*
*Marković*
***
Katarina Kiković Jović
RAZMENA
Maloproja
usputna zabava
velikog trgovca
Akcija uvek traje
Izvolite:
na komad osmeh i suza
na parče duša i san
na gram miomiris i smrad
kupiš na nevidjeno upakovano
prodaš na vidjeno otpakovano
ili staviš u vitrinu
da se nadje u dokolici
........
Veliki poslovi
nisu za male ljude
nemaju da plate
kad izadje
“total“
........
Oduvek je tako bilo:
trgovac - trguje
darovatelj -daruje.
PSI
Psi razni
laju,
mira nam ne daju
piskave pudle
i ostale rudle
zlatni retriveri
i sa njima iveri
ćosavi, čupavi
pametni i tupavi
trkači i šetači
okati, repati,
zubati
mlečnim zubima ,
snažnim očnjacima,
sa brinjicom i balom,
mašnicom i šnalom
psi laju i ne daju
mimo hoda da hodamo
laju i ne znaju
što muk slova često
lajavi lavež nadlajava
....
Psi laju što vetar nosi
ovu pesmicu da prkosi.
NAKON VAŠARA
Na vašaru taštine
ništa sem prašine
zahvati pa baci
po sred po faci
Oh, kako vam stoji
bluza u toj boji
/a u stvari čuči
ko opera u Guči/
Oh, kosa vam divota
/menjaj frizera skota/
Oh,osmeh vam blista
/ko sluzava glista/
Oh, stihovi vam klize
/ko crv što gamiže/
Oh, talenat vam je takav
/poljubiš me u lakat/
Oh, dragulj se u vama krije
/za nokat mi nije/
I sve je u vas slatko
I trajaće vam kratko
Umij lice, ruke
Spasi se od bruke
Operi se u vodi
Da istina se rodi
U ogledalu uma
Van prašnjavog druma.
*** |
Ernest Bučinski Erni
ŠALJICA TUGE
(moderna poezija Bosanske Krajine)
Popiću još jednu šaljicu tuge,
Isprazniću je u jednom jedinom cugu,
Neka me razori gorak ukus muke,
I potopi moju posljednju lađu
Na domaku spasonosne luke.
Luke koja je srušena
prije no što sam i krenuo ka njoj,
A mislio sam da je vječna
i da se nikad potopitii neće.
Zajebo sam se!
Slabo sam ocijenio kvalitet njene gradnje,
Jebi ga, nije je gradio Integral Ingenjering.
Eh, a mogla je pričekati da stignem,
Pa da se srušimo zajedno,
Ona sa mnom davljenikom,
Ja sa njom utopljenicom.
Oj, živote, idiote!
Evo sada pijem šaljicu posnoga mora,
Davim se, a plivati znam,
Ma jebeš davljenje, ipak ću ja otplivat na obalu...
Jer, plivanje po hladnim morskim valima
Ne prija mojim mokraćnim kanalima!
***
Petar Pismestrović
Agonija
Zima je obgrlila zemlju
Puca kamen, puca drvo
Studen stišće svojim ledenim zubima
Hladnoća se kao zmija
Obavija oko gola tijela
Peče, žeže, pali
Dah se ledi na usnama
Suze kao ledene špekule
padaju niz crvene obraze
Ptica se smrzla u letu
Tresnula mrtvim krilima
O zamrznutu snježnu ledinu
Sunce se nemoćno kezi
Duga sjena prati umoran korak
Škripi snijeg kao rasušeni brod
Kad ce proći ova agonija
Kakav bi užas bio ledeno doba
***
Borislav Mitrović
LJUDI BEZ MORALA
Dobar satiričar piše,
o istini koja boli
pa u svoje pjesme stavlja,
i one koje ne voli.
Šta će lopuže u pjesmi?
Ne trebaju ni u šali.
Osmijesi s naših lica,
zbog njih su davno nestali.
Kako da u pjesmu pustim,
primitivce i fukare
stihove će da ukradu,
i sve rime da pokvare!
Ne,neću da ih pominjem,
to ni pjesma ne bi dala
istina nikad ne boli,
sitne duše bez...morala!
***
Dr.Stevan Kojić
EPIGRAMI:
Privatizacija
Ostanite svi na svojim mestima
Ovo je državna akcija
Ništa vam se neće desiti
U toku je privatizacija.
Pobednici pišu istoriju
Pružili smo otpor agresoru
to im je velika škola
oko pobede smo se dogovorili
pišemo istoriju po pola.
Graditelji
Izgradiće nam novo društvo
novca ne sme da fali
izvođače su poštene našli
lep su im procenat dali.
Obogaćeni čovek
Ne plašite se osiromašene municije
tu je stvar jasna od početka
ne umire se toliko od radijacije
koliko se umire od metka.
Prijateljstvo
Čovek je šutnuo psa
pas je ujeo čoveka
to najbolje prijateljstvo
traje od pamtiveka.
Balkanci
Kad god se posvađamo
mi Balkanci dobro znamo
posle rata mir dolazi
važno je da se ispucamo.
Zakonska težina
Godinama pod njima
izdišemo u mukama
teški su jer su im
zakoni u rukama
Skok
Znam da je teško al probaj
neće te boleti dovek
muško si, skoči sa vlasti
budi bar jednom čovek. |
U životu je bitno naučiti pravovremeno zatvarati vrata, usta i patent-zatvarač.
In life is essential to learn right on time to close the door, mouth and the zipper.
Dražen Jergović |

|

© 2009 Ismail Kar ISKOC - TURKEY
© 2009 Zoran Zlatičanin - SERBIA
|
Napaćenom narodu omča oko vrata je kao pojas za spasavanje.
For the people who suffers the loop around the neck is like life-belt.
Rade Đergović |
Poštovani,
Obaveštavamo vas da se najstariji humorističko-satirični list "JEŽ"
ponovo može naći na kioscima, a pokrenuto je i elektronsko izdanje
"Ježa" na adresi: www.ejez.co.cc . Na ovoj adresi su postavljeni i
prethodni brojevi.
Srdačni pozdrav, redakcija JEŽ-a.

www.ejez.co.cc
Ja nisam učestvovao u građanskom ratu. Uvek kada je neko narodno veselje, ja budem sprečen.
I did not participated within civil war. Every time when there is people joy, something stops me.
Zoran T. Popović
|
© 2009 Goran Ćeličanin Čelik - SERBIA

Dušan Kovačević: Život piše, niko ne čita
U godini koja je za nama, Zvezdara teatar obeležio je 25 godina postojanja, predstava “Generalna proba samoubistva” pokupila je nagrade na gotovo svim festivalima na kojima je učestvovala, film “Sveti Georgije ubiva aždahu” postao je naš ovogodišnji kandidat za Oskara, objavljeno je treće izdanje knjige “Dvadeset srpskih podela”, a Dušan Kovačević izabran je za redovnog člana SANU. Tako je pisac koji prepisuje život, predviđa vreme i piše od kako se brije, postao treći dramatičar u istoriji akademije koji je ušao u ovu instituciju.
U razgovoru za “Novosti”, autor antologijskih crnih komedija o našoj zbilji, naravima i mentalitetu, “prelistava” još jednu godinu koju smo potrošili.
* Po čemu bi ljudi u zemlji u kojoj je, kako kažete, lako skočiti s mosta, gde se laže na tone i na kilometre, a smeh ostaje kao jedina odbrana od svega, mogli da pamte 2009?
- Ako ste u nekim “ozbiljnim godinama”, pa se nadate još nekom lepom proleću i letu, onda je 2009. bila godina beznađa, depresije, očaja..., a ako ste znatno mlađi, pa ste ovih dana prvi put prešli granicu i izašli iz 17-godišnje robije, 2009. će vam ostati u sećanju kao olakšanje i nada da će se neke druge “robijaške” obaveze ukinuti. Kad već pričamo o ukidanju viza, bar što se mene tiče, imam osećaj da treba da se radujem, jer su mi saopštili da sam bio pogrešno osuđen na 17 godina zatvora, ali je, nepravda, ipak ispravljena, i sad sam slobodan, mogu da živim i putujem kao oni koji su me držali u tamnici ... Iz priča starijih ljudi znam da čovek noću, u gluvo doba, kad prolazi pored groblja, peva iz sveg glasa. Sve u svemu, nadam se da će redovi na mostovima za skokove u vodu nestati, i da će mnogi očajni pokušati da rešenje problema pronađu na nekom drugom mestu. To, naravno, nije dobro za jednu zemlju, ali je dobro za jednog čoveka. A dva dobra je teško sastaviti.
* Ko bi za nas bio najbolji Deda Mraz?
- Posle izvesnih godina nepristojno je verovati u Deda Mraza, izuzev ako vam ništa drugo ne preostaje, pa vam je kočijaš irvasovih sanki jedina nada. Jer, od kraja Drugog svetskog rata, pa do dana današnjeg, imali smo raznorazne Deda Mrazove, u likovima predsednika nebrojenih država u kojima smo živeli. I svi su nam obećavali da će sledeća godina biti ona o kojoj smo “sanjali”. Kad pojedemo paketiće, od obećanja ostane samo - mraz.
* Obećali ste da više nećete “dosoljavati” pesimizam na već postojeći, a ovih dana opet čitamo vaš “antologijski izbor” srpskih podela. Da li je suviše optimistički nadati se da do novih deoba neće doći, i da ovu knjigu nećete opet dopisivati?
- Podele su jedna vrsta naše “nacionalne zabave”, bez kojih bismo se osećali poprilično bezvoljno, depresivno, neborbeno, sa prvim znacima da bismo mogli da atrofiramo kako na duhovnom, tako i na fizičkom planu. Zamislite da godinu dana živimo bez svađa, uvreda, pretnji, psovki..., da se samo osmehujemo, pozdravljamo bez pogleda ispod spuštenih obrva kao puškarnica, da poštujemo tuđe mišljenje uz blago izvinjenje da i vi imate svoje, da ne rušimo grad kad se podeljeni nađemo na megdanu, da se oko najbitnijih pitanja o sudbini zemlje dogovorimo sa najmanje ličnih interesa, kakva bi to zemlja bila, i šta bi od nas ostalo za desetak godina? Bili bismo - Švajcarska. A kako se živi u Švajcarskoj, o tome bolje da ne pričamo, jer ćemo se ponovo posvađati... Pa, tamo, ne smeš da se tuširaš posle devet uveče. Ni subotom.
* Možete li da izdvojite najveći srpski apsurd?
- Da smo relativno živi, posle svega što nam se događalo u poslednjih dvadeset godina. Malo li je?
* Ulazeći u SANU, rekli ste da imate posebno poštovanje prema Steriji Popoviću. Da li vašu bliskost sa Sterijom treba tražiti u činjenici što je bio prvi srpski dramatičar koji je istorijsku zbilju pretvorio u komičnu igru?
- Sterijini “Rodoljupci” su postament priče o našim podelama, naravima, presvlačenjima, lažima, patriotizmu iz interesa, jednom rečju, Sterija je u svome obraćanju “narodnim prvacima” ispisao rečenice koje se ponavljaju iz dana u dan, svake godine na svakom mestu, u svakoj prilici, samo sa nešto izmenjenim imenima. Da je sve to napisao kao dramu, niko ga ne bi ozbiljno shvatio, jer mi ne podnosimo “naravoučenija” koja se saopštavaju strogim, sudijskim glasom.
* Sterija je naša politička “presvlačenja” nazvao “političnom kolerom”, predvideo mrak koji će se dogoditi, i nije pogrešio?
- Bavljenje politikom na Balkanu je, izgleda, atletska disciplina poznata kao “trčanje u mestu”. Od Sterijinog vremena, pa do danas, šta se suštinski promenilo u političkom životu našeg naroda? Da li je manje svađa, da li je manje podvala, da li je manje “neprimetnog” političkog nasilja, da li je država definisana, šta se danas događa u Vojvodini, kao što je osnova priče u već pomenutim “Rodoljupcima”. Život u zemlji Srbiji je za inspiraciju piscima dragocen, raskošan, markesovski nadrealan, ali za ljude običnih profesija u borbi za golo preživljavanje, svrstava se u red “teških drama”, kojih u literaturi nemamo baš previše, jer ih bolje živimo i gledamo, svakodnevno.
* Podnaslov vaše poslednje drame je “Malo gorka komedija o laži”. Zašto nam se stalno događa nešto “čemu se nadali nismo”?
- Koliko nas je puta iznenadio sneg u januaru, poplave u proleće, štrajkovi kad ljudi ne prime platu po dve godine, slab odziv tokom bilo kojih izbora, nasilje “ničim izazvano”, nemoć države da se uvede red u život građana koji je izdržavaju, odumiranje naroda - smanjena gradnja kuća zarad grobnih mesta... Bez obzira koliko se trudio da napišem “stilizovanu komediju”, kao što je “Generalna proba samoubistva”, uvek se dogodi da se na kraju komad igra kao, skoro, dokumentarna, realistička drama.
* Mihiz je govorio da je većina vaših komada napisana iz čiste opsesije. Šta, zapravo, čini vašu opsesivnost?
- Nemoć da sam sebi objasnim zašto se zbog gluposti nerviram do razbolevanja, kad već znam, na osnovu iskustva od pre dvadeset-trideset godina, da će glupost proći, da je glupost ponižavajuća za ozbiljno razmišljanje, da je vredno pažnje samo ono što je od pamtiveka ljudski problem, i što je svrstano u tih nekoliko velikih literarnih tema, kao što su smrt, bolest, ljubav... Međutim, čovek ne bi bio to što jeste, i ovaj svet ne bi bio ovako naglavačke postavljen, kad bi đavo prilegao malo da spava. Opsesivne teme, ili opsesivna osećanja su deo naše senke koja nas prati i kad nema sunca. Iz tog osećanja stvaraju se, doduše, retko, neka značajna dela, a češće, silne crne hronike, sve ono što nas užasava kad pogledamo pojedine naslovne strane novina.
* Da li lični amarkord koji želite da pišete, predstavlja i neko intimno “podvlačenje” crte u životu?
- Godinama se spremam da napišem priču o životu jedne porodice u jednom “dubinskom” dvorištu, sa česmom na pumpanje kao epicentrom zbivanja stanara potleušica, negde, tamo, polovinom 60-tih godina prošlog veka. Rat se polako zaboravlja, nada u bolju budućnost je prisutna u svim govorima, peva se i igra po ceo dan, Alija Sirotanović je heroj rada - na njega je bila pala kompletna rudarska proizvodnja, jednom rečju, živelo se od neopisive količine budalaština, kiča, i preostalog, ukodiranog straha od odmazde... Ostao sam dužan tom vremenu, koje podseća na jedan od najlepših filmova svih vremena - “Amarkord”. Da li ću sve to i napisati, ili ću se tog vremena samo i dalje sećati, ne znam. Voleo bih kad bih mogao da samog sebe prevarim, i da sednem i to pišem, zanemarujući neke druge poslove koji su mi “izuzetno hitni”, a za koje znam da nisu i bitni. Što čovek može samog sebe da prevari, to ne može niko.
FRIŽIDER IZ PEDESETIH
* Šta je ono najupečatljivije što sada čini našu “političnu koleru”?
- Neopisiva količina hohštapleraja, svih vrsta. Na sceni je stotinak likova, za koje je teško pronaći primere u literaturi. Legalizovani kriminal, koji se pravda istorijskim procesom, zvanim “tranzicija”, oblikuje ovu državu u građevinu bez temelja, jer je počela da se gradi od desetog sprata, pa naniže. Neverovatno je koliko je laž poprimila oblike istine, i kako je svaka istina sumnjiva, jer je sve manje svedoka da postoji. Trenutno se vodi rasprava ko je prvi ugasio svetlo. Pominju se razna imena iz različitih perioda, ali to je samo “filosofska rasprava”; činjenično stanje govori, kuća je opljačkana, ostalo je još samo nekoliko starih stvari za “iznošenje”. Koga uhvate sa frižiderom iz pedesetih godina prošlog veka, taj će platiti za sve.
ČESTITKA
* Šta bi bila prava novogodišnja čestitka za Zvezdara teatar?
- Da se do polovine 2010. godine otvori scena “Bata Stojković”, kao što je planirano već nekoliko godina, i kao što nam grad obećava da će to biti već koliko “ovih meseci”. To bi bilo lepo, i dragoceno za pozorišni život ovog grada, koji se u predizbornim kampanjama kune da je kultura nešto što je “najbitnije za identitet srpskog naroda”. Šteta što sam prestao da verujem u Deda Mraza; možda je to razlog što se Zvezdara toliko dugo gradi, a saonice prolaze i poklona nema.
Na kraju ovog novogodišnjeg razgovora, svim čitaocima “Večernjih novosti” želim da se vidimo i 2011. To je najvažnije. A za sve ostalo ćemo se nekako snaći.
[Preuzeto: Večernje novosti 30.12.2009.]
Културно-просветно друштво ДОК / Куцура - Кulturno-prosvetno društvo DOK – Kucura
Културно-просвитне дружтво ДОК / Коцур -Кultúr-oktatási tártaság DOC – Kuczora
Cultural Educational Society DOC – Kucura
ПОЗИВАМО ВАС НА
OБЕЛЕЖАВАЊЕ НАЦИОНАЛНОГ ДАНА РУСИНА У КУЦУРИ
У СРЕДУ, 13. ЈАНУАРА 2010. ГОДИНЕ по Грегоријанском календару / 31. ДЕЦЕМБРА 2009. ГОДИНЕ по Јулијанском календару
СА СЛЕДЕЋИМ ПРОГРАМОМ:
19:30, Дом културе Куцура – Промоција 2. тома Русини/Руснаци/Ruthenians (1745-2005) главног уредника проф. др Михајла Фејсе, као резултата једног од највећих издавачких пројеката русинске националне заједнице у историји војвођанских Русина.
Улаз бесплатан.
20:15, Угоститељски објекат Калвадос Зденка Нађлукача – Дочек српско-русинске Нове 2010. године по Јулијанском календару уз пријатну музику “Багрема белог”, укусни котлић и разноврсну томболу. После поноћи биће представљен нови, бесплатан, зидни календар ДОК-а за 2010. годину.
Улаз 399 динара.
Ради детаљнијих информација у вези са учешћем на промоцији Зборника 260 и/или куповином улазница за Дочек контактирати председника КПД ДОК на (021) 727-590 или и-мејл адресу fejsam@eunet.rs.
_____________________________
ПОВОЛУЄМЕ ВАС НА
OЗНАЧОВАНЄ НАЦИОНАЛНОГО ДНЯ РУСНАКА У КОЦУРЕ
НА СТРЕДУ, 13. ЯНУАРА 2010. РОКУ по Григорияским календару / 31. ДЕЦЕМБРА 2009. РОКУ по Юлиянским календару
ЗОЗ ШЛЇДУЮЦУ ПРОГРАМУ:
19:30, Дом култури Коцур – Промоция 2. тома Русини/Руснаци/Ruthenians (1745-2005) главного редактора проф. др Михайла Фейси, як резултата єдного з найвекших видавательних проєктох рускей националней заєднїци у историї войводянских Руснацох.
Уход безплатни.
20:15, Погосцительни обєкт Калвадос Зденка Надьлукача – Дочек сербско-руского Нового 2010. року по Юлиянским календару з приємну музику “Баґрени билей”, смачного котлїка и рижнородну томболу. По пол ноци будзе представени нови, безплатни, мурови календар ДОК-а за 2010. рок.
Уход 399 динари.
Пре детальнєйши информациї у вязи зоз участвованьом на промоциї Зборнїка 260 и/або купованьом уходнїцох за Дочек контактовац предсидателя КПД ДОК на (021) 727-590 або и-мејл адресу fejsam@eunet.rs.
Nacija je historijska kategorija. Treba samo sačekati kraj historije!
Nation is the historic cathegory. We just need to wait for the end of history!
Sabahudin Hadžialić |
Sabahudin Hadžialić
ŠVERCERI
Oni
nisu bilo kakvi šverceri. Njihov šverc je veoma koristan ne samo za
njih već i za sve pripadnike njihovog klana. Oni itekako žudno iščekuju
neprestani priliv odgovarajućeg materijala iz prethodnih generacija.
Njihova ponuda se kreće od: pozicije, naracije, racije i sve do
talibanizacije, fundamentalizacije i kreacije. Njihova vlast je puna
ideja. Starih i po nekoliko stotina godina. Njihov šverc ljudskom
sujetom, sudbinom i namjerom je itekako vidan. No, nema nikoga ko bi se
tome suprostavio, jer valja jesti i sutradan. Ne samo danas. Zbog toga
odoh na pijacu gdje ordiniraju da vidim ima li šta za mene. Unaprijed
znam da će biti teško. Itekako teško. Nisam bivši ni u jednom segmentu
njihovog interesa. Ni komunista, ni nacionalista, ni schovinista. Možda
je rješenje u brisanju identiteta. Da promijenim identitet i da ne
budem više ovo što sam.
Ne!
Do toga će doći u sljedećem ratu.
Rano kukuričem. Kao i uvijek!
HERCEGOVCI I BOSANCI
U
Ustavu Bosne i Hercegovine više ne postoje. Regionalno su razdvojeni
unutar dvoentitetskog uređenja države koja to nije. Jedan dio njih je u
jednom a drugi u drugom entitetu. Duboko su podijeljeni i nestašni
unutar želje i mogućnosti da konačno ponovo postanu konstitutivni
čimbenik sopstvene države. Jedini je problem što isti ti realni
Hercegovci i realni Bosanci kada izađu na izbore glasaju za „svoga“ i
„našega“ jer će „anamo onaj“ i „tuđi“, ako dođe na vlast odmah krasti,
zatirati i činiti aparthejd. Da mi je znati kako se ovo danas zove u
„nazovi“ državi Bosni (ali i Hercegovini)? Tri naroda na tri područja
uz pojedino cvijeće zasađeno kod sva tri konstitutivna bitka da doda
šmek iliti aromu višeznačja različitih kultura na ovim prostorima.
Nekih zanemarljivih 2-3 % nevidiljivi spodoba što se „anamo onima“
zovu. Elem, Herecgovci i Bosanci ne postoje. I nama se valja pomiriti
sa time. Ipak, i dalje u virtualnom svijetu Interneta egzistiraju.
Cyber Hercegovci i Cyber Bosanci se polomiše dokazujući da postoje a
kada dođe vrijeme da glasaju/glasuju, tek tada pokažu sav realitet
svoga poslanja. Postanu Srbi, Hrvati, Bošnjaci ali i ostali par
excellance!
Naravoučenije: Sve će to mila moja, prekriti ružmarin, snjegovi i saš. Ipak!
RENT-A NOVINAR
Odlučio
sam otvoriti agenciju pod nazivom „RENT-A NOVINAR“. Na ponudi će biti
svi oblici kvalitetnih uvlakača, ljubiguza i stranačko profilisanih
stručnjaka. Jedino na ponudi nema argumentovano, objektivno, nadahnute
elite novinarske. To je izuzetno skupa vrsta i ne isplati se rentirati
jer se uvijek razbije o glavu onome ko ih rentira, odnosno iznajmljuje.
Bit će tu crvenih, plavih i zelenih sa pokojom primjesom sivih i crnih
varijanti. Novinarstvo je, ipak, zanat i svi oni koji budu željeli
moraće donijeti potvrdu o objavljenom broju tekstova u različitim
oblicima medijskih varijacija: objavljeni tekst o radu Kućnog savjeta
svoga haustora, TV prilog o Nani Mimi i njenih sedam malih kučića,
radijski intervju sa predsjednikom Opštinskog odbora moga
pokreta, pardon stranke kao i on-line Internet prikaz knjige „Kako
postati vaška“ od Misluha Muslića. Pozivam sve novinare i one koji to
misle da jesu da se jave na E-mail adresu: rentanovinar@skart.com .
Ex - predsjednik Skupstine Saveza novinara BiH
Napomena: Jedino istinito u ovoj priči je potpis. Za svaki slučaj.
|
I političari su nastali od majmuna. Zato vole da budu na svim granama vlasti, ili da skaču s jedne na drugu.
Politician also came out of monkeys. Because of that they would like to be on the all branches of the government, to jump from one to another.
Nikola Stojanović
|
Kako su Pera Todorović i Radoje Domanović videli majski prevrat 1903. godine
BULUMENTA TIRANČIĆA UMESTO JEDNOG TIRANINA
Piše: Bane Jovanović
Pera
Todorović, u vreme kad je postavljao pitanja novim vlastodršcima -
otkud kod naroda očajan pogled kad ste ga, koliko juče, zauvek
usrećili? - važio je za obrenovićevca. On tvrdi - nepravedno. Ali,
zato, još nepravednije optužuje Domanovića da je karađorđevićevac. Iako
iz različitih uglova, oba pisca i novinara, na Majski prevrat gledaju
slično: sa mnogo gorčine, puno istorijske skepse i ciničnog humora, kao
da veruju u onu staru pouku po kojoj "sve teče, ništa se ne menja"
Odgovornost
za javnu reč, ali i svoj polemički duh, Pera Todorović je ispoljavao i
u najpoznijem dobu dejstvovanja na javnoj sceni, a, pre svega, u
"Ogledalu", čija je prva sveska izašla pet meseci posle majskog
prevrata, 19. oktobra 1903. godine.
I
upravo od te prve sveske, Todorović počinje i prepisku sa čitaocima,
dajući čitateljstvu NA ZNANJE, da će se u "Ogledalu" ogledati i ljudi i
događaji "onakvi kakvi su".
Todorović obećava čitaocima da će ,Ogledalo' biti "pisano tako da ga razume svako, pa i najprostiji čitalac".
U
sedmoj svesci Todorović se obraća, izvinjavajuće, "prijateljima" svojih
"Malih novina" rečima: "Jako žalim, ali mi je apsolutno nemoguće da
,Male novine' počnem izdavati 1. novembra kako sam obećao. Kad jednom
počnu izlaziti ,Male novine', ja hoću da im posvetim svu snagu i celu
brigu svoju, a to sada već ne bih mogao zbog svojih teških, neodložnih
a vrlo važnih domaćih poslova. Stoga izlaženje ,Malih novina' odlažem
do 20. novembra ove (1903) godine, kada će nasigurno i bez ikakvih
daljih odlaganja početi da izlaze".

Da
li je Majski prevrat bio značajan istorijski čin, ili samo obično,
krvavo smenjivanje jedne dinastije drugom: Petar Prvi Karađorđević
Ovo
obaveštenje se odnosi na obnavljanje "Malih novina", koje je uoči
majskog atentata kralj Aleksandar Obrenović definitivno zabranio. Kako
je poznato i pre to-ga "Male novine" su bile zabranjivane i obnavljane,
a obnovljene su i ovog puta, pa ih je, dakle, sa prekidima Pera
Todorović izdavao sve do pred smrt - do 1906. godine.
Todorović
se u "Ogledalu" ob-raćao čitaocima i u najtežim trenucima. Tako ih u
12. svesci oba-veštava o zabrani 2. i 3. sveske (zbog uvrede vladara -
Petra Ka-rađorđevića, pošto je objavio "poslednji razgovor" sa
Aleksandrom Obrenovićem uoči atentata). U trenutku obraćanja čitaocima
Todorović još gaji nadu da će na Višem sudu zabrana pasti, ali to se
nije dogodilo, pa je Pera, birajući između hapsa i progonstva u Zemun,
izabrao ovo drugo. Zašto - obja-šnjava u odgovoru jednom čitaocu u 100.
svesci "Ogledala":
"Meni
je, dragi prijatelju, već poravnalo pedeset i dve godine! Pa ćeš
dozvoliti i sam da se u ovim godinama ne ide tako lako u hapsanu (...)
U celoj Srbiji nema čoveka koji je kao novinar i političar toliko
hapšen i gonjen. A nisam ni ja od čelika..."
_____________________________
"Metnite
ruku na srce i kažite šta ste to postigli", pita Pera Todorović jednog
za-verenika koji su s prestola skinuli Obrenoviće a doveli Petra
Karađorđevića. "Ali, zaboga, nema više kralja Aleksandra i njegove
samovolje! A...a! Zbilja, Zbilja! A ja zaboravio tu ogromnu tekovinu!
Jest, doista, nemamo više kralja Aleksnadra pa nema ni njegove
samovolje. Ali zato imamo LJubu Živanovića, imamo Svetu Simića, imamo
razne Domnoviće i Prodanoviće, imamo čitavu bulumentu sitnih tirana i
tirančića i njihovih prohteva i ćefova!"
_____________________________
No to je bio kraj prepiske i, pokazalo se, i kraj "Ogledala", a do te 100. sveske tekao je u listu živ kontakt sa čitaocima.
Tako,
u 20. svesci Todorović podseća:"28. novembra (1903) navršuje se punih
20 godina, od dana kada sam 1883. godine u Zaječaru bio osuđen na smrt,
a zatim pomilovan. Kao uspomena na to, iduća sveska biće cela posvećena
tome značajnom datumu", a objašnjava i zašto je zabranjena, pa ukinuta
zabrana 37. sveske "Ogledala".
"Zato
- piše Todorović -što g. Cerović, upravnik gra-da Beograda, ne zna
razliku između reči Karađorđević i Karađorđevac. Blago Beogradu, a
naročito blago nama novinarima s ovakvim pametnim upravnikom! Ali,
srećom, tu je prvostepeni sud i on je pohitao da popravi neznalački
prestup g. upravnika i 37. sveska ,Ogledala' oslobođena je i već
razaslana u unutrašnjost Srbije! Hvala sudu!"
Ali,
tu nije kraj ove prepiske. U 40. svesci, Todo-rović objašnjava u čemu
je to pogrešio Cerović. Pogrešno je protumačio sledeće redove u Perinom
napisu:
"A
sad opet evo moram da se branim zubima i noktima da nisam
Obrenovićevac, da mi ne bi Karađorđevci otkinuli glavu - i opet na
pravdi boga!"
Todorović
dodaje: "Rekao sam, dakle, da mi preti opasnost od Karađorđevaca. Po
Cerovićevoj visprenosti Karađorđevci spadaju u članove kraljevskog
doma, pa, su prema tome, neprikosnoveni. ,Ogle-dalo' je njih dirnulo i
zato je zabranjeno".
Dragocena
prepiska s čitaocima uskoro, od 45. sveske ,Ogledala', dobija stalni
oblik u rubrici JAVNA GOVORNICA, koju je Pera Todorović najavio sa
podnaslovom DOGOVORI-RAZGO-VORI:
"Češće
se javlja potreba da sa štovanim mnogobrojnim čitaocima "Ogledala"
progovorimo po koju reč, bilo odnosno samog "Ogledala", ili odnosno
kakvog važnijeg tekućeg, dnevnog pitanja, koje zanima našu javnost i
privlači opštu pažnju. Usled toga mi otvaramo novu stalnu rubriku Javna
govornica i poslužićemo se njome kadgod nam zatreba. Bolje je i
pravilnije, i čistije, da se uredništvo i štovani čitaoci "Ogledala"
razgovore, kad što imaju, preko svog rođenog lista, no da traže
gostoprimstvo po tuđim listovima".
Polemika sa zaverenikom
Uskoro
se našao i pravi povod za razgovor i to nadugačko. Bio je to članak
jednog od zaverenika 29. maja, obavljen u "Malom žurnalu", 22. januara
1904. pod naslovom: "Ne dozvolite da i ovaj glas bude glas vapijućeg".
U
svojoj JAVNOJ GOVORNICI (49. sveska "Ogledala"), Todorović reaguje:
"Glas vapijućeg! Jest, čuli smo ga! Odjeknuo je tu, onomad, 22.
januara. I to nije više uzvik- već jauk, i to baš istinski, pravi jauk,
onaj jauk što iz duše dolazi, što iz samog srca potiče! Zabolelo ga!
Istinski, duboko ga zabolelo i zato je jauknuo. Tako bar izgleda".
"I
ako je zbilja tako, onda imaš pravo; taj jauk je onda vredan pažnje i
mi ćemo rado dati mesta tvome odzivu na njega. Piši i primiće se,
Pozdrav!"
I
zaverenik je napisao "Ogledalu", a Pera mu to potvrdio u 50. svesci:
"Primljen je tvoj odgovor ,Zavereniku od 29. maja', i on će izaći u
idućoj svesci "Ogledala".
Odnosno
tvog pitanja: Ko je kriv? - ja ću ti za sada reći samo ovo: nesreća je
Srbije, nesreća je celog Srpstva, što najmoćnija politička stranka u
Kraljevini nema glavu. I to nema baš sada kad joj je najpotrebnije..."
No,
zaverenik je čekao na Perin duži odgovor sve do 56. sveske, a onda ga
je i dobio, uz naknadno pitanje: "Interesantno bi bilo da čujemo i to,
otkud sad najedared kod naroda očajni pogled, kad ste ga vi, zaverenici
od 29. maja, koliko juče, usrećili?"
A onda, iz Pere Todorovića, izbija strastveni polemičar koji je dočekao svojih pet minuta, pa se ovako obraća zavereniku:
"Ti
zveckaš mamuzama, vitlaš isukanom sabljom i pozivaš braću - jamačno onu
od 29. maja - na juriš, da presečete Gordijev čvor i da preskačete
Rubikon, i niko ti za to ne veli ni dur ni vur! A da sam je što slično
ma samo i pokušao - ja bih već virio iz kakvog prozorčeta apsanskog,
ako mi ne bi čak i belezuke na nogama zveckale! Lepa sloboda i lepa
jednakost... (Pera u trećem licu otkriva da je u progonstvu u Zemunu).
Pogledajte samo šta je bilo sa direktorom našeg ,Ogledala'. Poverovao
čovek svečanom obećanju i sad mora u tuđini da ispašta. Neka se u
Srbiji piše slobodno. Neka svaki slobodno i otvoreno kaže šta
misli!"-tako je to javno i svečano proklamovano! I grdni Pera poverovao
i prevari se! Kaza šta misli i eno ga sad gde štepuje po Zemunu i
ispašta svoju veru u kraljevsku reč! Eto kakvo ste stanje vi u Srbiji
stvorili! Vi, zaverenici, možete i smete sve, a mi mirni građani ne
smemo ništa..." (Posle majskog prevrata, na prestolu je Petar I
Karađorđević).

Radoje
Domanović najoštrije satiričke pripovetke napisao je inspirisan
vladavinom obrenovićevaca: Da li je Todorović u pravu kad ga proglašava
piscem koji je, posle prevrata, "na vlasti"?
Svojim odgovorom zavereniku, Pera Todorović je ispunio četiri sveske "Ogledala" (56-59).
"Dakle, jauknuo si!"
Svoj razgovor sa zaverenikom Todorović započinje u svom stilu: "Dakle, jauknuo si! Ako, ako!"
A onda, između ostalog, piše:
"Vi zaverenici od 29. maja tražite da narod bude uz vas".
Ali,
molićemo, s kakvim pravom vi to zahtevate? Šta ste vi učinili za ovaj
narod, da od njega možemo tražiti da bude uz vas? Šta ste mu doneli,
šta ste mu dali, čime ste ga to zadužili toliko da vam se tako preda i
da uz vas bude?
Da li ste mu kakvu olakšicu stvorili, ili kakav teret olakšali?
Narodne
nužde i potrebe zaista su velike; njegovi su tereti ogromni; na narodnu
grbaču zaista je mnogo natovareno. Ako igde, tu bi zbilja imalo šta da
se olakša, imalo bi gde da se pomogne.
Pa šta ste do sada učinili vi? Ded pokažite i jedan jedini končić, kojim bi se narod mogao pohvaliti, da ga je od vas dobio.
Ili će to olakšanje može biti u onim novim porezima koje spremate i od kojih je već ušao čitav strah u narod.
Ali da ostavimo narod i njegove terete, pa da uzmemo državu uopšte.
Metnite ruku na srce pa kažite šta je tu postignuto i dobijeno?
Ali, zaboga, nema više kralja Aleksandra i njegove samovolje!
A...a!
zbilja, zbilja! - a ja i zaboravio tu ogromnu tekovinu! Jest, doista,
kralja Aleksandra nemamo više, pa nema ni njegove samovolje.
Ali
zato sad imamo g. LJubu Živanovića, imamo g. Svetu Simića, imamo razne
Domanoviće i Prodanoviće, imamo čitavu bulumentu sitnih tirančića i
njinih prohteva i ćefova...
Ti su ljudi danas sve i sva.
U njinim moćnim rukama stoji danas sudbina Srbije, oni drže celu budućnost našu.
Oni
daju pravac našoj unut-rašnjoj i spoljnoj politici i određuju glavni
put, kojim će se kretati sve krupne i važne državne stvari naše...
Oni su jedini pravi i merodavni tumači i ocenjivači Ustava i zakona.
Oni raspolažu slobodom i sigurnošću našom; oni dele pravo i pravdu u Srbiji, i kako kome oni prelome, onako mu i biva!..."
(U
ove moćnike koji "kroje" iz mraka i bez ikakve lične odgovornosti,
Todorović u jednom trenutku pominje i "Domanoviće", verovatno samo zato
što je Radoje bio i ostao radikal i posle majskog prevrata, a
Todorovića su radikali bestidno prognali iz stranke i ostavili ga
bukvalno na ulici, ali i zato što se satirom obrušavao na dinastiju
Obrenovića. Poznato je, takođe, da u žaru polemike Todorović često nije
merio reči, što mu se i o glavu obijalo).
Todorović se prvo obraća zavereniku rečima:
"Uveravate
da se niste rukovodili nikakvim ličnim računima ni interesima; pravdate
se da čak niste bili upleteni ni u dina-stičke sporove i zavade, već da
ste jedino imali na umu sreću i slobodu Srbije - da jednom spasite
otaybinu od onih nevolja, koje su joj, po vašem mišljenju dolazile
jedino od kralja Aleksandra i njegove Drage.
Pa
lepo, da vam poverujemo da je zbilja bilo tako. Ali kako onda da vama
odmah padne na um ubistvo, seča i konačno istrebljenje? Kako da vam
prvo ne dođe na pamet ono, što je bilo najbliže, najprirodnije i vas
zakletih oficira srpskih najdostojnije: zašto niste prvo
protestovali?... Kralj Aleksandar čini mnoge stvari koje upropašćuju
Srbiju. Vi Srbi, vi zakleti oficiri srpski, vi sinovi srpski koji ste
se zakleli da služite svome kralju, ali i svojoj otaybini, zašto se ne
bi iskupili, dogovorili i napismeno pobrojali sve što ne valja u radu
kraljevom, izabrali smela i rečita čoveka koji ume i može govoriti, pa
tup, te pred kralja!"

Pera
Todorović biće živi demanti priče karađorđevićevaca o "slobodi štampe
pod novim Kraljem": da ne bi zbog kritike novog režima odležao
zatvorsku kaznu, morao je da beži u Zemun.
Kad na ovo upućuje zaverenika Todorović ima u vidu sledeće:
"Valjda
ste mogli bar toliko znati, kakve osećaje prirodno budi onakvo krvavo i
nasilničko ubistvo, kao što je bilo ovo vaše, i da će takva smrt
učiniti, da ceo svet odmah zaboravi sve pogreške i slabosti
Aleksandrove, a da počne u njemu gledati samo žrtvu i mučenika".
Pera
Todorović zaverenike od 29. maja 1903. godine, deli u tri grupe: na
osvetnike, krupne političke špekulante i na oduševljene, slobodne
ljude, koji su verovali da zaverom čine dobro, pa veli:
"LJude
iz ove poslednje grupe ja žalim. Žalim ih stoga što su to u suštini
dobri i pošteni ljudi... Ali, njina je sva nesreća što su u zabludi.
Oni su ogrezli u teško političko bunilo i u tom bunilu počinili su puno
jada!"
Todorović
na samom kraju odgovora zavereniku piše da je još "suviše rano za ocenu
i suđenje" događajima od 29. maja, da "mi tek imamo da vidimo šta nam
je sve doneo u svojim krvavim nedrima... i gde će se najzad zaustaviti
stvari koje su još tog jutra iskrivljene i zaošijane opasnom
nizbrdicom, niz koju se još i sada neprestano kotrljaju..."
"U
jednom ti (zavereniče) ipak imaš puno pravo -,narodni izabranici-
zaista nisu ispunili svoju dužnost, ali ne prema vama, već prema
otaybini, ili ako hoćeš pravo - i prema vama i prema otaybini.
A ta se dužnost sastojala u ovome:
Kad
to niste uvideli vi sami, onda je bila dužnost ,narodnih izabranika' da
vas uvere da posle 29. maja vi možete imati samo jednu jedinu dužnost i
ulogu - da se uklonite, da vas nema, da iščeznete iz Srbije bar za neko
vreme i da time dopunite i završite svoje delo od 29. maja.
To
se tadamoraloučiniti -milom ako ide, silom ako mora biti. ,Izbranici
narodni' nisu hteli razumeti tu svoju veliku i svetu dužnost i to
Otaybina već ispašta, a srpski radikali to će skupo plaćati - kad tad.
Toliko za sad -završava svoj odgovor "zavereniku od 29. maja" Pera Todorović, u svesci "Ogledala", broj 59, iz 1904. godine.
Domanovićev otpozdrav
Dok
je Pera Todorović privodio kraju stotu svesku svog "Ogledala", žestoki
protivnik dinastije Obrenović, ljuti radikal, satiričar Radoje
Domanović, pokrenuo je 25. decembra 1904. godine satirični list
"Stradiju" i odmah u njoj odgovorio zluradim sumnjivcima, koji su
poverovali da je posle majskog prevrata i zatiranja loze Obrenovića,
svršeno i sa Domanovićem kao satiričarom. |
Radoje im otpozdravlja uvodnikom pod naslovom "ZDRAVO, ZDRAVO!", sledećim redovima:
- Šta ćeš sada da pišeš? - pitali su me mnogi posle 29. maja nekako i pakosno i podrugljivo - nema više za tebe materijala.
O
publiko srpska, dobričino moja, kako si grdno prosta i naivna. Prošao
je 29. maj, ali smo ostali mi. Mi isti onakvi kakvi smo i pre bili..
_____________________________
Predlažući,
ironično, da sad treba srušiti sve što je obrenovićevsko, počev od
spomenika Knez Mihajlu, Radoje Domanović, seća se kako su u Negotinu
srušili kulu Hajduk Veljkovu pa na tom mestu podigli gradske nužnike i
zaključuje: "Ako smo Srbi, sad se sva istorija mora srušiti. Kakav
spoomenik, to je sitna stvar - čitavu istoriju ćemo ljuljnuti o zemlju!
Naši istorici već su se izvežbali da falsifikuju istorijska fakta pa im
neće biti teško. Do sad su deca učila i doseljavanje Srba, i župane, i
kraljeve, i careve, i Kosovo... E, a sad mi moramo da rušimo podlost
prošlosti, jer od sad nastupa novo doba slobodne reči. Laž je,
gospodine, cela istorija, laž! Istina je samo: da su se Srbi doselili u
ove krajeve, da se posle ne zna ništa, da se istorija Srbije ima
računati od 29. maja, sve pre toga ima se smatrati predistorijom!"
_____________________________
Da je se 29. maj desio nešto u doba koje iznose priče iz "Hiljadu i jedne noći", onda bi otprilike trebalo ovako da izgleda:
U
jednom magnovenju ispravile su se krive beogradske ulice... Putovi
divni, železničke pruge gušće nego u Danskoj. A ljudi? To tek da
vidite! Iz ludnice izašli svi zdravi i čitavi, budale se propametile, a
već oni što su bili pametni postali geniji...
Ministri
mudri, seljaci dobri, činovnici spremni i savesni, žandarmi učtivi pa
se na svakog ljubazno nasmeše i krotko oslove: "Dozvolite", "molim
najpokornije"...

"Pokažite
mi makar končić onog što ste za dobro naroda napravili!", izaziva Pera
Todorović zaverenike deleći ih na osvetnike, karijriste i dobronamerne
budale. Kralj Aleksandar i Draga Mašin, na venčanoj fotografiji.
Žito
i svi usevi uspevaju divno, prema odluci narodnog parlamenta. I škola i
crkva i kancelarije i kasarne, sve uređeno, sve dobro. Nigde da čovek
ne može ništa primetiti.
Čisto da se boji čovek da ne izumre ovako divna generacija.
Kad
bi srećom tako bilo onda bi "Stradija" otišla u penziju, a ja bih pisao
kako se pastir i pastirka ljube, kako žubore potočići i priželjkuju
slavuji, al' ovako ima se šta. Može se još u ovoj dobroj zemlji, među
ovim dobrim ljudima, nabiljašiti otud, odovud malo materijala za
"Stradiju".
Toliko
kao pozdrav, dobra publiko. Nećemo se valjda u prvom broju svađati i
grditi, a nema ni smisla... E, docnije, Bože zdravlja! Živi smo ljudi,
pa se, bogme možemo i sporečkati.
Skromnost
"Stradije" u tehničkoj opremi složeno, umesto iscrtano zaglavlje, bez
crteža na stranicama, Domanović je nadoknadio slikovitim pisanjem, a
tako je i u napisu "NAŠA PODLOST", koji takođe ima za temu majski
prevrat, i koji donosimo u celini:
"Svakog trenutka, svakim časom sve više i više, konstatujemo našu besmislenu podlost.
Zamislite samo:
Posle 29. maja srete me jedan, i to jedan koji mi se nije ni javljao pre 29. iz obazrivosti.
- O, zdravo!
- Zdravo!
Hvala bogu kad se ovako svrši! Ja sam, znaš, znao za ovu stvar, bio sam posvećen.
- E?!
- Šta misliš? Čuješ, znaš li ti da sam jedva glavu izvukao.
- Zbilja?
-
Kako, čoveče, ja znam šta sam propatio. Samo da ti pričam... Uh... More
da ostavimo to, znaš već i sam, al' tek boli me, ne mogu da zaboravim,
veli taj jedan i odmahuje kao da se bede velike otresa.
Uzdahnuo sam gorko.
- Je li? - pita me.
- Šta?
_ Šta misliš, hoće li srušiti ovaj spomenik Knez-Mihailov? - opet će on, a baš smo bili pred spomenikom.
- Ama ovaj Obrenovićev spomenik? - velim.
- Jeste, to je sramota, to mi ne možemo ravnodušno gledati.
-
Srušiće, ja šta misliš. Sve se mora porušiti ako smo Srbi, ako smo
ljudi. Pre su porušili Baba - Finku, kulu Hajduk - Veljkovu, i na tom
mestu gde je ona bila podiglo je negotinsko načelstvo nužnike. A sad,
sad se mora i istorija porušiti ako smo Srbi. Istorija, razumi: kakav
spomenik, to je sitna stvar, to je već s tim svršeno, ali istorija, tu
suludu istoriju moramo ljosnuti o zemlju. Naši istorici već su
izvežbani da falsifikuju istorijska fakta, pa to neće teško ići. Do
sada su deca učila i doseljenje Srba, i Bojku, i Župane, i Kraljeve, i
Careve, i Kosovo, ali sada to ne može, mi se moramo sad posle 29.
pokazati ljudi, moramo da porušimo podlosti prošlosti, da od sada bude
novo doba slobodne reči. Laž je, gospodine moj, cela istorija, gola,
strašna laž. Istina je samo jedno:
1. Srbi su se doselili iz Bojke u ove krajeve.
2. Posle se ne zna ništa.
3. 29. maja počinje istorija Srbije.
4. Sve pre 29. maja računa se u predistorijsko doba.
Tako ćemo mi jer smo karakteri."
Piše Radoje Domanović u svojoj "Stradiji".
Tako
su začetnik modernog srpskog novinarstva Pera Todorović i najbolji
srpski satiričar Radoje Domanović videli i doživeli tragične događaje
majskog prevrata koji su 1903. godine obeležili početak novog doba i
kojim je loza Obrenova "iz korena iskopana".
_____________________________
http://www.teklareka.com/index.php?
option=com_content&task=view&id=76&Itemid=9
Dnevnik Bosanca u Kanadi (sabrana dela)
od nepoznatog autora
Treći deo - SARAJEVO!
1. septembar
Naplatio
pare od osiguranja. Zgadila mi se ova Amerika. Kao i Kanada, uostalom.
Ubjedjujem familiju da odemo u Diznilend. Poslije ćemo smisliti gdje
ćemo i kako ćemo.
8. septembar
Potrošio
pare od osiguranja. Ne znamo gdje ćemo, djeca bi već trebala krenut u
školu. Sinula mi je napokon pametna ideja. Zovem rodbinu da me upute
kako da kupim stan u Sarajevu. Učimo ubrzano gramatiku. Ja već uspješno
razlikujem ekavicu od ijekavice. Djeca brkaju meko, mehko i tvrdo c,
zaboravljaju umetnuti h gdje treba, palatalizacija im nijedna ne ide od
ruke. Štali će s nas biti?
24. oktobar
Rodbina
mi hitno odgovara da ima jedan što bi prodao knjižicu i da ima opet
jedan u opštini koji bi pogurao za stan, ukoliko... Prodali auto i
kompjuter. Poslali pare za stan.
25. novembar
Papiri
za stan u Sarajevu sredjeni. Sreći našoj kraja nema. Mi smo bez para.
djeca ne idu u školu. Svi pomažemo u obližnjoj samoposluzi, imamo
dovoljno za motel i kartu. Pripreme za povratak u toku: gledamo u sobi
CNN i pokušavamo da shvatimo trenutnu političku situaciju. Ja imam
problema sa razumijevanjem unutrašnjih granica, nijesmo se valjda za to
borili. Kažu mi da malo puno naginjem na unitarizam, a da opet nijesam
dovoljno ekstreman da mogu preživjeti lako političku realnost. Kažu mi
isto tako da ne serem.
24. septembar
Posljednje
pripreme za put. Uzeli najjeftinije karte, na prvi dan Božića, biće
prazan avion. Tjeraju me da kupim „leviske“, ne mogu me više gledat u
dronjcima. Fino smo se svi obukli, ponijeli smo nešto baterija,
svijeća, mlijeka u prahu, kafe i dvije-tri čokolade, da obradujemo
naše. Posljednja noć na jebenom sjevernoameričkom kontinentu. Nalet ga
bilo i onog ko ga otkri i ove što na njemu žive.
25. decembar
Prvi
dan Božića. Na putu do aerodroma blistaju ukrasi na palmama. Samo da mi
je dočepati se aviona. Nalijećem na Deda Mraza u bermudama i šaljem ga
u pizdu mu materinu. Predajemo stvari, oduzimaju nam vreću sa rižom i
otpakovane vreće mlijeka u prahu. Kažu šupci da je to zabranjeno po
nekom njihovom zakonu. Ovo je već prevršilo mjeru. Psujem tečno. Oni se
samo smiju, budale. Stjuardesa me upozorava da pazim kako se ponašam,
nakon što sam ljubazno stisnuo pilota i viknuo mu na uho: - Vozi,
Miško!
27. decembar
Amsterdam.
Osjećam miris Evrope. Zadržavaju nas u policiji. Kažu da su nam istekla
obadva pasoša - i crveni i plavi. Ma, koji ste mi vi - mislim se ja -
tamo se ja više ne vraćam ni mrtav. Prenoćili na policiji. Uzeli nam
tariguz i svijeće, kažu da treba da prodje neko ispitivanje. Baš smo se
sjebali. U policiji upoznajemo puno našeg svijeta, svi idu na drugu
stranu. Svijeće mogu sa nama, a tariguz ostaje, kao zapaljiva materija.
Otkidam malo papira sa jedne rolne, zlu ne trebalo. Niko ne primjećuje.
31. decembar
Nakon
dvije noći prespavane na amsterdamskom aerodromu, evo nas na putu za
Beč. Svi smo se već medjusobno posvadjali. Optužuju me da sam ih sve
uvalio u govna, bez njihove voje. Ubjedjujem ih da ne seru, već, da
ponavljaju gradivo, već smo skoro kući. Slijećemo u Beč. Policija nas
momentalno odvaja na poseban izlaz.
1. januar
Novu
godinu dočekao u krugu familije, u posebno ukrašenoj ćeliji. Gledam
novogodišnji koncert kroz rešetke. Djeci poklanjam čokolade. Fati sam
uspio maznut jedan tester na Free Shopu u Amsterdamu - Gzvencz for men.
Puno joj se svidja. Miriše. Izgelda da će nas pustiti već za dva dana.
Hrana je puno bolja od one u Amsterdamu. Već sam skoro zaboravio ona
sranja što smo jeli u onoj poganoj Floridi. Mekdonalds, Meklaud,
Mekintoš, Meksiko - to su samo neke od zabranjenih riječi nakon našeg
groznog McDonaldskog iskustva.
6. januar
Zagreb.
Servus ljepi Zagreb moj, kaj se krije v mali toj. Opet bajbok. Uvoženje
opasnih materija, oduzimaju nam baterije. Brzo nas oslobadjaju iz
policije, izvinjavaju se. Da ne bi plaćali carinu, ostavljam lažni
Rolex u policiji i otkidam dugmad sa Fatine jakne, da pokažem da je
korištena. Niko iz familije ne priča sa mnom. Tvrde da je moja ideja o
povratku glupa. Carinik se smješka, policajci se smješkaju, taksista se
smije, a ja sve mislim da nešto debelo nije u redu. Nijesu me čak
pitali ni za domovnicu, ni za šahovnicu... Pitam, treba li mi viza, a
oni se svi grohotom smiju. Kažu, kak ste vi Bosanci bedasti.
7. januar
Oduzimaju
nam avio karte, pominju neki medjudržavni sporazum. Nije mi jasno,
bunim se ko Grk u zatvoru. Odustajem, iz čarapa vadim zadnje dolarske
rezerve. Odlučujem se na put autobusom. Taksista prima dolare. Sreća,
baš bih se obruko. Stižemo u zadnji čas na kolodvor. Banka još radi.
Mijenjam dolare u kune za kartu i KM (valjda kilometre) za prtljag. U
čekaonici svi puše, postaje neizdrživo. Idem do klozeta da dodjem sebi.
Smrdi toliko da jedva stojim na nogama. Nekako se dokopam izlaza.
Guramo se na ulazu u autobus, jer je neko prodao višak karata. Biće
gusto. Ja pristajem na tri sjedišta za četiri karte, pod uslovom da
prtljag držimo u krilu. Bolje išta nego ništa. Hajd, mislim se ja, nek
je samo živa glava.
8. januar
Ovo
pišem poslije. Hladno je toliko da bi i pingvini pali u nesvijest. Al
opet, mislim se ja, kako li je tek u Kanadi. Pokušavam zaspati, al ne
mogu. Neko povraća pozadi. Neko otvorio Argetu i otpakovao kuhana jaja.
Povraća mi se, da htjedoh zaustavit autobus. Bili smo na tri carine i
na tri policije. Oduzimaju mi kožnu jaknu koju sam prije rata kupio u
Turskoj. Toliko sam ukočen da me policajci skidaju. Kakva noć.
11. januar
Ovo
pišem na kraju puta. Dva dana smo bili zaglavljeni na Makljenu. Sreća,
neki iskusni putnik na ovoj relaciji je imao karton kuhanih jaja. Neki
švercer pristade da trampi paket argete za džepni Nintendo. Glupan, ja
platio Nintendo 4,99$ na rasprodaji.
Nijesmo gladni. Ja sam ukočen, svaki me mišić boli. Sad svi imamo mjesta jer su policajci poskidali neke nevaljalce usput.
12. januar
Stanica
u Sarajevu. Tuga me uhvatila, sjetim se kako smo ovdje čekali na
konvoj. Budale, ko nas je tjerao. Pa neće Bosna nigdje, a ni
Hercegovina. Fali nam jedna torba. Neka mi žena kaže da je vidjela neke
momke kako pretovaruju svijeće i nešto se domundjavaju oko naših
sjedišta. Odmah prijavljujem policiji. Policajac se iskida od smijeha,
svi mu se krnjatci vide. Kaže, dobro došli kući. Svi nam se zahvaljuju
na stanici što smo ih zabavili. Svi puše. Malo mi je zlo od toga. Nude
me pićem. Odbijam da pijem na javnom mjestu. Zakon je zakon. Oni se i
dalje smiju, jedan pada sa stolice tako da polomi sve boce ispod stola.
Zbog duvana istrčavam na čisti zrak.
13. januar
Pokušavam prvi put da udjem u svoj stan.
14. januar
Već
nekoliko puta pokušavam da udjem u stan. Provodimo čitav dan u raznim
opštinskim kancelarijama, vadimo potvrde, pokušavamo da iznudimo nalog
za iseljenje "stanara".
15. februar
Sudskom
odlukom donosi se nalog o iseljenju tih šupaka iz našeg stana.
Pokušavam istjerati te nevaljalce. Više smo dojadili rodbini, ne zna
nam se ni za dan ni za noć. Danas kod ovog, sjutra kod onog.
20. februar
Donosim
odluku. Idem u policijsku postaju na autobuskoj stanici. Odmah me
prepoznaju. Kažu da nijesu ušli u trag lopovima iz autobusa i opet se
grohotom smiju. Zamolim ih da mi pomognu, da imam rješenje za stan i
nalog i da nemam gdje spavati. Svi se smjesta pokupimo odatle, pozovemo
posebnu jedinicu, usput ubijedimo pripadnike Unprotection - Eye For -
Ass For - Nato-a da nam se pridruže i u združenoj akciji ulazimo u
stan. Stan prazan. Nigdje ništa. Ni prketa, ni lustera, ni bojlera,
ništa. Al, jebi ga, svoje je svoje. Ljubim stokove tako tako snažno da
mi se usne lijepe na hladan metal.
28. februar
Baš
je naš svijet dobar. Sa prvog sprata donose naše ćilime što su komšije
čuvale šest godina. Neko na podvožnjaku našao naš televizor i otkupio
od jednog švercera. Sa smeća donijeli naš bojler. Nadjeno je i dosta
naših slika, predratnih. I moja diploma zgužvana na mjestu odvaljenih
pipa u kuhinji. Sve polahko dolazi na svoje mjesto. Djeca pomalo počela
razgovarat sa mnom. Fata rekla da će mi dati čim ponovo nabavimo
krevet.
1. mart
Danas
sam počeo da radim kod nekog privatnika. Ruke me bole još od onog
autobusa. Imam puno unošenja, radim s robom. Fata počela da šije kod
jedne fine žene. I ona je, kaže, bila izbjeglica u Sarajevu. Trebalo
joj je dosta da dodje na svoje, ali, kaže, ako radimo vrijedno i
imaćemo. Imamo dovoljno para da platimo dodatne časove djeci. Oni nisu
još u školi do septembra. Sada su nam dali dobru šansu da polažu ove
razrede što su završili u Kanadi i Americi, jer se to ovdje ništa ne
priznaje. Imaju problema sa gramatikom. Ja još imam problema sa
politikom. Sreća, televizor nam se često kvari, pa ni ne pratimo
vijesti. Ja očekujem da sa dobrim znanjem jezika i sa vozačkom dozvolom
mogu dobit fini posao za neku medjunarodnu organizaciju. Sve je super.
Malo se nerviram, jer gdje god dodjem - svi puše i to pravo na mene.
2. mart
Pitate
se - gdje ćemo? E, nećemo nigdje. Ovdje nam je dobro, tako nam i treba.
Dobro se dobrim vraća. Super je nama ovdje. Ne mogu nas odavle ni
puškom istjerati. Dobro nam je - u pizdu materinu nam je dobro.
KRAJ
_____________________________ |
|
Stezao bih i dalje kaiš, ali se bojim da ne pređem granicu izdržljivosti omče !
I would pinch my belt further on, but I am afraid not to cross the border of endures of the loop!
NIKola Č. Pešić
|

© 2009 Rene Bouschet - FRANCE
Plastični hirurzi su u brizi. Vođa je poželio da osvjetla obraz.
Plastični hirurzi su u brizi. Vođa je poželio da osvjetla obraz.
Zoran Plavšić |

Zoran T. Popović
D BEST OF...
Prvo izdanje
Udruženje književnika i književnih prevodilaca i Skupština grada Pančeva, 2009.
Izbor aforizama Aleksandar Baljak
Recenzenti Slobodan Simić, Aleksandar Čotrić |

Veselin Mišnić
UREDNO SLOŽENI JAUCI
1. izdanje
Glavni urednik Đorđe Otašević
Likovno rešenje korica Milan Beštić
Korektura Dejana Jovanović
Izdavač „Alma”, Beograd
Štampa „Intergraf D.o.o.“,
Beograd
ISBN 978-86-7974-129-5
Tiraž 300 |
ORGAZAM DUHA
Da
je aforizam orgazam duha, Zoran T. Popović dokazuje na svakoj strani, u
svakom redu, između redova. Kad je vrag odneo šalu, na scenu je stupio
satiričar. Rođen 1957. Pamti 1948. Te godine kukuruz je totalno
podbacio. Ima dva svedoka da nije bio u partizanima.
U
novinama su ga pogrešno interpretirali: „Ja to jesam rekao, ali nisam
tako mislio. Ja ne bežim od onoga što sam rekao, već od onih koji su
čuli šta sam rekao.“ Pošto je najbolja čujnost u gluvo doba, vlast je
sve građane dovela u red, a njega svrstala u petu kolonu. Valjda zato
što je peta kolona fenomen prve vrste.
Rasulo
ove zemlje nije nastalo preko noći. Za to su bile potrebne decenije
organizovanog rada: jedan radi, a trojica gledaju šta mu je. Treba mu
verovati na reč. Kao junak socijalističkog rada, godinu dana nije
primio platu. Inače plate su iz dva dela - od šake do lakta. Kad platu
primi iz dva dela, ne zna koji mu je.
Postigli
smo ogromne uspehe na svim poljima, za koje još niko nije preuzeo
odgovornost. Ubeđen je da bi Srbi preuzeli odgovornost da znaju šta su
uradili. Ni komšija ne misli drukčije. Nikako da mu crkne krava. Ne
znam zašto mi to radi. Radi reda, crkao mu bik. I dok se mi radujemo,
naša krava samo što ne svisne.
Nakon
svega, inteligencija nije bila uz Vođu. U pravu su oni koji kažu da ga
je izdala pamet. Međutim, odliv mozgova je dokaz da mi imamo pameti za
izvoz. Što je slučaj i sa istinom o Srbiji. Kad obiđe svet, vrati nam
se u vidu bumeranga. Naš bumerang je najbolji. Vraća nam se više puta.
Kosovo
je kolevka srpstva koju danas ljuljaju Albanci. Međutim, da je Veliki
Srbin ljuljao Marka, ne bi se rodila ideja o Velikoj Srbiji. Niti bi
veća riba gutala manju, Velika Srbija – Srbiju. Srbija je moderna
država. Njeno društveno uređenje je poslednji krik demokratije.
Demonstranti su zahtevali više slobode i demokratije.
Zahvaljujući organima reda i mira, dobili su što su tražili.
U
Policijskoj akademiji glavni predmet je vaspitna palica. Pendrek
postupa po naređenju, vaspitna palica – po bontonu. Policijska stanica
je razglasna. Uzvici podrške mešaju se s vapajima zapomaganja.
Ozvučenje je dobro. Čuje se samo aplauz. Njime se može štošta
zataškati. Pošto laži i krađe nisu primerene komunističkom moralu, na
njih se ne treba ni osvrtati. Policija ne hapsi kriminalce, da je
javnost ne bi dovodila u bilo kakvu vezu s njima. Interesne sfere
podeljene su na ravne časti. Svako radi svoj posao.
Komunisti
su se prerušili u demokrate, ali im varka nije uspela. Narod ih je
prepoznao i opet glasao za njih. Stoga se postavlja pitanje: kako
verovati narodu koji jedanput glasa za jednu, a drugi put za iste? Gde
je logika? Šta je istina?
Istina
je bila najjače oružje do pojave televizije. Da prozor u svet nije
puškarnica, ne bi se istina zaglavila u katodnoj cevi. Cela Srbija je
uz TV prijemnike. Vlast nas aparatima održava u životu.
Oni
što misle da je potrebno uvođenje vanrednog stanja neće da shvate da je
rat kod nas normalna pojava. Baš kao i masovne grobnice. Na ovim
prostorima oduvek se masovno ginulo. Svi Srbi u jednoj državi.
Koncentracija koja ubija. Miubijamo njih, oni ubijaju nas. Prirodna
ravnoteža ne sme biti narušena. Srbi i Hrvati će se međusobno poubijati
- i mirna Bosna. (Ko pređe na Drini ćupriju,
uđe u Prokletu avliju.) Hrvati su sanjali svoj san hiljadu godina. Kada
su se probudili, od Srba ni traga, ni glasa. Nema pobeđenih, nema
poraženih, nema preživelih. One koji su ginuli za bolje sutra sahranili
smo danas.
Neupućeni
se i dan-danji pitaju: što smo se međusobno ubijali, kad ćemo opet
živeti zajedno?! Oni koji misle da se od vazduha ne može živeti nisu
dobro savladali tehniku disanja. Možda bismo mogli da živimo bolje, ali
nećemo da izazivamo sudbinu. Naravno, mogli bismo i bolje, ali to onda
ne bismo bili mi. Nebeski narod nikada nije živeo bolje. Uvek je živeo
gore. Gore su podočnjaci, otoci.
Ništa
od kontinuiteta. Ostadosmo i bez Golog otoka. Očigledno, nema više
potrebe za Golim otokom. I kontinentalni deo zemlje daje
zadovoljavajuće rezultate. U tom smislu, suđenja nevinim osobama
značajna su sa stanovišta obogaćivanja teorije i prakse našeg
pravosuđa. Glavni sudija nije primetio da je udaren, jer mu pomoćnik
ništa nije signalizirao. Osuđeni ima pravo žalbe. Može da se žali kome
hoće.
Pravi
čovek na pravom mestu je naše najveće bogatstvo. Stoga se
njegovoj eksploataciji poklanja posebna pažnja. Da nije presedan, ne bi
Vođa bio naše blago neprocenljive vrednosti. Još ne znamo koliko nas
košta. Ono što ne valja najviše nas košta.
Kriza
je zahvatila ceo svet, a jedino se kod nas manifestuje. Srbija izlazi
iz svetske krize i nastavlja gde je domaća stala. Zato, ako mi
pomognete i pozajmite novac, ostaću vaš doživotni dužnik. Ne gubite
nadu. Najgore tek dolazi.
Redovno
obavljam svoje bračne dužnosti, a niko za to ni hvala da mi kaže. Moja
žena je čekala princa na konju, ali je morala da se zadovolji
polovičnim rešenjem. A što se tiče ravnopravnosti polova, ona ne može
da me vidi kad sam pijan, a ja nju kad sam trezan.
Zoran
T. Popović je davno napisao: kad porastem, biću veliki. Potom je
demantovao sebe - ne prestaje da raste.
Ilija Marković
________________________
Organizovano rasulo (1994)
* Možda smo i pogrešili, ali to je bilo jedino ispravno u tom trenutku.
* Postigli smo ogromne uspehe za koje još niko nije preuzeo odgovornost.
* Čovek je naše najveće bogatstvo.
Stoga se njegovoj eksploataciji poklanja posebna pažnja.
* Miran i dostajanstven narod onemogućava čuvare reda da obavljaju svoj posao.
* Otkriven je centar organizovane pobune. Misli dolaze iz glave.
* Demonstranti su se mirno razišli. Svaki je otišao u paru sa svojim policajcem.
* Neprijatelj nije bio u prilici da bilo šta učini. Izmislili smo ga kad se najmanje nadao.
* Rasulo nije nastalo preko noći. Za to su bile potrebne decenije organizovanog rada.
* I Srbi i Hrvati se zalažu za mir. Niko neće da popusti.
* Taj grad više ne postoji. To je sada slobodna teritorija.
* Osećam se pozvanim da o sebi kažem sve najbolje, jer vidim da to drugima ne polazi za rukom.
________________________
Kad porastem, biću veliki (1997)
* Jako sam se uplašio kad se mama razbolela. Mislio sam da će tata da nam kuva.
* Moja mama je debela, jer prave samo tesne suknje.
* Ne znam koliko imam godina. To se stalno menja.
* Kuca jede ono što nama ostane od ručka. To je hrana za pse.
* Mama se udala za tatu jer nije slušala roditelje.
________________________
Periodični obračun (1999)
* Linija fronta je pomerena.
Sada naša ognjišta branimo u dubini neprijateljske teritorije.
* Borili smo se do poslednjeg. A onda je i on pobegao.
* Neprijatelj ne bira sredstva. Gine i od noža i od metka.
* Mi tražimo samo ono što je naše. Od viška glava ne boli.
* Nosili smo ga na rukama
jer takav stvor ne zaslužuje da hoda ovom zemljom.
* Nećemo mi još dugo trpeti tiranina. Skratiće nam on muke.
* Komunisti su se prerušili u demokrate, ali im varka nije uspela. Narod ih je prepoznao, i opet glasao za njih.
* Policajci su uvek za petama kriminalcima.Oni su im poslovna pratnja.
* Uhapšenik je izvršio samoubistvo u policijskoj stanici. Ubio se od batina!
* Pošto svi misle isto, izvlačićemo šibicu da vidimo ko je u pravu.
* Poslednja želja na smrt osuđenog: Obesite mog advokata!
* Jedan radi, a trojica gledaju šta mu je.
* Ako mi pomognete i pozajmite novac, ostaću vaš doživotni dužnik.
________________________
Aforizmi i druge priče (2002)
* To što majka više na rađa, može samo majka da voli.
* Kad nemaš ništa, nije ti ni do čega.
* Naše blagostanje je neviđeno jer živimo u mraku.
* Čovek više nije ugrožena vrsta. I ljudožderi prelaze na zdravu ishranu.
* Žene se sve manje interesuju za mene. One više nisu ono što su nekad bile.
* Žena i ja imamo različite poglede. Ona mene ne može da vidi kad sam pijan, a ja nju kad sam trezan.
* Na jedno uvo mi uđe a na drugo izađe. To se zove slobodan protok informacija.
* Ponuđeni mito odbio sam sa gnušanjem. Ja znam da vredim mnogo više.
________________________
Spojeni sudovi (2004)
* Moral naših boraca je izuzetno visok, jer oni ne znaju za šta se bore.
* Nepoštenog je lako kupiti. Pošten čovek ima svoju cenu.
* Ne zna se od čega je umro a još manje od čega je živeo.
* Pozvao sam prijatelja na grupni seks. Ako dođe sa ženom, biće nas troje!
* Visoko sam plasiran. Ja sam joj drugi!
________________________
|
Svako danas može da bude aforističar. Svi smo smešni.
Naučio sam da razmišljam
kao i svi drugi aforističari.
Kad je kasno!
Aforizam bi trebalo da bude poučan.
Zašto onda zasmejava ljude?
Policajci ne razumeju aforizme.
Ali kad im aforističar padne šaka,
njega lako urazume.
Aforizme pišem na nudističkoj plaži.
Moram da ogolim misao.
Od ovih aforističara ne smešni da prdneš. Odmah ti to nabiju pod nos.
Aforizmi su slični kao jaje jajetu.
Da bi se razlikovali, moramo da ih farbamo.
Rodio sam se kao ženskaroš.
Ja sam medicinski fenomen.
Venčali smo se u skupštini.
A razveli po pravoslavnomobičaju
u crkvi.
Ženama je lakše u životu.
Bar nisu kurate sreće!
Razvod je spontaniji od ženidbe.
Tu bar nema nedoumice.
Uneo sam je na rukama.
Tako smo prešli prag tolerancije.
Žene mi ne mogu ništa
Ali me razvodi ubiše!
Žena mi je preterano skromna.
Samo me kod njen brine osmeh Mona Lize.
Moja žena nije torokuša!
Ona jednostavno ne zatvara usta!
Kad sam pitao ženu ima li ljubavnika
odgovorila je: nisam ja te sreće!
Kad sam uhvatio ženu kako me vara,
radosnu vest sam prvo saopštio tašti!
Žena mi je priznala da ima ljubavnika, ali ne treba da zbog toga brinem – ona kaže da je u krevetu gori od mene!
Zašto bih ženi kupovao i peglu.
Ja ću da je peglam!
Ja sam čovek principa i nikada se ne hvalim. Kad prevarim ženu, ćutim kao zaliven.
Žene će mi doći glave.
To me i održava u životu!
Menjam žene kao čarape.
Higijenami je uvek na prvom mestu!
Žena mi je pre dve godine za rođendan kupila kutiju kondoma.
Od tada slavimsamo rođendane dece.
Moj brak je katastrofa.
Žena mi je dobra majka, jošbolja domaćica. A neće ni da me vara.
Brak mi nije uspeo.
Ali o svadbi i danas pričaju.
Deca mi liče na komšijinu kao jaje jajetu! Da ne poznajem komšijinu ženu, svašta bih pomislio!
Mladoženja je zbilja preterao.
Ni nakon razvoda se nije pojavio na venčanju!
Žena mi kaže: hoću, bre, ljubav!
Ja joj kažem: hoćeškurac!
Želim da sve ostane u krugu porodice. Zato ženu varam isključivo sa svastikom!
Ženu volim jer je prava lepotica.
Šteta što to nije moja žena.
Oženio sam se iz čiste ljubavi.
A onda je žena prestala da mi pere veš.
Ženu ni u snu ne mogu da vidim.
Spavam sa povezom na očima!
Verujem da bih i danas voleo svoju ženu da je samo rekla sudbonosno NE!
Ja mnogo poštujem svoju ženu.
Čak sam joj za života podigao
nadgrobni spomenik!
Žena me nije nikada prevarila.
A krivicu snosi i komšiluk.
Kad god osvojim neki venerin breg,
shvatim da je pre mene neko
većpobo zastavu!
Žena mi nije normalna.
Kaže da sam je nekad voleo!
Moja žena je kao puž.
Drži kuću na leđima.
Žena me tretira kao krpu.
Magičnu, doduše.
Žena mi je prisvojila pribor za brijanje. Zato sada moram da depiliram lice.
Ja i moja žena nemamo ništa zajedničko. To se i u svetu zove
ravnopravnost polova.
O mojoj ženi mislim sve najlepše.
Bog da joj dušu prosti.
Žena me je bez reči ostavila.
Umreće od tuge.
|
VESTI/VIJESTI
Zoran Matić Mazos član žirija u IRANU
Jury Members of First Hop Cartoon International Cartoon Contest - Tabriz 2010
Dear Friend
Thanks for joining the jury
Jury members for the final poster will send you
best regards
hamed nabahat
www.hamednabahat.blogspot.com
www.hopcartoon.com

FIRST ( HOP CARTOON ) INTERNATIONAL CARTOON CONTEST -2010
Rules:
1-Theme : From Cry to Laughing
2- thechnic:free
3-The number of sent cartoons is 3
4- The cartoons must be sent at the e-mail address:
festival@hopcartoon.com
This e-mail address is being protected from spambots. You need JavaScript enabled to view it
and they must be of 300 dpi resolution,
A4 size and JPG format.
(Please do not send Zip or rar Format!)
5-Please attach in .doc format a brief presentation
of your artistic activity (surname and first name, address,
e-mail address, a photo and your CV)
6-prizes:
first prize: golden medal of HOP CARTOON+ Trophy + Honorable Mention + CD-Catalogue
second prize: silver medal of HOP CARTOON+ Trophy + Honorable Mention + CD-Catalogue
third prize: bronze medal of HOP CARTOON+ Trophy + Honorable Mention + CD-Catalogue
- 8 Honorable Mentions + CD Catalogues.
7-The works will be displayed at HOP Cartoon website:
WWW.HOPCARTOON.COM
8-Deadline: MARCH,10,2010
9-All profits from the festival benefit children orphans and children with canser
Will spend
10-CONTACT:
HOPCARTOON@YAHOO.COM
This e-mail address is being protected from spambots. You need JavaScript enabled to view it
RESPONSIBLE: HAMED NABAHAT
Thank you for participation
***
http://www.kv-biblio.org.rs/
Objavljene priče Sabahudina Hadžialića u novom broju ˘POVELJE˘, decembar 2009:
http://www.kv-biblio.org.rs/index.php?option=com
_content&task=view&id=476&Itemid=1
Povelja, s brojnim prilozima,
Redakcija časopisa Povelja, čiji je izdavač Narodna biblioteka Stefan Prvovenčani iz Kraljeva, opskrbila je novogodišnje izdanje brojnim tekstovima iz oblasti književnosti, umetnosti, filozofije... Na 255 stranica objavljeni su prilozi naših najčitanijih prozaista i pesnika, zastupljeni su i radovi književnih i filmskih analitičara, a tu su i prevodi proznih i pesničkih ostvarenja pisaca iz Engleske, Nemačke, Francuske...
|
VESTI/VIJESTI
Raspisan "V KIKS ŽIKIŠON"
Continuous web competition from now on the front pages Zikison.net & KIKS.net & Comics-Stripovi-ExYu ... Unique in the world, respected friends, send your cartoons and comics!

www.zikison.net
www.kiks.site90.net, www.zikison-weekly.comoj.com
www.comics-stripovi-exyu.blogspot.com
and The Satirical Manufactory "Zikison" are announcing in the categories, the themes:
1. PORTRAIT (within cartoon shape): "Zivojin Pavlovic ZIKISON" (famous cartoonist, satiric, editor and publisher of satiric magazine from Serbia), Radoje Domanovic (the most famous satire writer of all times in SERBIA), Jaroslav Hašek (famous writer of the antiwar satire „Good soldier Svejk“ from CZECH REPUBLIC) and Stanisław Jerzy Lec (establisher and founder of the modern world aphorism from POLAND) and WITHOUT WORDS. How cartoonists sees them, "ZIKISON" and his age, technology-free, for all three categories of works to send the full?
1. PORTRAIT cartoon

Zivojin Pavlovic ZIKISON, (1885. - 1950.) Was a Satirist, a caricaturist, an editor, a publisher, and a printer. Between two wars in Serbia he was an actuator, a Co – Author editor of many newspapers for humor and satire. He has been suffering and imprisoned by Communist Regime in 1949. Soon after that torture and seizing his property, he was died in 1950.

Stanisław Jerzy Lec, (6 March 1909 – 7 May 1966) (born Baron Stanisław Jerzy de Tusch-Letz) was a Polish poet and aphorist of Polish and Jewish noble origin. Often mentioned among the greatest writers of post-WW2 Poland, he was one of the most influential aphorists on the 20th century.
Lyrical poetry, sceptical philosophical-moral aphorisms, often with a political subtext.

Jaroslav Hašek, (April 30, 1883–January 3, 1923) was a Czech humorist and satirist best known for his novel The Good Soldier Švejk, an unfinished collection of farcical incidents about a soldier in World War I, which has been translated into sixty languages. He also wrote some 1,500 short stories. He was a journalist, bohemian, and practical joker. His short life had many odd parallels with another Prague contemporary, the Jewish writer Franz Kafka (1883–1924).

Radoje Domanovic, (February 4, 1873 - August 4, 1908) was a Serbian writer and teacher, most famous for his satirical short stories. In 1899, he published two collections of short stories and his famous story "Danga" first appeared. The following year, he got a post as a clerk in the State's Archive. In 1902, after he published "Stradija", he was again dismissed from his post. He started writing editorials for magazine "Odjek" ("Reflection") . After the coup in 1903, Domanovic returned to his post, and soon got a stipend to work on his stories. It was rumoured that the coup saved his life, since he was on a list for liquidation of the previous government. In 1904, he started a magazine "Stradija", that had 35 editions.
2. Caricature WITHOUT WORDS - FREE, free technique.
3. SHORT ALTERNATIVE COMIC STRIP, WITHOUT WORDS - FREE, free technique.
The competition will be opened and free for all of the professionals and amateurs, for affirmed and unknown authors from 7 to 77 years of age, for all people on this planet but in the case if someone appears from other planet then we will become the first interplanetar competition.
AWARDS: First prize in all three categories, the presentation of the special page www.zikison.net Weekly electronic journal ZIKISON and www.kiks.site90.net kiks (Caricature and Short Comic Cartoon). All authors whose works jury selects, will be presented in your gallery Zikison.net and KIKS.net. All authors whose works are going to be selected by the jury will get ŽIKIŠON Charter or Diploma.
Works can be sent by E-mail zikison@zikison.net & zikison.mazos@gmail.com & kiks.zikison@yahoo.com with author’s short biography and photography. All of received works will not be returned to the senders. The organization of this project keeps the right for using and publishing of received works for the organization’s needs. Deadline: No deadline (Permanent Exhibition)
The competition is open Non-Stop!
(Results: December 2010 / January 2011)
Jury for "V KIKS Zikison 2010", consisting of:
???
|
Primio sam vakcinu protiv svinjskog gripa. Sada mogu slobodno da rokćem.
I have received vaccine against swine flue. Now, I can freely grunt!
Mitar Mitrović
|
Dve
najbolje knjige karikatura u Srbiji 2008. i 2009. godine po oceni
ŽIKIŠON-a... Knjiga karikatura "CV", Slobodan Srdić - Smederevo
(Izdavač "Ošišani Jež", Beograd 2008.) i Knjiga digitalne karikature
"MALA NOĆNA POŠTA", Zoran Spasojević Paske - Kragujevac (Izdavač
"Centar slobodarskih delatnosti", Kragujevac 2009.)... Od ovog broja
prikazujemo po jednu karikaturu iz knjige...
Najbolje od najboljih... Ovo su članovi redakcije ŽIKIŠON-a!
The best of the best... These are the members of the Editorial board of ZIKISON!
|
Slobodan Srdić - SERBIA |
Zoran Spasojević - SERBIA
|
|
Two
of the best books in Serbia in 2008 and 2009 by the assessment of
ŽIKIŠON and... Cartoon book "CV", Slobodan Srdić - Smederevo (Publisher
"clipped Hedgehog") "Ošišani Jež", Belgrade 2008. Book and digital
cartoon "A Little Night Mail", Zoran Spasojevic Paske - Kragujevac
(Publisher "Centar slobodarskih delatnosti") "Center of freedom
activities", Kragujevac in 2009... From this issue and onwards, we will
show one cartoon per issue from the book...
© 2009 Zoran Spasojević Paske

© 2009 Slobodan Srdić - SERBIA |
Golać broj 1/Galerija VREMEPLOV Golać
* Prve privatne humorističke novine u Srbiji * Godina I * Broj 1 * Cena dve črvene * Maj 1991.*
* Satirični nadstranački mesečnik srpskog megalopolisa-Đerđelina*
Design: Mazos © KIKS.Zikison 2005/2009 All rights reserved.
Back to Home
Prvi
privatni satirično-humoristički list posle II svetskog rata u Srbiji,
Golać broj 1, prvi put na netu... Pojavio se maja meseca 1991. godine u
sumrak rušenja SFRJ i potom svih nesrećnih dešavanja proteklih 18
godina na ovim prostorima, izašlo je ukupno 6 broja Golaća i tri broja
ŠLB... Koji će uskoro svi biti na netu...
ŠLB broj 1-3 i Golać broj 8
Galerija VREMEPLOV Golać
Design: Mazos © KIKS.Zikison 2005/2009 All rights reserved.
Back to Home
Ovde možete pogledati tri broja ŠLB 1998/99. godine, specijalno
izdanje lista GOLAĆ i Golać broj 8 koji je ujedno i poslednji broj
Golaća, izašao u februaru 1999. oko mesec dana pre bombardovanja
Srbije...
|
Samonikli korov strip - Franja Straka - SERBIA
ComicSTRIP GALLERY
Koreni srpskog stripa / The roots of the Serbian comics 1 and 2

Đorđe Lobačev - Krvavo nasledstvo i Zrak Smrti
|

"STRAŠNI O' STOJA" - Miloš Krnjetin - SERBIA
|

ŽIKIŠON • broj 1 - 5 • / Arhiva

SATIR • broj 1 - 10 • ŽIKIŠON / Arhiva
"...ZIKSON
IS SET ON THE PATH TO CARRY OUT THE COVER TASK OF UNITING THOSE WHO ARE
YET TO UNITE ...RUMOURS MAKE THE WORLD GO AROUND..."
"...USKORO ŽIKIŠON REALIZUJE TAJNI ZADATAK OBJEDINJAVANJA NEOBJEDINJENOG... PRIČA SE...
|
Prvi elektronski nedeljni časopis za političku satiru, humor, karikaturu i strip na Balkanu
The first electronic weekly journal of political satire, humor, cartoons and comics in the Balkan
Izlazi svake srede ili četvrtka* Prvi broj je izašao 25. 06. 2008.
Founder, director and editor, KIKS Zikison - SERBIA, Glavni i odgovorni urednik: Zoran Matić Mazos, Paraćin, SRBIJA; mazospn@gmail.com;
Zamenik glavnog i odgovornog urednika ŽIKIŠON nedeljnika: Sabahudin Hadžialić, Sarajevo, BiH; sabihadzi@gmail.com;
Redakcija:
SRBIJA: Radomir Smiljanić, Aleksandar
Čotrić, Slobodan Simić, Nikola Otaš, Beograd; Ninus Nestorović, Mića M.
Tumarić, Novi Sad; Dušan Mijajlović
Adski, Niš; Zoran Spasojević Paske, Zoran Zlatičanin,
Kragujevac; Goran Ćeličanin
Čelik, Varvarin/Kruševac; Andrej
Glišić, Pančevo; Slobodan Žikić, Jagodina; Rade
Đergović, Šabac; Slobodan Srdić, Smederevo; Živojin
Denčić, Zaječar; Boban Miletić Bapsi, Knjaževac; Franja Straka, Beočin;
AUSTRIA: Petar Pismestrović,
One of the founding members of the croatian cartoonists association (HDK) Zagreb, CROATIA.
Jedan od osnivača hrvatskog društva karikaturista (HDK) Zagreb, HRVATSKA.
BIH-Federacija Bosne i Hercegovine: Sabahudin Hadžialić, Ratko Orozović, Sarajevo; Suno Kovačević, Zenica;
BIH-Republika Srpska: Borislav Mitrović Zvrk, Banja Luka; Đorđe Latinović, Gradiška; Grujo Lero, Bijeljina;
HRVATSKA: Ivo Mijo Andrić, Zagreb; Abdurahman Halilović, Rijeka;
CRNA GORA: Vladislav Vlahović, Podgorica; Vladislav Pavićević, Bar;
MAKEDONIJA: Vasil Tolevski, Jordan Pop Iliev, Skoplje;
SLOVENIJA: Jasmin Mrkalj Kadmus, Podlehnik; Milan Fridauer Fredi, Gruškovec;
Copyright © KIKS.Zikison, 2008/2009. Autors & Zoran Matic Mazos. All Rights Reserved.
Sva prava zadržana. Zabranjena je reprodukcija u celini i u delovima bez dozvole.
back
|
|